Stručnjaci: Je li Azerbajdžan u stanju prastare "Antonove" pretvoriti u razorne dronove-kamikaze?

Kako su prenijeli izvori ruskog internet portala "Izvestija" koji su upoznati s operativnom situacijom na frontu, azerbajdžanska vojska ove zrakoplove "nakrcava" velikim količinama goriva i eksploziva s namjerom rušenja na pozicije neprijatelja. Ruski stručnjaci su uvjereni da su Azerbajdžanci u stanju modificirati ove zrakoplove i pretvoriti ih u bespilotne letjelice. U njih se ugrađuje jednostavna oprema za upravljanje s autopilotom, uključujući i sustave satelitske navigacije, pomoću čega zrakoplov može letjeti po unaprijed zadanoj putanji i izvoditi napade na nepokretne zemaljske ciljeve. Službeni Baku demantira ove informacije, iako ne poriče upotrebu ostalih tipova bespilotnih letjelica. Razorna snaga dronova-kamikaza koje su napravljene na bazi starih sovjetskih dvokrilaca An-2 se može uporediti s razornom snagom krstarećih raketa, međutim njihove dimenzije i mala brzina prilikom leta dovode do toga da su bespilotni "kukuruznici" vrlo laka meta za iole bolje obučene posade na sustavima PZO.

U zoni sukoba

Od početka sukoba u Nagorno-Karabahu oboreno je najmanje pet letjelica moderniziranih An-2, koji su pokušali prodrijeti kroz zonu protuzrakoplovne obrane koju je postavila obrana, napominju u svom tekstu stručnjaci internet portal "Izvestija".

Prema njihovim podacima dva zrakoplova su oborena u ponedjeljak 12. listopada, prilikom misije nasilnog izviđanja prve linije fronta i pokušaja njenog prelijetanja. Ministarstvo obrane Republike Armenije je objavilo video materijal na kojima se vidi obaranje ovih letjelica. Kao i u prethodnim situacijama, prilikom obaranja ovih letjelica nije zabilježen nikakav pokušaj spašavanja pilota (iskakanje s padobranima). Samo u prvom tjednu sukoba su zabilježena dodatna tri obaranja ovih letjelica. Prikazom ostataka zrakoplova nije identificirano prisustvo ljudske posade u njima.

Ovaj ruski medij je poslao dopis armenskom Ministarstvu obrane u kojem je tražio da se službeno navedu podaci o uništenim/oborenim zrakoplovima An-2, kao i tome jesu li ove letjelice mogle nanijeti bilo kakvu štetu prilikom svog djelovanja. Do trenutka pisanja ovog teksta ruska redakcija nije dobila službeni odgovor.

Jedinstveni medijski centar nepriznate Republike Nagorno-Karabah je došao do podataka da je u borbenim djelovanjima od početka sukoba oboreno ukupno 18 neprijateljskih zrakoplova. Međutim, radi se o brojci koja podrazumijeva razne tipove borbenih letjelica. Tu se osim spomenutih zrakoplova An-2, nalaze i taktički jurišni bombarderi Su-25 kao i višenamjenski borbeni zrakoplovi MiG-29. Međutim, osim An-2 njihovi eventualni ostaci nisu prikazavani na video i foto materijalima s prve linije fronta.

S druge strane Ministarstvo obrane Republike Azerbajdžan ne priznaje gubitke svojih borbenih letjelica, uključujući i An-2. Službeni Baku se od 27. rujna kada je počeo sukob, još nijednom nije oglasio po pitanju vlastitih gubitaka u živoj sili i upotrijebljenoj borbenoj tehnici.

Prvi čovjek informativne službe azerbajdžanskog Ministarstva obrane je prije nekoliko dana optužio armensku stranu za falsificiranje podataka kada su u pitanju video materijali na kojima se vide obaranja zrakoplova An-2. Naime, prema njegovim navodima Armeni su svoje video materijale modificirali specijalnim programima za grafiku i animaciju. On je tom prilikom naglasio da se sve bespilotne letjelice koje su se nalazile u naoružanju azerbajdžanske armije "u cjelini i dalje nalaze u borbenom stroju".

Istovremeno azerbajdžansko Ministarstvo obrane je objavilo na desetine snimaka masovne primjene udarnih bespilotnih letjelica Bayraktar, turske proizvodnje, kao i dronova-kamikaza Harop i Orbiter izraelske proizvodnje. Na ovim snimkama se vidi veliki broj udara po zemaljskim ciljevima neprijatelja koje se uglavnom sastoje od nepokretnih točkastih meta kao što su topnička sredstva, oklopna tehnika, bunkeri, skupine protivničkih vojnika.

Na satelitskim snimcima azerbajdžanskog aerodroma u gradu Jevlah se može videti više od 60 zrakoplova An-2 koji su obojani u istu bijelu boju i koji liče na oborene dvokrilce koje smo mogli vidjeti na objavljenim video materijalima. Ovaj aerodrom se nalazi na svega 50 km od mjesta gdje se izvode borbene operacije.

Ruski internet portal "Izvestija" se obratio azerbajdžanskom Ministarstvu obrane s pitanjem je li zrakoplovne jedinice azerbajdžanske vojske posjeduju u naoružanju bespilotne modifikacije zrakoplova An-2. Međutim, odogovor na ovo pitanje nije stigao u redakciju ovog ruskog medija.

18 000 An-2

"Danas se An-2 može upotrebljavati samo kao dron-kamikaza" – rekao je za internet portal "Izvestija" vojni povjesničar, Dmitrij Boltenkov. "Azerbajdžanu je od SSSR-a ostalo desetine takvih zrakoplova, u vojnoj i civilnoj varijanti. Međutim njihov upotrebni resurs je odavno iscrpljen. Na takvim strojevima se jednostavno više nije moglo sigurno upravljati. Tako da je potpuno razumljiva odluka da se umjesto povlačenja iz upotrebe ovaj zrakoplov prepravi u bespilotnu letjelicu. On je namijenjen da u niskom letu isprovocira neprijateljsku PZO da reagira, otvori vatru i na taj način demaskira svoj položaj. Ovo omogućava daleko suvremenjim bespilotnim letjelica s udarnim karakteristikama, koji obično idu u drugom valu, da po otkrivenim pozicijama izvrše visokoprecizan udar i neutraliziraju njegov sustav PZO. U ulozi dron-kamikaze njegov efekt može biti jednak eksploziji ozbiljne krstareće ili balističke rakete, s obzirom na nosivost ovog zrakoplova.

Još tokom SSSR-a vremešni lovci kojih je bilo u ogromnim količinama kao što su MiG-15 i MiG-21 su prepravljani u leteće mete bez posade. Ovim zrakoplovima koji su uglavnom služili za uvježbavanje jedinica ruskog ratnog zrakoplovstva i PZO upravljalo se pomoću radio-kanala. Dakle, ako se uzme u obzir da je još u sovjetsko vrijeme bilo moguće pretvoriti mlazne lovačke zrakoplove u daljinski upravljive letjelice, onda u današnje vrijeme transformacija zrakoplova An-2 u bespilotnu letjelicu nije previše kompliciran zadatak. Posebno ako se zna da suvremena elektronika značajno pojednostavljuje takvu prenamjenu. Teroristi u Siriji su nebrojeno puta pokušavali probiti PZO sustav koji je branio prilaze ruske zrakoplovne baze "Hmejmim" upotrebom improviziranih udarnih bespilotni letjelica koje su navođene pomoću najjednostavnijih navigacijskih uređaja i sustava za upravljanje. Tako da jednoj zemlji kao što je Azerbajdžan to uopće ne bi trebalo predstavljati posebno veliki problem.

Što se tiče transformacije An-2 u bespilotnu letjelicu, prva iskustva dolaze iz NR Kine. Naime, kineska kompanija China Aerospace Science and Technology Corporation je na bazi ovog zrakoplova koji se u ovoj zemlji proizvodi po licenci, napravila bespilotni transportni zrakoplov koji nosi oznaku Y5. Dvokrilac je po prvi put poletjeo 2018. godine, a u kolovozu iste godine je izveo svoj prvi komercijalni let. Kinezi ovaj zrakoplov uglavnom koriste za unutarnji promet.

Laki transportni zrakoplov-dvokrilac An-2 je konstruiran davne 1947. godine. Ovaj zrakoplov je svoje mjesto našao i u Guinessovoj knjizi rekorda kao jedinstvena letjelica koja se i nakon 60 godina od prvog sklopljenog primjerka i dalje proizvodi. U SSSR, Poljskoj i Kini proizvedeno je više od 18 000 An-2 u različitim varijantama. Više od 1000 se i dalje nalazi u aktivnoj eksploataciji širom svijeta, uključujući i Rusiju.

Zrakoplov može podići 1,500 kg tereta. Njegov plafon leta je 4,500 metara, dok maksimalna brzina ne prelazi 260 km/h. Ovi zrakoplovi su se tokom bivšeg SSSR-a masovno koristili za prijevoz putnika i tereta na ogromnim prostorima koji su siromašni naseljenim mjestima, putnim komunikacijama, i koji su uglavnom neprohodni (Sibir, Daleki istok). An-2 je izvezen u 26 zemalja širom svijeta.

U transportno-putničkoj varijanti ovaj zrakoplov može prevestu do 12 ljudi na udaljenost od 1,000 km. Zrakoplov karakteriziraju izuzetno dobre letno-tehničke karakteristike prilikom polijetanja i slijetanja. Da bi se vinuo put neba, za njega je dovoljna kratka i ravna, zemljana površina, dužine 500 metara.

Što se tiče vojne verzije An-2 je uglavnom upotrebljavan za izvršavanje zadataka kada je u pitanju izviđanje, u jedinicama veze, kao i dostavi tereta na terenima gdje ne postoji adekvatna aerodromska infrastruktura. Postojala je i verzija koja je nosila naoružanje. Na nju se se mogle nakačiti zrakoplovne bombe težine 250 kg ili lanseri s nevođenim raketnim zrnima. Tokom svoje ekstremno duge eksploatacije zrakoplov je uspio sudjelovati u desecima različitih vojnih sukoba širom svijeta. U ruskoj vojsci specijalne verzije ovog zrakoplova se koriste u obuci zračno-desantnih jedinica.