Projekt BTR-50 "Makran": Nove mogućnosti vremešnog sovjetskog borbenog stroja (ANALIZA)

U cilju ojačavanja svoje vojske (kopneni vid vojske) Iran je sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća potpisao kapitalni ugovor sa SSSR-om, koji je podrazumijevao nabavu 270 jedinica BTR-50, zajedno s 360 jedinica BTR-60PS. Ukupna vrijednost ugovora je iznosila 110 milijuna američkih dolara. Praktična realizacija ugovora je nakon dvije godine provedena u djelo.

Borbeno iskustvo

Ubrzo je počeo Iračko-iranski rat. Tijekom ovog su konflikta obje zaraćene strane u svojim borbenim djelovanjima upotrebljavale oklopne transportere BTR-50. S vremenom su na njima rađene i ograničeme modifikacije. To se prije svega odnosilo na montiranje dodatnog naoružanja na gornju projekciju vozila, kao što su teški mitraljezi, PA topovi i bestrzajna oruđa. Generalno, u ovom sukobu su se iranske 50-ice dosta dobro pokazale, prenosi internetski portal anna-news.

U veljači 1986. godine iranska vojska je izvela veliku napadnu operaciju u cilju zauzimanja strateški vrlo važnog poluotoka Fao, koji su dobro utvrdile iračke snage. Cijelu operaciju je komplicirao vrlo težak teren koji se sastojao od močvarnog zemljišta, koje je ispresijecano vodotokovima različite širine i dubine korita. Iranske oklopno-mehanizirane snage bile su prisiljene na glavnim pravcima svog nastupanja koristiti razne vrste skela za forsiranje vodenih prepreka, kojih je bilo u nedovoljnom broju. Istovremeno, jedinice koje su bile opremljene sovjetskim oklopnim transporterima BTR-50 s velikom su lakoćom uspjele savladati sve prepreke, formirati nekoliko desantnih klinova u sustavu obrane neprijatelja i vatrom teških mitraljeza podržati napad iskrcane pješadije. Pored vatrene podrške iransko zapovjedništvo je ove transportere upotrijebilo i u funkciji vozila za opskrbu, koja su napadnim jedinicama dostavljala prijeko potrebno naoružanje, gorivo i streljivo, a koristila su se i kao vučna sredstva za transport težih artiljerijskih oruđa.

YouTube

Upravo zahvaljujući upotrebi ovih sredstava iračke snage su brzo razbijene i prisiljene u neredu napustiti poluotok Fao. Zapovjednik iračke vojske koji je bio odgovoran za ovaj sektor fronta ne samo da je ekspresno razriješen svoje dužnosti, nego je i strijeljan u Bagdadu kao veleizdajnik. U strateškom pogledu, gubitkom poluotoka Fao iračka vojska je izgubila pristup Perzijskom zaljevu. Tek kroz nekoliko godina, iračka vojska je uspjela povratiti izgubljeni prostor.

Poslije završetka rata, iransko rukovodstvo je bilo svjesno da se njegova vojska pod hitno mora dalje izgrađivati. Efekti samog rata i njegovi promjenjivi rezultati dodatno su utvrdili ove namjere. Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća Iran i Rusija su potpisali novi kapitalni ugovor u kojem je dogovorena licencna proizvodnja oko 1000 tenkova T-72 i 1500 borbenih vozila pješadije BMP-2. Cjelokupno kompletiranje ove tehnike bi se realiziralo na teritoriju Irana, dok bi se neophodne komponente nabavljale u Rusiji. Ovaj ugovor je imao vremenski rok trajanja od 20 godina i njegova ukupna vrijednost je iznosila 2,2 milijarde američkih dolara.

Međutim, uslijed pritiska SAD-a tadašnje rukovodstvo Rusije je donijelo odluku da obustavi daljnju vojnu suradnju s Iranom. Potpuna obustava svakog vida vojno-tehničke suradnje između dvije države je trajala u razdoblju od 1995. do 1999. godine. U razdoblju od 1993. do 1999. godine Rusija je svom partneru uspjela dostaviti opremu za nešto više od 400 tenkova T-72 i za isti broj BMP-2. Zbog neispunjenja uvjeta ugovora Rusija je ovom odlukom pretrpjela i ozbiljnu financijsku štetu. Ipak, usprkos teškim okolnostima (kronični deficit T-72 i BMP-2), Iran je uspio nekako preoružati najelitnije oklopno-mehanizirane borbene sastave suvremenijim vidovima oklopne borbene tehnike, a da dobar dio zastarjele tehnike koja je izašla iz rata (uključujući i BTR-50) prebaciti u rezervu.

Međutim, sredinom drugog desetljeća 21. stoljeća iransko zapovjedništvo se silom prilika ponovo prisjetilo da u rezervi ima veći broj vremešnih oklopnih transportera BTR-50. Naime, na teritoriju Iraka se pojavila velika koncentracija terorista vahabitskog usmjerenja koji su na dijelu njegovog teritorija formirale fantomsku Islamsku Državu s izrazito genocidnim namjerama. Glavni otpor njezinom širenju su pružile različite šiitske milicije koje su djelovale u centralnom i istočnom dijelu zemlje. Ove milicije je aktivno podržao Iran, naročito kroz isporuke različitog naoružanja i vojne tehnike. Tijekom 2016. godine ovim odredima je isporučena izvjesna količina oklopnih transportera BTR-50 koji su se nalazili u rezervi iranske vojske. Šiitske milicije su tijekom borbenih djelovanja uspjele izvršiti i ograničene modifikacije na ovoj tehnici, koje su se uglavnom sastojale od dodavanja različitog naoružanja (teški mitraljezi, PA topovi, bestrzajni topovi i sl.)

Treba istaknuti da su u protuterorističkim operacijama upotrebljavani i BTR-50 koji su se nalazili u sastavu iračke vojske. I ova sredstva su pretrpjela određene modifikacije te odmah bačena u vatru. U taktičkom smislu, ovi transporteri su imali funkciju osiguravanja neposredne vatrene podrške pješadijskim jedinicama na mjestima gdje neprijatelj nije posjedovao ozbiljnija protutenkovska sredstva.

Projekat modernizacije "Makran"

YouTube

Najnovija iskustva borbene upotrebe oklopnih transportera BTR-50 na teritoriju Iraka stvorila su novu sliku u glavama iranskih generala kada je u pitanju ovo sredstvo. Krajem lipnja 2020. godine KSIR je demonstrirao različite obrasce naoružanja i modernizirane borbene tehnike koja se nalazi u njegovom sastavu. Među svom tom tehnikom nalazila se i najnovija modernizacija sovjetskog amfibijskog oklopnog transportera BTR-50PB.

U osnovi, modernizirana 50-ica je najviše izmjena pretrpjela u pogledu njezinog osnovnog naoružanja. Naime, na oklopni korpus je integriran novi borbeni modul (kupola) koji je opremljen automatskim topom 2A42 kalibra 30 mm. S njim je spregnut mitraljez kalibra 7,62 mm. Zajedno s integracijom novog naoružanja, borbeni transporter je dobio i novi sustav za upravljanje vatrom koji se sastoji od novih tipova dnevnih i noćnih nišana, termovizije i laserskog daljinomera. Ovisno o konfiguraciji na kupolu se mogu dodati i kontejneri s protuoklopnim vođenim raketama. Borbeni komplet moderniziranog BTR-50PB iznosi 500 granata kalibra 30 mm i 2000 metaka kalibra 7,62 mm. Kupola je univerzalna, tako da se može integrirati na šasije ostalih BMP i BTR koji se nalaze u naoružanju iranske vojske. Prema riječima iranskih inženjera koji su osmislili cijeli paket ove modernizacije, ograničeno je ojačana i oklopna zaštita obnovljenog transportera koji je dobio ime "Makran".

