"Staljinova čegrtaljka" ZiS-3 u Afganistanu montirana na borbeno vozilo pješaštva BMP-1

Sovjetski topovi kalibra 76 milimetara ZiS-3, popularno nazvani "Staljinove čegrtaljke", poslije Velikog su domovinskog rata korišteni praktički u svim vojnim konfliktima u Europi, Aziji i Africi. 

Značajan popis ratnih sukoba u svojoj karijeri ima i borbeno vozilo pješaštva BMP-1. Oba ova poznata modela sovjetskog naoružanja do danas su u aktivnoj uporabi. Sjetimo se, primjerice, događaja u Jemenu, Iraku i Siriji. Top se postavlja na šasije kamiona, a borbena vozila pješaštva moderniziraju na različite načine.

Posebna priča je sudjelovanje ove tehnike u afganistanskim sukobima. Prema nekim podacima, ZiS-3 se u ovoj zemlji pojavio još u drugoj polovici 50-ih, piše RG.

BMP-1, popularne "jedinice", stigle su kasnije, 70-ih, prije travanjskih događaja 1978. Tada je SSSR počeo intenzivno slati BMP prve generacije prijateljskim zemljama, među kojima je bio i Afganistan.

Dok se u ovoj zemlji nalazio sovjetski ograničeni kontingent, utvrđeni su značajni nedostaci ovog tipa oklopnih vozila: njihova nedovoljna zaštićenost, mali nagib cijevi topa koji otežava njegovu primjenu na planinskom terenu, kao i relativno slabe mogućnosti korištenja rasprskavajućeg streljiva. Zato je odlučeno da se jedinice u ovoj zemlji opskrbe vozilima BMP-2 s topom 2A42 kalibra 30 milimetara. Znatan dio vozila BMP-1 koja su isključena iz naoružanja predan je afganistanskim vladinim snagama.

Nakon povlačenja sovjetske 40. armije i pada režima u Kabulu oklopna tehnika je dospjela u ruske sukobljenih grupacija. Novi vlasnici su pokušali nekako unaprijediti BMP, postavljajući na njih dodatne mitraljeze velikog kalibra KPVR, a umjesto kupola s topom kalibra 73 milimetra montirajući uparene protuzračne sustave ZU-23-2.

Varijanta kod koje je značajno povećana vatrena moć pomoću sustava ZiS-3 izgleda neobično. Iznad krova desantnog dijela montirana je metalna karoserija vozila, u kojoj je postavljeno oruđe bez kotača. BMP je tako postao pravi samohodni artiljerijski sustav, u stanju pogađati neprijatelja na udaljenosti do 13 290 metara.

Istina, posada koja radi na oruđu zaštićena je samo sprijeda. Sudeći po fotografijama, ovaj improvizirani samohodni artiljerijski sustav povučen je iz vojske i nalazi se na mjestu gdje se drži rashodovana tehnika.