"Leteći čamac": Američki časopis NI podsjetio na jedinstveni sovjetski avion

Na jedinstveni avion-amfibiju podsjetio je kolumnist američkog časopisa The National Interest Michael Peck.

Hidroavioni su se na početku dvadesetog stoljeća smatrali kraljevima neba. Oni su se u svjetskom ratu aktivno koristili za izviđanje, navođenje artiljerijske vatre i spasilačke operacije. Nakon 1945. godine ova su vozila polako potisnula mlazna, s većim radijusom djelovanja.

U SSSR-u projekt M-70, koji je ponudio Opitno-konstruktorski biro "Mjasiščev", nije bio samo hidroavion-bombarder sposoban nositi nuklearno oružje, nego i nadzvučni avion koji je dostizao brzinu od 1,7 do 2,4 tisuće kilometara na sat. Pritom je jedna od verzija aviona bila u stanju ispaljivati krstareće rakete s visine od 21 kilometra, a druga s 15 kilometara visine.

Pozivajući se na knjigu Jefima Gordona i Sergeja Komisarova o nerealiziranim projektima aviona u razdoblju od 1925. do 2010. godine, Peck navodi zadatke koji su bili namijenjeni M-70. Tako je avion trebao izvoditi napade krstarećim raketama ili konvencionalnim bombama na neprijateljske brodove u svim vremenskim prilikama i dobima dana s raznih visina, kao i vršiti izviđanje i određivati ciljeve podmornicama. Treba napomenuti da je hidroavion imao mogućnost punjenja gorivom s podmornica.

Pritom je konstrukcija M-70 bila vrlo sofisticirana - aerodinamični avion s dva motora u gornjem dijelu krila. Specifičnost je predstavljao hodni dio, tri hidroskije koje su se uvlačile, jedna u prednjem dijelu, dvije ispod krila, kao i podvodno krilo na uvlačenje ispod trupa. Posadu aviona činila su tri člana.

Razvoj projekta je omeo razvoj nadzvučnih bombardera kopnenog baziranja koji se odvijao u samom konstruktorskom birou "Mjasiščev". Pored toga, potreba za strateškim bombarderima-amfibijama, kao i u mnogim drugim egzotičnim projektima aviona, nestala je s pojavom balističkih raketa.