Za sada nije poznato kakav je pogonski agregat ugrađen na moderniziranu 50-icu. Iranski vojni stručnjaci smatraju da je poželjno ugraditi nešto jači motor ili u krajnjoj liniji izvršiti kapitalni remont postojećeg motora. Također, postavlja se pitanje hoće li ovaj transporter zadržati svoje prepoznatljive amfibijske karakteristike, ako se zna da će vjerojatno biti nešto teži od osnovne varijante. Poseban naglasak (kritika) se stavlja i na povećanje siluete vozila uslijed dodavanja kupole s naoružanjem. Naime, bez paketa suvremenije oklopne zaštite, koja se sastoji od neke vrste dinamičkog oklopa, pitanje je kako će ovo sredstvo proći u okršaju s protivnikom koji posjeduje sustave s vođenim protutenkovskim raketama.

YouTube

Nije tajna da Iran ima kronični deficit kada je u pitanju suvremena oklopna borbena tehnika, uslijed međunarodnog embarga na uvoz oružja s kojim se ova zemlja suočava već dosta vremena. Pokušaj da se organizira vlastita proizvodnja suvremene oklopne borbene tehnike za sada je ograničena samo na različite pakete modernizacije za postojeća sredstva. Uzgred rečeno, pojedini projekti modernizacije oklopnih vozila u najmanju ruku izgledaju vrlo kontroverzno.

Tako je, na primjer, nedavno predstavljena iranska modifikacija sovjetskog oklopnog transportera na kotačima BTR-60, koji na sebi ima kupolu skinutu s borbenog vozila pješadije BMP-1, na koju je integriran top kodnog imena "Grom", s dvije lansirne šine s vođenim raketama "Maljutka". Druga varijanta moderniziranog oklopnog transportera BTR-60 umjesto turele s mitraljezom ima postolje na koje je montiran dvocijevni PA top ZU-23-2. Ove godine je na istom događaju na kojem je predstavljen BTR-50PB "Makran" svjetlo dana ugledala još jedna modifikacija BTR-60, na kojoj je osim PA topa kalibra 23 mm (1x), uočena i dinamička oklopna zaštita. Treba istaknuti da ova modernizacija u vizualnom pogledu više nalikuje na sredstvo koje je namjenski unaprijeđeno, nego na kapitalnu tvorničku modernizaciju.

Zaključak

Projekt modernizacije oklopnog transportera BTR-50PB "Makran" najviše može pomoći iranskoj vojnoj industriji kada je u pitanju daljnji razvoj suvremenih borbenih kupola. Što se tiče samog sredstva, ono je u današnje vrijeme zastarjelo i nema veliku perspektivu kada je u pitanju opremanje ozbiljne vojske. Pokušaj konverzije oklopnog transportera u borbeno vozilo pješadije nam govori da iranska vojska ima ozbiljan deficit sredstava ove namjene u svojim oklopno-mehaniziranim jedinicama. Logičan zaključak koji se iz cijele ove priče izvodi je da će modernizirano borbeno oklopno sredstvo BTR-50PB "Makran" imati svoju funkciju u različitim šiitskim milicijama koje djeluju na teritoriju Iraka i Sirije. Ova tvrdnja ima svoje uporište u činjenici da se ovo vozilo (s adekvatnim paketom modifikacije) i dalje efikasno može upotrijebiti u ograničenim protupobunjeničkim operacijama niskog intenziteta, gdje protivnik ne raspolaže ozbiljnijim protutenkovskim sredstvima. Što se tiče iranske vojske, sudbina ovog sredstva je prilično neizvjesna.

U ovom trenutku Iran željno iščekuje jesen 2020. godine do kada mu traje embargo na uvoz naoružanja i vojne tehnike. U ovom trenutku se ovo čini kao jedini način da iranska vojska osuvremeni svoje oklopno-mehanizirane jedinice novim borbenim vozilima pješadije i oklopnim transporterima, bez da gubi vrijeme na "uljepšavanje" zastarjelih borbenih strojeva koji datiraju još od sredine prošlog stoljeća.