Mobilni i udarni: Američki mediji se osvrnuli na ubrzano opremanje ruskih padobranskih jedinica

Slobodan Đukić
Ruske padobranske jedinice prilikom izvođenja borbenih djelovanja masovno upotrebljavaju oklopnu borbenu tehniku. Uvođenjem novih sredstava zračnog desanta koja su opremljena moćnim artiljerijskim i raketnim naoružanjem, kao i sposobnostima direktnog desantiranja iz zraka s posadom u vozilima, ruska vojska će dobiti visokomobilne borbene sastave koji su spremni munjevito poraziti svakog neprijatelja.

Američki internetski portal The National Interest prokomentirao je informaciju da je gardijska desantno-jurišna pukovnija Crnomorske flote Aleksandra Nevskog usvojila 40 oklopnih vozila sa sposobnostima aviodesanta tipa BMD-4M i BTR-MDM "Rakuška". Jedinice VDV-a ruske vojske će do kraja ove godine dobiti preko 400 jedinica nove i modernizirane borbene tehnike, prenosi internetski portal RG.

"Kada govorimo o padobrancima, obično mislimo na lako naoružane jedinice, koje imaju zadatak izvoditi borbena djelovanja u dubini neprijateljskog teritorija i koje su obično opremljene naoružanjem koje na sebi mogu ponijeti. Međutim, kada su u pitanju ruske padobranske jedinice, one ostvaruju svoju djelovanja u koordinaciji s moćnom oklopnom borbenom tehnikom", konstatira vojni analitičar ovog časopisa Peter Suciu.

Oklopne jedinice koje djeluju u sastavu VDV-a odavno su integralni dio zračno-desantnih jedinica svojetske/ruske vojske. Ruski padobranci raspolažu respektabilnom količinom oklopnih sredstava koja se mgu desantirati iz vojno-transportnih aviona. Ova tehnika se počela usvajati u jedinice VDV-a tadašnje sovjetske vojske još tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća. Njihova primjena je bila posebno izražena tijekom rata u Afganistanu.

Američki vojni analitičar naglašava da suvremena oklopna borbena sredstva desanta, kao što su BMD-4M i BTR-MDM "Rakuška", osiguravaju sastavima VDV-a visok stupanj mobilnosti i vatrene moći. BMD-4M predstavlja suvremeno dizajniranu borbenu platformu izuzetne vatrene moći, koja nije karakteristična za većinu borbenih oklopnih vozila. Ova platforma je vrlo prohodna, brza, može savladavati vodene prepreke i može se desantirati iz zraka. Vozilo je nastalo kao rezultat suradnje između konstruktorskih inženjera i pripadnika VDV-a, koji su predložili neke svoje ideje kako bi vozilo postalo što funkcionalnije u padobranskim jedinicama.

Ovo vozilo je sposobno voditi uspješnu borbu protiv svih suvremenih tenkova koji se danas nalaze u operativnoj upotrebi, na daljinama i do 5,5 km. Ovo mu omogućavaju protutenkovske rakete 9M117M1-3 "Arkan" koje se ispaljuju iz topa 2A70 u kal. 100 mm, a čija tandem -kumulativna bojeva glava (9N136M) može probiti 700-750 mm oklopa zaštićenog dinamičkom zaštitom.

Također, ovo vozilo može uništavati neprijateljsku živu silu i lako oklopljena borbena sredstva na daljinama i do 7 km. Pored gore spomenutih protutenkovskih raketa 9M117M1-3 "Arkan", u borbenom kompletu BMD-4M nalaze se i fugasne granate koje omogućavaju efektivno uništenje žive sile neprijatelja na tim udaljenostima. Ukupan borbeni komplet za top 2A70 iznosi 34 granate + 4 ptrk 9M117M1-3 "Arkan". Ne treba smetnuti s uma da je pored osnovnog topa 2A70 ovo vozilo naoružano i automatskim topom 2A72 u kal. 30 mm (b/k 460 granata), kao i mitraljezom PKTM u kal. 7,62 mm (b/k oko 2000 metaka).

BTR-MD "Rakuška" je ruski desantni oklopni transporter proizveden u Volgogradskom traktorskom zavodu. Vozilo je teško 13,2 tone i naoružano s dva mitraljeza. Posadu čine dva člana, a može transportirati desantnu grupu jačine trinaest vojnika.

Treba naglasiti da ova vozila nisu jedini modeli borbene desantne tehnike koja se planira integrirati u operativne sastave VDV-a. Tu treba uključiti i lovce tenkova 2S25 "Sprut-SD". Za ovo sredstvo postoji modifikacija koje nosi ime 2S25M "Sprut-SDM-1", koja po kvaliteti osnovnog naoružanja i sustava za upravljanje vatrom u ničemu ne zaostaje od osnovnog borbenog tenka T-90 "Vladimir".

Oba su opremljena moćnim tenkovskim topovima u kalibru 125 mm, koja mogu ispaljivati protutenkovske rakete 9M119M1 "Invar-M" probojnosti preko 800 mm punog čelika ojačanog reaktivnim pločama. Međutim, uslijed specifične borbene namjene koja uključuje desantiranje ovih sredstava putem padobrana, njegova osnovna težina, a samim tim i debljina oklopa, značajno je manja nego kod klasičnih tenkova. U planu je da se oklopna zaštita ovih borbenih sredstava ojača ugradnjom čvršćih legura na bazi aluminija, dodavanjem dodatne dinamičke zaštite, ali u krajnjoj liniji i integracijom sustava aktivne zaštite, kao što je to npr. "Arena" i sl. Prema riječima američkog autora, sva ova tehnika ima sposobnost iz zraka se desantirati specijalnim tipom padobrana, sa svom posadom koja se nalazi u njima.

Posljednji američki borbeni oklopni transporter, koji je projektiran za desantiranje zajedno s padobranskim jedinicama Vojske SAD-a, jest Sheridan M551, koji je eksploatiran za vrijeme rata u Vijetnamu. Međutim, njegov veliki problem je bila suviše slaba oklopna zaštita.

Peter Suciu je na kraju svog teksta napravio zanimljiv izlet u povijest sovjetskog VDV-a. "U siječnju 1942. godine oko 10 tisuća padobranaca Crvene armije se spustilo u dubinu neprijateljskog teritorija, u uvjetima 'debelog' minusa. Ovo je bila jedna od najvećih sovjetskih zralno-desantnih operacija u Drugom svjetskom ratu, za koju je bilo potrebno prikupiti izvanrednu hrabrost. Iako ova operacija nije na kraju urodila plodom, ona je u taktičkoj dubini njemačkog fronta napravila pravi kaos. Za razliku od tada, današnji ruski padobranci se odlikuju izuzetno visokim nivoom borbene obuke i odlično su opremljeni", zaključuje autor ovog teksta.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće