"Nevidljiv i nedostižan" za oružje NATO-a: Kako teče modernizacija ruskog teškog "stratega" Tu-160M2

Letjelica će moći ostvariti supersoničnu brzinu od 2200 km/h i zahvaljujući novim motorima ostvariti ekstremne parametre doleta i nosivosti ubojnog tereta. Ruski stručnjaci napominju da je za njega razvijen moćan kompleks za generiranje radio-tehničkih smetnji, zahvaljujući kojem ruski bombarder postaje "nevidiljiv" i praktički nedostižan za PZO sustave koje posjeduju snage NATO-a.

Strateški bombarderi Tu-160M2 će dobiti unaprijeđene motore NK-32 serije 2. Ovo je priopćio načelnik vojnog predstavništva Ministarstva obrane RF u samarskom poduzeću PAO ODK-Kuznjecov, koje je dio državne korporacije Rosteh. Novi motori će osigurati daleko veći dolet strateškog bombardera Tu-160M2, koji će biti duži za 1000 kilometara u odnosu na bazične verzije. Ovi motori će se odlikovati i značajno ekonomičnijom potrošnjom goriva.

Operativni dolet moderniziranih strateških bombardera Tu-160M2 će biti veći za tisuću kilometara, nakon integeracije grupe novih motora. Ovo je za internetski portal RT rekao Aleksej Volkov, načelnik vojnog predstavništva Ministarstva obrane RF u samarskom poduzeću PAO ODK-Kuznjecov, koje je dio državne korporacije Rosteh. "Avion će letjeti tisuću kilometara dalje, a u posebnom režimu rada i preko toga", rekao je Volkov za televizijski kanal "Zvijezda". Predstavnik Ministarstva obrane Rusije je tom prilikom rekao da će novi motori biti ekonomičniji od svojih prethodnika: "Sama konstrukcija motora je pretrpjela dosta promjena: konkretno, izmijenjena je geometrija lopatica profila, primijenjeni su novi materijali prilikom njihove izrade, a i njihov broj je uvećan u odnosu na ranije verzije."

Prva ugrađena grupa motora NK-32 druge serije za modernizirani strateški bombarder Tu-160M je isporučena krajem kolovoza ove godine. U informativnoj službi kompanije su priopćili da će u narednoj godini ovaj motor postati osnovni proizvod u asortimanu tvornice avionskih motora "ODK-Kuznjecov".

Zamjenik ruskog ministra obrane Aleksej Krivoručko je u veljači ove godine, prilikom posjeta poduzeću koje kompletira zrakoplovne motore za strateške bombardere, rekao da se dinamika proizvodnje novih motora odvija po planu te da će u tehničko-taktičkom smislu oni značajno premašiti karakteristike motora prve serije. "To su zaista jedinstveni motori koji će biti integrirani na strateške bombardere Tu-160M2", rekao je tada Krivoručko. On je tom prilikom dodao da će prvi strateški bombarder Tu-160M2, koji je će biti napravljen praktički od "nule", u naoružanje ruske vojske ući do kraja 2023. godine. "Radovi na izgradnji strateškog raketonosca Tu-160M2 su uveliko u tijeku. Prvi njegov let je planiran za narednu godinu, dok se njegovo usvajanje u operativne jedinice ruske vojske očekuje 2023. Do kraja 2027. godine planiramo nabaviti deset ovakvih raketonosaca", rekao je zamjenik ruskog ministra obrane Aleksej Krivoručko.

Klasični "strateg"

Razvoj supersoničnog stateškog bombardera s promjenjivom geometrijom krila Tu-160 započet je u konstruktorskom birou Tupoljev 1975. godine kao odgovor na pojavu američkog supersoničnog bombardera velikog doleta s promjenjivom geometrijom krila Rockwell B-1 Lancer. Prvi službeni let novog sovjetskog bombardera je realiziran 1981. godine, a šest je godina kasnije isti počeo ulaziti u strateške zrakoplovne jedinice sovjetske vojske.

Osnovna namjena ove letjelice je uništavanje zemaljskih ciljeva visokog prioriteta u strateškoj dubini protivnika ili rajonima koji se nalaze tisućama kilometara daleko od prve linije fronta. Tom prilikom ovaj avion u principu upotrebljava zrakoplovno naoružanje opremljeno nuklearnim bojevim glavama.

