Kako Rusija i SAD testiraju svoje nuklearno oružje, ako je to zabranjeno?

Sveobuhvatni sporazum o zabrani nuklearnih testiranja iz 1963. godine ne dozvoljava nikakve probne detonacije nuklearnog oružja izuzev podzemnih.

"Nuklearne eksplozije i eksperimenti s oružjem vrše se i danas u oknima (podzemnim tunelima) Nevade i u arhipelagu Nova Zemlja. Znanstvenici za to koriste maketu atomske bombe smještenu u specijalni kontejner koji oblože bentonitnom glinom. Zatim zabetoniraju ulaz u okno i udalje se na sigurnu udaljenost", objasnio je za portal Russia Beyond, glavni urednik časopisa "Arsenal Otečestva", Viktor Murahovski.

Prema njegovim riječima, "maketa" je naziv nuklearnog punjenja jer moć ovog eksplozivnog sredstva iznosi 0,001 % snage bojeve glave koja se montira na raketu.

Javno vlasništvo

"To je imitacija prave eksplozije, gdje se provjerava tok lančanih reakcija u novom punjenju. Svi pokazatelji se računalno obrađuju, tako da danas uopće nije potrebna ’atomska gljiva’ da se izračuna kako će se nova bojeva glava ponašati u stvarnoj situaciji", dodao je stručnjak.

Kako ističe, za nova punjenja se pravi kontejner koji omogućava da se podkritični eksperimenti vrše bez opasnosti po prirodnu sredinu i ljude koji se nalaze u neposrednoj blizini eksplozije. Ako se na kontejneru pojavi pukotina, bentonit se stvrdne kao staklo pod utjecajem oslobođene topline kemijskog eksploziva i samim tim zapuši sve rupe u eksplozivnoj napravi.

"Tokom testiranja eksplodira punjenje male snage, pa je zato detonacija praktički nečujna i ne može se detektirati pomoću ekolokatora", dodao je Murahovski.

Ruski i američki nuklearni arsenal

Kako godine prolaze Rusija i SAD moraju reciklirati zastarjele nuklearne bojeve glave i zamijeniti ih novim.

Maketa nuklearne bojeve glave

Stanislav Krasiljnikov/TASS

Danas je broj svih strateških bojevih glava i njihovih nosača ograničen Sporazumom o smanjenju arsenala strateškog naoružanja (Novi START).

Prema tom sporazumu, broj spremnih strateških bojevih glava ne može biti veći od 1550, a broj lansera interkontinentalnih balističkih raketa, lansera balističkih raketa podvodnog baziranja i teških bombardera ne može biti veći od 700.

Prema ovom sporazumu, svaka zemlja može koristiti satelite za promatranje raketnih silosa svojih partnera i lokacija na kojima su razmješteni bombarderi i podmornice, kao i da godišnje izvrši 18 vojnih inspekcija na licu mjesta kako bi se uvjerila da nitko ne krši sporazum.