Mobilni i udarni: Američki mediji se osvrnuli na ubrzano opremanje ruskih padobranskih jedinica

Američki internetski portal The National Interest prokomentirao je informaciju da je gardijska desantno-jurišna pukovnija Crnomorske flote Aleksandra Nevskog usvojila 40 oklopnih vozila sa sposobnostima aviodesanta tipa BMD-4M i BTR-MDM "Rakuška". Jedinice VDV-a ruske vojske će do kraja ove godine dobiti preko 400 jedinica nove i modernizirane borbene tehnike, prenosi internetski portal RG.

"Kada govorimo o padobrancima, obično mislimo na lako naoružane jedinice, koje imaju zadatak izvoditi borbena djelovanja u dubini neprijateljskog teritorija i koje su obično opremljene naoružanjem koje na sebi mogu ponijeti. Međutim, kada su u pitanju ruske padobranske jedinice, one ostvaruju svoju djelovanja u koordinaciji s moćnom oklopnom borbenom tehnikom", konstatira vojni analitičar ovog časopisa Peter Suciu.

Oklopne jedinice koje djeluju u sastavu VDV-a odavno su integralni dio zračno-desantnih jedinica svojetske/ruske vojske. Ruski padobranci raspolažu respektabilnom količinom oklopnih sredstava koja se mgu desantirati iz vojno-transportnih aviona. Ova tehnika se počela usvajati u jedinice VDV-a tadašnje sovjetske vojske još tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća. Njihova primjena je bila posebno izražena tijekom rata u Afganistanu.

Američki vojni analitičar naglašava da suvremena oklopna borbena sredstva desanta, kao što su BMD-4M i BTR-MDM "Rakuška", osiguravaju sastavima VDV-a visok stupanj mobilnosti i vatrene moći. BMD-4M predstavlja suvremeno dizajniranu borbenu platformu izuzetne vatrene moći, koja nije karakteristična za većinu borbenih oklopnih vozila. Ova platforma je vrlo prohodna, brza, može savladavati vodene prepreke i može se desantirati iz zraka. Vozilo je nastalo kao rezultat suradnje između konstruktorskih inženjera i pripadnika VDV-a, koji su predložili neke svoje ideje kako bi vozilo postalo što funkcionalnije u padobranskim jedinicama.

Ovo vozilo je sposobno voditi uspješnu borbu protiv svih suvremenih tenkova koji se danas nalaze u operativnoj upotrebi, na daljinama i do 5,5 km. Ovo mu omogućavaju protutenkovske rakete 9M117M1-3 "Arkan" koje se ispaljuju iz topa 2A70 u kal. 100 mm, a čija tandem -kumulativna bojeva glava (9N136M) može probiti 700-750 mm oklopa zaštićenog dinamičkom zaštitom.

Također, ovo vozilo može uništavati neprijateljsku živu silu i lako oklopljena borbena sredstva na daljinama i do 7 km. Pored gore spomenutih protutenkovskih raketa 9M117M1-3 "Arkan", u borbenom kompletu BMD-4M nalaze se i fugasne granate koje omogućavaju efektivno uništenje žive sile neprijatelja na tim udaljenostima. Ukupan borbeni komplet za top 2A70 iznosi 34 granate + 4 ptrk 9M117M1-3 "Arkan". Ne treba smetnuti s uma da je pored osnovnog topa 2A70 ovo vozilo naoružano i automatskim topom 2A72 u kal. 30 mm (b/k 460 granata), kao i mitraljezom PKTM u kal. 7,62 mm (b/k oko 2000 metaka).

BTR-MD "Rakuška" je ruski desantni oklopni transporter proizveden u Volgogradskom traktorskom zavodu. Vozilo je teško 13,2 tone i naoružano s dva mitraljeza. Posadu čine dva člana, a može transportirati desantnu grupu jačine trinaest vojnika.

Treba naglasiti da ova vozila nisu jedini modeli borbene desantne tehnike koja se planira integrirati u operativne sastave VDV-a. Tu treba uključiti i lovce tenkova 2S25 "Sprut-SD". Za ovo sredstvo postoji modifikacija koje nosi ime 2S25M "Sprut-SDM-1", koja po kvaliteti osnovnog naoružanja i sustava za upravljanje vatrom u ničemu ne zaostaje od osnovnog borbenog tenka T-90 "Vladimir".

Oba su opremljena moćnim tenkovskim topovima u kalibru 125 mm, koja mogu ispaljivati protutenkovske rakete 9M119M1 "Invar-M" probojnosti preko 800 mm punog čelika ojačanog reaktivnim pločama. Međutim, uslijed specifične borbene namjene koja uključuje desantiranje ovih sredstava putem padobrana, njegova osnovna težina, a samim tim i debljina oklopa, značajno je manja nego kod klasičnih tenkova. U planu je da se oklopna zaštita ovih borbenih sredstava ojača ugradnjom čvršćih legura na bazi aluminija, dodavanjem dodatne dinamičke zaštite, ali u krajnjoj liniji i integracijom sustava aktivne zaštite, kao što je to npr. "Arena" i sl. Prema riječima američkog autora, sva ova tehnika ima sposobnost iz zraka se desantirati specijalnim tipom padobrana, sa svom posadom koja se nalazi u njima.

Posljednji američki borbeni oklopni transporter, koji je projektiran za desantiranje zajedno s padobranskim jedinicama Vojske SAD-a, jest Sheridan M551, koji je eksploatiran za vrijeme rata u Vijetnamu. Međutim, njegov veliki problem je bila suviše slaba oklopna zaštita.

Peter Suciu je na kraju svog teksta napravio zanimljiv izlet u povijest sovjetskog VDV-a. "U siječnju 1942. godine oko 10 tisuća padobranaca Crvene armije se spustilo u dubinu neprijateljskog teritorija, u uvjetima 'debelog' minusa. Ovo je bila jedna od najvećih sovjetskih zralno-desantnih operacija u Drugom svjetskom ratu, za koju je bilo potrebno prikupiti izvanrednu hrabrost. Iako ova operacija nije na kraju urodila plodom, ona je u taktičkoj dubini njemačkog fronta napravila pravi kaos. Za razliku od tada, današnji ruski padobranci se odlikuju izuzetno visokim nivoom borbene obuke i odlično su opremljeni", zaključuje autor ovog teksta.