Lovac akrobatskih mogućnosti: Su-27 je promijenio standarde suvremenog zrakoplovstva

Su-35

Su-35

Wikipedija
Prije 43 godine je po prvi put poletio novi eksperimentalni model sovjetskog lovca četvrte generacije Su-27, koji je u međuvremenu postao simbol ruskog, ali i svjetskog zrakoplovstva. Koristeći najsuvremenija dostignuća, sovjetski zrakoplovni konstruktori su dugo radili na njemu i na kraju sklopili letjelicu kojoj po letno-tehničkim parametrima nije bilo pandana u sovjetskoj vojsci. U daljnjoj evoluciji lovca Su-27 napravljeno je desetak modifikacija, ali i potpuno novi avioni.

Rad na lovačkom avionu 4. generacije započeo je u SSSR-u krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. Pred konstruktorima se nalazio zadatak izrade lovca koji će nadmašiti američki lovački avion F-15 Eagle. Ovaj zadatak su na sebe preuzela tri glavna zrakoplovna konstruktorska biroa: Suhoj, Jakvoljev i Mikojan-Gurevič. Nekoliko godina kasnije (1972. godine) izrodila su se dva projekta koji su napravili inženjeri KB "MiG" i OKB "Suhoj". Ovo su bila prva dva domaća lovca četvrte generacije koja su nosila oznake MiG-29 i Su-27, prenosi internetski portal RG.

Prvi eksperimentalni model lovca Su-27 je poletio 20. svibnja 1977. godine. Njima je upravljao probni pilot Vladimir Iljošinjin. Za ovu fazu testiranja proizvedeno je ukupno pet pokusnih modela. Prvi model nije uspio po svojih karakteristikama nadmašiti američki F-15 Eagle, ali se nastavio uporan konstruktorski rad na njemu. Nekoliko godina kasnije u zrak je podignuta usavršena verzija aviona koja je nosila oznaku Su-27 (T-10S). Naredne godine je počela njegova probna eksploatacija u zrakoplovnim jedinicama sovjetske vojske.

U narednih nekoliko godina avion je s probnim pilotom Viktorom Pugačevim oborio rekord kada je u pitanju dostizanje visine od tri tisuće metara. On je to uspio izvesti za svega 25,4 sekunde što nikome do tada nije pošlo za rukom. U ožujku 1987. godine oboren je još jedan svjetski rekord koji je ovaj put uspio ostvariti probni pilot Nikolaj Sadovnikov. On je visinu od 15 km dosegao za svega 76 sekundi.

Ovaj avion je ozbiljno na sebe privukao pažnju svjetske javnosti kada je na zrakoplovnom mitingu u Le Bourgetu (održan 1989. godine) izveo do tada nepoznati manevar, koji je po karakterističnom izvođenju nazvan "Kobra Pugačeva". Tijekom klasičnog pokaznog leta avion je na zaprepaštenje publike naglo podigao svoj nosni dio povećavajući napadni kut do 120 stupnjeva, tako da je u jednom trenutku svojim repnim dijelom išao napred, a potom se naglo vratio u prvobitan položaj. Vojni stručnjaci smatraju da ovaj manevar ima svoju realnu upotrebu u bliskoj zračnoj borbi. Posebno kada je u pitanju njegova primjena protiv raketa sa samonavođenim radarskim bojevim glavama. Ovaj manevar je također upotrebljiv protiv neprijatelja koji se nalazi iza leđa aviona.

Da bi se maksimalno povećao napadni kut, razvijeni su motori s upravljivim vektorima potiska. S ovim motorima ovaj avion može izvesti još jednu specifičnu manevarsku figuru koja se naziva "Čakra Frolova". U ovoj figuri avion naglo povećava svoju visinu uz istovremeno smanjivanje svoje brzine, odakle iz ove pozicije izvodi tzv. "mrtvu petlju" gdje postiže napadni kut od 360 stupnjeva, točnije praktički se okreće oko svog repnog dijela.

Da bi se uspješno i učinkovito savladale ove složene letne figure avionu pomaže novi elektrodaljinski sustav upravljanja, koji nije bio primijenjen kod lovaca treće generacije. Zapovijedanje preko električnih signala, umjesto teških čeličnih kablova, od ove je letjelice napravilo avion sa superiornim manevarskim sposobnostima i sigurnosti tijekom leta. Pored toga, letjelica je opremljena novim radarom, optoelektronskim sustavom nišanjenja i snažnim motorima AL-31F. NATO je ovaj avion kodificirao kao Flanker-B.

Službeno je lovački aparat Su-27 u naoružanje stupio 23. kolovoza 1990. godine. U tom trenutku su na avionu otklonjeni svi uočeni nedostaci tijekom dugog testiranja. Od starta njegove serijske proizvodnje koja je započela 1984. godine napravljeno je oko 1500 aviona Su-27 s njegovim modifikacijama, a također i suvremeni aparati koji su nastali na njegovoj bazi (Su-30, Su-33, Su-34, Su-35.) Također, ovaj avion je postao baza za eksperiment razvoja perspektivnog palubnog aviona ekstremnih manevarskih sposobnosti Su-47 "Berkut". Ovaj avion je konstruiran po shemi obrnutog krila, a u njegovoj konstrukciji su masovno primijenjeni materijali na bazi kompozita.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće