U SAD-u visoko ocijenili ulogu T-34 u daljnjem tijeku razvoja oklopnih borbenih sredstava

Global Look Press
Radi se o tenku koji je šokantno djelovao na oklopne jedinice Wehrmachta i SS-a. Naime, njegova zakošena silueta, velika pokretljivost i snažno naoružanje jedno su vrijeme ozbiljno poljuljali samopouzdanje njemačkih "panzera". Njemački protutenkovski topovi su vrlo teško izlazili s njima na kraj, jer je bila potrebna velika količina granata za njihovo uništenje. Pored toga, T-34 se odlikovao snažnim topom koji je bio ubojit za većinu njemačkih lakih i srednjih tenkova u prvim godinama rata.

Tenk koji je težio 26 tona imao je za to vrijeme revolucionarnu koncepciju. Većina tenkova je imala jako lošu oklopnu zaštitu. Bili su brzi, ali vrlo ranjivi. Objedinjavanje brzine, dobre oklopne zaštite i velike vatrene moći tražilo je izmjene u konstrukciji tenkova. Također, bilo je potrebno stvoriti novi dizajn. Sovjetski konstruktori su se "bacili" na posao i ubrzo pojavili sa svojim rješenjem, koje je i dan-danas aktualno.

Kod tenka T-34 glavna karakteristika je bila primjena tzv. "zakošenog"dizajna koji je bez prevelikog dodavanja oklopa povećavao njegovu zaštitu. Granata se često znala rikošetirati o oklop tenka, koji je bio postavljen pod određenim kutom. Za tenk je razvijen novi tip čelika, koji je imao poboljšana svojstva čvrstine i plastičnosti. Kombinacija usavršenog oklopa i "zakošenog" dizajna dala je izvanredne rezultate u realnim borbenim situacijama, prenosi internetski portal RG.

Postoji svjedočanstvo njemačke posade koja je opsluživala protutenkovski vučni top kalibra 37 mm, u kojem se navodi da su jednom prilikom ispalili 23 granate na jednu 34-ku od kojih je tko zna koja po redu uspjela samo blokirati njegovu kupolu (oštećen mehanizam za njezino okretanje), dok je tenk i dalje ostao u funkciji.

T-34 je od osnovnog naoružanja posjedovao top kalibra 76 mm, koji je ispaljivao pancirne granate težine 6 kg. Ova granata je mogla na udaljenosti od 900 metara probiti oklopnu ploču debljine 50+mm. Kasnije je modificirana verzija tenka dobila top kalibra 85 mm (T-34/85), koji je u njegovom naoružanju ostao sve do kraja rata, dok je desetljećima kasnije bio i u naoružanju mnogobrojnih vojski širom svijeta.

Još jedna prednost 34-ke je bila njegova visoka pokretljivost. Tenk je pokretao motor koji je generirao 500 konjskih snaga, što mu je omogućavalo da dostigne brzinu od 55 km/sat. Ove performanse su došle do izražaja za vrijeme Kurske bitke, kada su sovjetski tenkovi nastojali neprijatelju prići što bliže (bliska borba) i na taj način anulirati veliku vatrenu moć koju su posjedovala njemačka oklopna sredstva.

"Njemački general von Kleist je T-34 nazvao 'najboljim tenkom na svijetu'. To je išlo toliko daleko da je on predlagao njemačkoj vojnoj industriji da ga jednostavno 'iskopira' i da se mane razvoja svog projekta u cilju stvaranja tenka koji bi se efikasno mogao suprotstaviti T-34. Ova njegova ideja je bila odbačena, a njemački konstruktori su uskoro osmislili svoj odgovor novom sovjetskom tenku u vidu srednjeg tenka 'Panther'", napominje Hambling.

Međutim, nije sve bilo baš tako idealno. T-34 je imao i svojih nedostataka. U skučenu tenkovsku kupolu mogla su se smjestiti samo dva člana posade. Zapovjednik tenka je imao i funkciju nišandžije, što je značajno smanjivalo situacijsku svijest. U cjelini, pregled bojišta iz oklopne školjke tenka bio je dosta ograničen, što je otežavalo njegovu upotrebljivost u borbi. U velikom broju tenkova T-34 koji su predstavljali prvu seriju nije bilo ni radio-uređaja. Tenk je bio izuzetno nekomforan za posadu, naročito kada se kretao po ispresjecanom zemljištu, van cesta. On nije imao amortizere, dok je i transmisija znala često praviti brojne probleme.

Autor navodi da je svojevremeno i CIA potrošila dosta vremena da prikupi sve karakteristike sovjetskog tenka da bi dokazala njegovu nisku efikasnost. Nakon tih analiza koje su u pravilu bile obojene propagadom, mnogi zapadni stručnjaci su uspjeh T-34 u Drugom svjetskom ratu ocijenili kao "preuveličan".

"Činjenica je da je Crvena armija uspjela pobijediti i zahvaljujući masovnosti svojih tenkovskih jedinica. Jednostavno, sovjetska vojna industrija je u tih nekoliko godina rata uspjela proizvesti nevjerojatnu količinu T-34", piše Hambling.

Poslije završetka Drugog svjetskog rata, mnogi tenkovi koji su bili njegovi aktivni sudionicu su naprosto zastarjeli. Međutim, T-34 je u aktivnoj eksploataciji ostao i narednih nekoliko desetljeća (pa i danas, sukob u Jemenu - op. prev.). On se nalazi u naoružanju mnogih vojski kao što su Namibija, Laos, pa i Bosna i Hercegovina. Pouzdanost tenka je demonstrirana i prilikom jednog zanimljivog slučaja u Ukrajini 2014. godine, kada su se dva muškarca u ratnom spomen-obilježju popela na T-34 i uspešno startala njegov motor.

Daljnji razvoj osnovnih borbenih tenkova se nalazi u krizi. Prema riječima autora ovog teksta, oni se i dalje proizvode na temelju formule "brzina-zakošena silueta-snažan top" koji su prvi izmisili sovjetski konstruktori i primijenili na legendarnom tenku T-34 prije 80 godina.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće