Počela proizvodnja nove puške koja će povećati borbenu kvalitetu ruskih specijalnih jedinica

Slobodan Đukić
Radi se o oružju koje je vrlo precizno prilikom djelovanja i ergonomski izuzetno dobro riješeno. Njegova primjena je indicirana u jedinicama VDV-a i specijalnim jedinicama ruske vojske (Specnaz).

AEK-971 je ruska automatska puška koja je proizvedena je u Kovrovskoj tvornici strojeva, a na njezinom je razvoju radio konstruktor Stanislav Ivanovič Kokšarov. Razvijena je na bazi automata sustava Konstantinova (SA-006) iz 1974. godine.

Prilikom objavljivanja natječaja za stvaranje nove generacije streljačkog oružja za potrebe sovjetske vojske, koji je raspisan krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, kreće i razvoj nove automatske puške AEK-971. U utrci za novu pušku sudjeluje još i konstrukcija Nikonova (AN-94), koja pobjeđuje na održanom natječaju. Međutim, unatoč "porazu" (uvjetno rečeno), glavni konstruktor na AEK-971 ne odustaje, nego i i dalje radi na njezinom razvoju.

Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća kompletira se manja količina usavršene verzije automatske puške AEK-971, koja je proizvedena u jako maloj seriji. Poslije desetljeća i pol čekanja, ove puške konačno ulaze u program testiranja za potrebe specijalnih jedinica RF. Od 2006. godine proizvodnja se seli u tvornicu Dagtarjev. Međutim, za masovniju proizvodnju ove puške postoji jedan ozbiljan problem. On se tiče neophodnosti prilično velikog ulaganja u tehničke kapacitete ove tvornice (proizvodna linija). Ovako nešto nije bilo isplativo bez konačne odluke Ministarstva obrane Ruske Federacije oko usvajanja ove puške u naoružanje ruske vojske, kao i odvajanja znatnih financijskih sredstava za čitav program.

Sama puška je u uskoj vezi s razvojem borbeno-taktičke opreme Ratnik koja treba stvoriti nove borbene mogućnosti ruskog pješadinca.

AEK-971 je napravljena kao klasična automatska puška koja vizualno podsjeća na poznatu jurišnu pušku AK-47. Međutim, osim sustava posudbe barutnih plinova svaka daljnja sličnost s AK-47 prestaje. Kako bi se povećala preciznost same puške, konstruktor je osmislio poluautomatski sustav za balansiranje. Nešto slično se moglo vidjeti i na kasnijim modelima automatskih pušaka mod. AK-107 i 108.

Kao što je ranije rečeno, ova puška je izgubila na natječaju od AN-94, međutim, prednost AEK se ogledala prvenstveno u jednostavnijoj konstrukciji, jeftinijoj izradi, kao i težini, koja je oko 0,5 kg manja u odnosu na AN-94. Sve ovo je utjecalo da ruska vojska odustane od konstrukcije AN-94 koja je svojevremeno pobijedila na natječaju i da se opredijeli za rješenje AEK-971.

Preciznost AEK u odnosu na AK-74 je povećana za nekih 15-20%. Karakteristično za ovu konstrukciju je to da je sanduk puške, s pištoljskim rukohvatom, napravljen od plastike iz jednog dijela, što je velika razlika u odnosu na puške Kalašnjikov, izrađene od prešanog lima (osim rukohvata, naravno). Selektor vatre je postavljen s obje strane i moguće ga je aktivirati palcem obje ruke ovisno o tome je li strijelac ljevoruk ili desnoruk. On ima tri položaja: jedinična vatra, rafal od tri metka i automatska paljba. Tempo gađanja je bio izuzetno velik (1500 metaka u minuti na prvim modelima puške), dok je na modificiranim verzijama oružja (A-545) ova karakteristika limitirana na 800-900 metaka u minuti.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće