Nuklearni torpedo u SSSR-u prvi put testiran prije 65 godina

Utovar torpeda. Slika je simbolična.

Utovar torpeda. Slika je simbolična.

Scherl/Global Look Press
U Sovjetskom je Savezu 21. rujna 1955. izvedeno prvo testiranje torpeda s nuklearnom bojevom glavom. Osnovni cilj ovog projekta bio je kasniji razvoj antinuklearne zaštite sovjetskih brodova.

Poznato je da su Amerikanci prvi napravili atomsku bombu, jedini su je i primijenili u napadu na Hirošimu i Nagasaki, a pored toga su vršili mnogobrojne probe u raznim sredinama, između ostalog i pod vodom. Sve je to bilo poznato sovjetskom rukovodstvu te se, između ostalog, postavilo pitanje kako je moguće zaštititi brodove od takvog oružja. Kada je SSSR napravio vlastitu atomsku bombu, radovi u tom pravcu su krenuli ubrzanim tempom, jer se pojavila mogućnost testiranja te zaštite u prirodnim uvjetima.

U tu svrhu je napravljen specijalni poligon na arhipelagu Nova Zemlja (radovi su počeli u ljeto 1954.), koji je kasnije dobio naziv "Objekt-700". Izabrano je mjesto udaljeno od naselja, a nuklearna proba je izvršena u zaljevu Černaja, jer se voda iz tog zaljeva praktički nije miješala s vodom u Barentsovom moru, tako da je izbjegnuto širenje radijacije.

Nuklearno punjenje za torpedo je najprije testirano na kopnu, na Semipalatinskom poligonu, nakon čega su konačno definirani osnovni parametri nuklearne bojeve glave. Kao nosač je izabran torpedo T-5 sa standardnim kalibrom 533 milimetra, koji je omogućavao da se ovim projektilom naoružaju sovjetske podmornice različitih tipova. Torpedo je bio težak 2,2 tone, a dugačak 792 cm.

Radi proučavanja razornih faktora nuklearne eksplozije, na području za testiranje je razmješteno nekoliko brodova i podmornica, udaljenih od epicentra od 300 metara do 3 kilometra. Plovila su bila opremljena mjernim instrumentima, kao i fotografskom i video-tehnikom. Za procenu djelovanja na živu silu iskorišteno je 100 pasa, od kojih su tri četvrtine smještene na brodovima-metama, a ostali na obalnim objektima. Torpedo je na mjesto eksplozije dopremljen na tegljaču i pomoću specijalnih vitala spušten na dubinu od 12 metara, gdje je kasnije izazvana detonacija.

Eksplozija je imala snagu ekvivalentnu detonaciji 3,5 kilotona TNT-a. Hidrodinamički udarni val je odmah potopio razarač "Reut" koji se nalazio 300 metara od epicentra. Također je potpuno onesposobljena podmornica S-81 (udaljena 500 metara, na periskopskoj dubini). Oštećeni su i udaljeniji brodovi i podmornice, ali ta oštećenja nisu bila kritična. Stradalo je 17 životinja. Šest pasa je potonulo s brodovima, a kod 11 pasa je došlo do trovanja radijacijom. Sve u svemu, testiranje je pokazalo da u odgovarajućoj antinuklearnoj formaciji, kada su brodovi na većoj međusobnoj udaljenosti, nuklearni torpedo može potopiti samo jedno plovilo.

Treba istaknuti da je Sovjetski Savez izvršio drugu podvodnu nuklearnu probu dvije godine kasnije, u listopadu 1957. Tada je torpedo T-5 lansiran s podmornice, a eksplozija je imala snagu oko 10 kilotona.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće