"Raketna tvrđava": Zašto bi eventualni napad na Kalinjingradsku oblast bio fatalna pogreška?

Tekst američkog fonda The Jamestown Foundation, koji je osnovan 80-ih godina prošlog stoljeća, izašao je s procjenom da se Europa nalazi u ozbiljnoj opasnosti. Prema mišljenju autora ove fondacije, glavna opasnost po Europu ne dolazi od pandemije koronavirusa, niti od ekonomske recesije kao njezine posljedice, nego od sve agresivnije Rusije. Naime, viši znanstveni suradnik Fonda za vojna istraživanja Roger McDermott govori o militarizaciji Kalinjingradske oblasti koja je dostigla takav nivo da je gotovo cijela Europa u dometu ruskog naoružanja.

Autor govori o tome da je militarizacija Kalinjingrada usmjerena na izvođenje udara po europskim zemljama, zahvaćajući maksimalnu moguću stratešku dubinu. Ovu ulogu će na sebe preuzeti dalekometno rusko naoružanje. Kao primjer progresa koji je ruska vojska ostvarila na ovom planu McDermott navodi modernizirane višecijevne lansere raketa (VLR) "Tornado"¹ koji su nastali na bazi VLR BM-21 "Grad" s maksimalnim dometom od cijelih 120 km. Prema riječima ovog autora, ovaj artiljerijsko-raketni sustav posjeduje visoku preciznost paljbe, jer upotrebljava rakete koje se tijekom leta mogu navoditi pomoću ruskog globalnog satelitskog sustava GLONASS.

Prema riječima američkog stručnjaka, značajnu podršku višecijevnim raketnim lanserima pruža i klasična artiljerija čiji domet ne prelazi 40 km. "Moskva nastoji na taj način objediniti sva dalekometna oruđa u jedinstven informacijski sustav, stvarajući sinergiju između artiljerije i visokopreciznih udarnih raketnih kompleksa", smatra stručnjak.

Veliku zabrinutost kod američkog stručnjaka predstavlja otvorena namjera Rusije da na prostoru Kalinjingradske oblasti izgradi zahorizontalnu radarsku postaju "Kontejner". Ovaj radar ima ogroman potencijal kada je u pitanju detekcija neprijateljskog napada praktički u njegovom začetku. "Kontejener" u svojim specifičnim režimima rada koristi zemljinu ionosferu za refleksiju elekromagnetnih valova. Na ovaj način se može otkriti uzlijetanje lovaca, ili pak lansiranje krstareće ili hiperzvučne rakete na daljinama i do tri tisuće kilometara. Njegove karakteristike postaju još opasnije ako se zna da ovaj radar istovremeno može pratiti nekoliko tisuća ciljeva, s iznimno visokom preciznošću kada su u pitanju njihove točne koordinate. Rusi su do sada u rad pustili jednu radarsku postaju ovog tipa. Prema mišljenju američkih stručnjaka, ona je u stanju na najudaljenijem aerodromu koji se nalazi na teritoriju Norveške registrirati polijetanje minijaturnih zrakoplova dvosjeda s propelerskim motorima.

Međutim, prema riječima ruskog internetskog portala svpressa.ru, stanje u Kalinjingradskoj oblasti je daleko ozbiljnije nego što to navodi američki autor iz The Jamestown Foundationa.

Još je 2007. godine Rusija jasno rekla da će na jednostrano postavljanje proturaketnog štita na teritoriju Istočne Europe (dakle, praktički na njezinim granicama) odgovoriti tako što će u Kalinjingradsku oblast prebaciti vrlo pokretljive i reaktibilne operativno-taktičke raketne sustave "Iskander-M", čiju je kvazibalističku raketu² gotovo pa nemoguće presresti.

Kada su Sjedinjene Države unilateralno izašle iz sporazuma o zabrani raketa kratkog i srednjeg dometa (dometa do 5500 km), ozbiljno je narušen sustav globalne sigurnosti. Amerikanci su počeli intenzivno raditi na testiranju svoje rakete srednjeg dometa koja se bazira na kopnu. I na takve agresivne planove SAD-a došlo je do simetričnog odgovora Ruske Federacije.

Ukratko, glavna udarna moć ruske vojske u Kalinjingradskoj oblasti samo se djelomično oslanja na artiljerijske rakete koje se nalaze u naoružanju VLR "Tornado" ili "Smerč". Ključno sredstvo odvraćanja je operativno-taktički raketni kompleks "Iskander-M" koji pored kvazibalističke rakete može nositi i krstareću raketu. Ove rakete imaju domet do 480 km i za 3-4 puta nadilaze domete moderniziranih VLR "Tornado" ili "Smerč".

Ako se krstareća raketa lansirana iz ovog sustava možda i može nekako oboriti, onda takva procjena kada je u pitanju kvazibalistički projektil apsolutno ne stoji. Pretpostavka je da nijedan sustav PRO ne može izaći na kraj s raketom koja na svojoj putanji nepredvidivo manevrira, ostvarujući hiperzvučne brzine koje dosežu 6-7 Ma. S druge strane, krstareća raketa je konstruirana po "stealth" tehnologiji, što otežava njezino detektiranje. Ona leti na ekstremno maloj visini, što dramatično usložnjava cijelu operaciju njezinog obaranja.

Ono što posebno užasava zapadne stručnjake je sposobnost "Iskandera" da po jednom cilju, koristeći potpuno različite trajektorije leta, istovremeno lansira dvije rakete: kvazibalističku i krstareću sa steltnim karakteristikama. Odbijanje ovakvog "dvostrukog udara" je nemoguć zadatak za suvremene, ali i perspektivne sustave PRO.

Treba posebno naglasiti da pored konvencionalnih bojevih glava ove rakete mogu nositi i atomsko oružje. Nema nikakve sumnje da bi "atomske verzije" ovih projektila bile smjesta upotrijebljene ukoliko bi došlo do šire agresije na Kalinjingradsku oblast.

Još jedan strateški segment na kojem se bazira obrambena sposobnost Kalinjingradske oblasti sastoji se od izgradnje snažnog "bedema" koji je opremljen dalekometnim protuzračnim raketnim sustavima S-400 "Trijumf". Njihovi radarsko-opažački kapaciteti u stanju su prepoznati ciljeve na daljinama i do 600 km. Sustav s najnaprednijom verzijom svoje rakete može pogoditi aerodinamički cilj na daljini od 400 km. S-400 "Trijumf" je, za razliku od srodnih sustava, jedinstven po tome što za svaki otkriveni cilj (njegovi gabariti, brzina, visina leta, manevarbilnost) postoji posebna raketa koje je najefikasnija za njegovo neutraliziranje. Ovaj sustav ima i proturaketne sposobnosti, jer je u stanju presresti balističke rakete kratkog i srednjeg dometa. U Kalinjingradskoj oblasti se nalaze tri raketne pukovnije opremljene ovim sredstvima, koje u svom sastavu imaju oko 50 samohodnih lansirnih jedinica, s 200+ spremnih raketa.

I na kraju, ruska vojska u Kalinjingradskoj oblasti ima još jedno vrlo ozbiljno oružje koje djeluje u elektromagnetskom spektru. Radi se o sustavima za protuelektronsku borbu, koji su oko Kalinjingrada raspoređeni u značajnom obimu.

Ova "specijalna" grupacija ruskih snaga sastoji se od tri pukovnije za protuelektronsku borbu, u čijem sastavu se nalaze i sustavi "Krasuha-4", koji slove za najnaprednije oružje ovog tipa u ruskoj vojsci, a generalno i u svijetu. "Krasuha" je u stanju u radijusu od 300 km stvoriti zonu elektromagnetskog kaosa, koja je potpuno neupotrebljiva za radioelektroničke sustave neprijatelja.

¹ 9K51M "Tornado-G" je ruski modernizirani višecijevni bacač raketa. Osnovne razlika u odnosu na osnovnu verziju 9K51 "Grad" se odnosi na daleko kvalitetnije riješen sustav upravljanja vatrom povezanog sa satelitskom navigacijom i računalom koji izračunava balističke unose gađanja, što omogućava znatno skraćenje pripreme napada koja se odvija u automatskom režimu rada. 

² Kvazibalistička raketa 9M723 se odlikuje izuzetno velikom brzinom leta i promjenljivom putanjom, tako da predstavlja veoma zahtjevan cilj kojeg je vrlo teško, praktički nemoguće oboriti s poznatim sustavima PRO. Raketa je sposobna pri brzinama koje premašuju 7500 km/h manevrirati po visini i pravcu (trpi opterećenje i do 30 G), pri čemu može doseći visinu i do 100 km. Njezin maksimalni domet doseže cijelih 500 km, dok je na tim daljinama njezino maksimalno odstupanje od cilja svega 5-7 metara.