Preij dvije su godine Ministarstvo obrane Rusije i komapnija "Tupoljev" potpisali ugovor koji podrazumijeva isporuku deset letjelica, što je ujedno značilo i ponovnu reaktivaciju proizvodnje ovih strateških raketonosaca nakon desetogodišnje pauze. U brojnim su se medijima i otvorenim izvorima iz ruskog vojno-industrijskog kompleksa za proizvodnju borbenih letjelica pojavila dva tipa aviona Tu-160M i Tu-160M2. Prvi predstavlja paket modernizacije koji će biti primijenjen u odnosu na bazične modele, dok drugi predstavlja letjelicu koja će biti izgrađena praktički od nule.

U suštini su prilikom razrade projekta novog stateškog supersoničnog bombardera Tu-160 upotrijebljena tehnička rješenja bombardera velikog doleta Tu-22M i putničkog aviona Tu-144. "Bijeli labud" predstavlja teški monoplan s krilom velikog raspona i dimenzija, i s četiri mlazna motora prilično velike potisne snage. Revolverski nosač koji se nalazi u trupu aviona omogućava upotrebu dvanaest krstarećih raketa zračnog baziranja, koje su opremljene nuklearnim bojevim glavama.

Raspon krila ove letjelice ovisno o poziciji (podsjećamo da se radi o avionu s promjenjivom geometrijom krila) kreće se od 35,6 metara u "skupljenom" stanju pa do 55,7 metara kada su krila maksimalno "opružena". Zahvaljujući inovativnim rješenjima prilikom konstrukcije krila, avion je u stanju prodrijeti kroz zonu neprijateljske PZO brzinom od 2200 km/h. On je u stanju u supersoničnom modu brzine, sa sva četiri motora na "forsažu" (dopunsko sagorijevanje goriva, op. prev.), ostati i do 45 minuta. Posada se sastoji od četiri člana, ukupna nosivost ubojnog tereta dostiže 45 tona, a efektivni dolet 13 500 km.

Kako je u razgovoru za ruski internetski medij RT rekao vojni stručnjak Jurij Knutov, u ovom trenutku Tu-160 prolazi etapu kardinalne modernizacije. Nove verzije ovog aviona će u odnosu na bazični model imati sličnost samo u vanjskom izgledu.

"Motori, elektronika i naoružanje bit će u potpunosti promijenjeni. Nakon modernizacije letjelica neće biti samo učinkovita u sadašnjem trenutku, nego će njezin potencijal biti aktualan i u budućem vremenu", kategoričan je stručnjak.

Prema njegovim riječima, novi motori će ovom avionu osigurati još veći operativni dolet, što će u krajnjem slučaju povećati stupanj preživljavanja bombardera, kao i efektivno uništavanje važnih objekata u dubini teritorija koji kontrolira neprijatelj.

"To što će novi avion moći letjeti duže za 1000 kilometara znači da će on imati sposobnost doprijeti do neprijatelja, izvesti lansiranje svojih raketa ka svojim ciljevima, i komotno se vratiti u bazu. Uzimajući u obzir činjenicu da Rusija razvija ubojna zrakoplovna sredstva strateške namjene koja čak i s malim brojem upotrebljenih projektila mogu nanijeti neprihvatljivu štetu neprijatelju, ova letjelica predstavlja kolosalni faktor odvraćanja", tvrdi Knutov.

Opasni "Blackjack"

Bez obzira na to što se radi o koncepciji letjelice koja je razvijena prije 40 godina, ona i dalje po nekoliko svojih tehničko-taktičkih karakteristika nadmašuje mnoge strane analoge. Tako je u ožujku 2020. godine američki internetski portal The National Interest, koji se bavi vojno-političkim temama, objavio tekst pod naslovom "Ruski Tu-160: Vjerojatno najveći, najbrži i najteži bombarder u povijesti zrakoplovstva".

"Radi se o najbržem bombarderu koji je ikada napravljen. To je jedna od najvećih letjelica iz kategorije bombardera u povijesti zrakoplovstva. I po masi spada u najteže bombardere koji su ikada napravljeni. Sve ove karateristike se odnose na proizvod zrakoplovne kompanije 'Tupoljev', koji nosi ime Tu-160 i koji još zovu i "Bijeli labud" (po kodifikaciji NATO-a: Blackjack). Ova letjelica, koja je proizvod sovjetske pameti, danas doživljava svoje drugo rođenje", navodi se u materijalu američkog internetskog izdanja. Također, i američki specijalizirani zrakoplovni portal Aviation Week je ruski strateški avion Tu-160 nazvao "najopasnijom ruskom borbenom letjelicom".

Pored toga, američki internetski portal The National Interest je prošle godine objavio i tekst u kojem je napravio rejting najboljih sovjetskih i ruskih aviona. U tom je materijalu autor opisao Tu-160 kao "čudovište zrakoplovne vojne industrije, koje je vlasnik i nekoliko svjetskih rekorda".

"On je u stanju dostići brzinu od 2,05 Ma. Za razliku od američkog bombardera B-1 Lancer, ruski bombarder prilikom svoje upotrebe neće ulaziti u zonu PZO uvjetnog neprijatelja, kao što je to slučaj s tradicionalnom taktikom upotrebe ovih letjelica, nego će zahvaljujući izuzetno velikoj nosivosti ubojnog tereta, koja dostiže 40 tona, izvesti napad na svoje ciljeve dalekometnim visokopreciznim raketnim naoružanjem koje je opremljeno nuklearnim bojevim glavama", ističu američki stručnjaci.

Zapad visoko vrednuje ovaj ruski avion i istovremeno prema njemu ima i jednu dozu strahopoštovanja, posebno zato što Tu-160 ima visok tehnološki potencijal, smatra ruski vojni stručnjak Jurij Knutov.

"Ruski proizvođači su razvili izuzetno moćan kompleks za generiranje radio-tehničkih smetnji, zahvaljujući kojem ruski bombarder postaje 'nevidiljiv' i praktički nedostižan za PZO sustave koje posjeduju snage NATO-a. Nema nikakve sumnje da će nakon modernizacije ovi avioni značajno osnažiti borbene kapacitete ruske vojske i sigurnost Rusije", navodi Knutov.

Pojava novog snažnog motora će omogućiti značajno povećanje doleta, a samim tim i potencijal udara na ciljeve uvjetnog neprijatelja, rekao je za internetski portal RT vojni analitičar i pukovnik u mirovini Viktor Baranec. "Modernizirani bombarder će imati sposobnost uništiti neprijatelja koji se nalazi na priličnoj daljini i potom se vratiti nazad", rekao je pukovnik Baranec. Novi motor, kao i oprema koja će biti integrirana u njega, povećat će udarne borbene kapacitete ruskih strateških zrakoplovnih sastava, a sama letjelica će značajno produžiti svoj uporabni vijek, napominje stručnjak. "Svi u svijetu znaju kakve sve sposobnosti posjeduje ovaj avion, koji u suvremenoj, vrlo kompleksnoj međunarodnoj situaciji ne igra samo vojnu, nego i političku ulogu. Njihovim postojanjem ruska vojska u svojim rukama drži izuzetno oštar zrakoplovni 'mač'", kategoričan je Baranec.

Tu-160 spada u najveće letjelice u povijesti ratnog zrakoplovstva. Radi se o supersoničnom bombarderu, koji ima promjenjivu geometriju krila. Prema svojoj težini spada u najteže zrakoplove na svijetu. Njegova maksimalna uzletna masa doseže 275 tona, dok kapacitet njegovog spremišta bombi u unutrašnjosti trupa zrakoplova doseže čak 45 tona ubojnog tereta. Usporedbe radi, američki strateški bombarderi unutar svog trupa mogu ponijeti između 22,7 tona (B-52) - 34,0 tona (B-1B). B-2 "Spirit" ima kapacitet unutarnjih spremika do 27 tona ubojnog tereta. Unatoč tome, Tu-160 može doseći maksimalnu brzinu od 2230 km/h i popeti se na visinu od 21 000 metara.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće