Kako su nesuđeni protivnici Su-30MK2 i F-16A/B čuvali iranske tankere u Karipskom moru (VIDEO)

mars.online
Iranske tankere koji su u Venezuelu prevozili gorivo zajedno su štitili lovci ruskog i američkog porijekla Su-30MK2 i F-16A/B. Oni su pratnju realizirali u tzv. "romb" formaciji. Letjelice su bile naoružane ubojnim sredstvima klase zrak-zrak i zrak-more.

Inače, Venezuela u svom naooružanju ima 23+ višenamjenska lovačka aviona Su-30MK2 koji su nabavljeni iz Ruske Federacije. Ove letjelice su raspoređene u četiri lovačko-presretačke eskadrile. Također, pored ovih aviona tu se nalazi i 21 letjelica američkog porijekla F-16A i F-16B, koje su raspoređene u dvije lovačke eskadrile.

Na snimci se jasno vidi razlika između ovih aviona. Naime, Su-30MK2 je daleko veći avion od F-16. On spada u kategoriju "teških" lovaca koji svoju udarnu silu može projektirati u raširenoj zoni djelovanja. Jedna od njegovih glavnih karakteristika je veliki dolet, koji može dostići nekoliko tisuća kilometara.

Lovački avioni Su-30MK2 imaju višenamjensku ulogu. Oni se pored lovačko-presretačkih zadataka mogu boriti i protiv neprijateljskih površinskih brodova. Višenamjenski borbeni avioni Su-30 su osposobljeni da nose i supersonične protubrodske rakete klase zrak-more H-31M (NATO kodifikacija: Krypton). Ove rakete imaju domet i do 160 km, a njihova krstareća brzina je veća od 2,5 Ma.

Raketa H-31 je opremljena bojevom glavom težine oko 100 kg visokobrizantnog eksploziva, što predstavlja veliku opasnost za sve površinske brodove deplasmana do 5000 tona. Obe rakete su veoma otporne na sustave za protuelektronsku borbu.

Podsjećamo da je Iran u Venezuelu poslao pet tankera s gorivom radi nadilaženja kronične krize za ovim strateški važnim proizvodom. Iako je Venezuela bogata naftom, uslijed brojnih kvarova na prerađivačkim sustavima (rafinerije, crpne stanice i sl.) drastično je smanjena proizvodnja finalnog proizvoda.

Pored nedostatka rezervnih dijelova za servisiranje ovih složenih sustava, nedostaje i visokokvalificirano ljudstvo. Naime, mreža rafinerija u Venezueli oveje godine radila sa svega 10 posto svojih kapaciteta od 1,3 milijuna barela dnevno. Upravo zbog ove činjenice prisiljena je oslanjati se na uvoz. Pretpostavke su da poslano gorivo može osigurati potrebe Venezuele u naredna dva-tri tjedna.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće