Bilo koje ćete druge godine, ako pogledate prema noćnom nebu, vidjeti galaksije, planete i zviježđa. Možda i neobičnu svjetlost u pokretu koja dolazi od aviona, zalutalog satelita ili svemirske stanice. No u narednim će mjesecima promatrači neba vjerojatno vidjeti brze skupine klastera satelita koje se često kreću u uznemirujuće ravnim linijama.
Ovi su sateliti, koje je Elon Musk izvorno predlagao u okviru projekta Starlink, koji je dio njegovog SpaceX-a, dio nastojanja da se širom planeta omogući dostupnost interneta. A to podrazumijeva puno satelita - Starlink je prvo lansiranje izveo u svibnju 2019., a u narednih nekoliko godina planira u niskoj orbiti imati desetke tisuća uređaja. Mnogi od njih će biti vidljivi i golim okom.
Falcon 9 lansira Starlink u orbitu, 18. ožujka 2020.
SpaceX/Global Look PressIako će ovi klasteri za većinu biti običan kuriozitet, oni su za astronome i druge znanstvenike koji se oslanjaju na promatranje dubokog svemira ozbiljan problem. Zašto? Kada teleskopi generiraju slike udaljenih objekata, klasteri satelita u prolazu generiraju svjetlosno onečišćenje i umanjuju vidljivost detalja. Čak na dobivenim slikama, čija je proizvodnja sve skuplja, ostavljaju bijele trake.
Međunarodna unija astronoma objavila je preliminarno izvješće u kojem je opisala načine na koje programi poput Starlinka utječu na istraživanja i opažanja. Obratili su se Musku kako bi vidjeli mogu li postići nekakav konsenzus, no Muskovi se odgovori mijenjaju iz tjedna u tjedan. Čak je i Ruska akademija znanosti zaprijetila da će se požaliti Ujedinjenim narodima, tražeći od regulatornih tijela da obuzdaju tehnološke divove, ukoliko same kompanije odbijaju uvesti potrebne promjene.
Sateliti Starlink na putu za orbitu za parkiranje.
Međunarodna astronomska unijaRuska akademija znanosti je ipak odustala od žalbe, no pojavila se još jedna ruska grupa koja je preuzela na sebe pronalazak rješenja za sve javniji sukob.
Kada je Vlad Paškovski u devedesetima odlučio napustiti sferu elektroničkog inženjerstva, vjerojatno nije očekivao da će se u nju vratiti nekoliko desetljeća kasnije kako bi odgovorio na prijetnje noćnom nebu. No dogodilo se upravo to: nakon petnaestak godina rada s raznim društvenim sukobima, Paškovski se vratio svojoj izvornoj profesiji kroz projekte koji nastoje smanjiti svjetlosno onečišćenje i poboljšati astronomska očitanja.
Dok se njegov prvi startup vezan za astronomiju općenito bavio problemom svjetlosnog onečišćenja, jednom kada su se u ljeto 2019. pojavile prve kritike Starlinka, Paškovski i njegovi kolege su odlučili zajedno smisliti rješenje tog problema.
Njegovi su razlozi kako filozofski, tako i tehnički. "Ni pogled na ocean, ni gledanje u vatru ili slap ne mogu se usporediti s time kada se duboko zagledate u nebo. To je pogled u apsolutnu beskonačnost", kaže Paškovski. Pronalaženje načina da se te slike zaštite postalo je prioritet.
Tako je Paškovski, zajedno s kolegom dr. Stanislavom Karpikovom, osnovao StealthTransit i razvio prototip dodatka za teleskop. Mehanika je jednostavna: prototip je ugradivi zatvarač koji može odrediti kada će satelitski klasteri prijeći vidno polje teleskopa. Oni su povezani s računalnom jedinicom koja nalaže zatvaračima da se zatvore dok sateliti ne prođu, pritom osiguravajući da senzor kamere ostane uključen. Kada se zatvarači ponovno otvore, slika se nastavlja razvijati bez smetnji.
Paškovski tvrdi da StealthTransitovi zatvarači "mogu učinkovito zaštititi oko polovice astronomskih slika koje su izložene riziku od prolaska satelitskih klastera". Što se tiče druge polovice, šanse se smanjuju ovisno o tome koliko je veliko vidno polje slike.
Ono što se spasi je više od slike. Paškovski opisuje "nova otkrića ili jedinstvene, prolazne događaje u životu Svemira koji će proći nezapaženo ako ostanu skriveni ispod bijelih tragova satelita. Važne su mi i emocije znanstvenika po pitanju uništenih slika. Radi s o gubitku tempa, koncentracije, inspiracije, znanstvenog uzbuđenja."
Paškovski, kako kaže, ima privilegiju da prilikom opisa svog proizvoda može govoriti kako o pokretnim dijelovima, tako i o romantici. Kad bi se ispostavilo da je suviše teško pronaći ravnotežu između interesa biznisa i znanosti, na kocki bi se našao naš prozor u svemir.
No tu je i niz drugih faktora, koji su se pokazali daleko prizemnijima od maštarija o zvijezdama.
Jedan od najpouzdanijih načina za postizanje brzih promjena u poslovnim praksama je promicanje regulatornog nadzora među nacionalnim ili međunarodnim upravnim tijelima - na to su upozoravale žalbe Međunarodne unije astronoma i Ruske akademije znanosti. Ako su tehnološki divovi prespori oko poštivanja prava astronoma, logika nalaže da bi tada trebale intervenirati lokalne vlasti.
No to je škakljiv pristup, jer svaki pokušaj vlade da kontrolira međunarodne kompanije (pogotovo one koje tvrde da proširuju pristup internetu do najudaljenijih dijelova svijeta) može djelovati u najboljem slučaju nametljivo, a u najgorem autoritarno.
U Rusiji su mnogi recentni zakoni usmjereni na povećanje digitalnog suvereniteta izazvali različite reakcije. Za neke je to previše kontrole nad onime što se događa online. Za druge je to dobrodošao izazov tehnokratskom autoritetu kompanija kao što su Google i Apple. A s obzirom na to da su divovi poput Googlea iskoristili svoju težinu da utječu na domaću politiku u zemljama poput Turske, neke nacije smatraju da je opravdano odbijati ikone Silicijske doline kao što je Musk.
U takvom zasićenom geopolitičkom kontekstu, u kojem nije jasno čiji bi interesi trebali imati prioritet, startupovi poput StealthTransita mogu pružiti rješenja bez stajanja na previše žuljeva. Kompanija Vlada Paškovskog nudi korektiv Starlinku i dolazi iz sfere biznisa, a ne regulatornih ograničenja. Oponašajući fleksibilnost rane Silicijske doline, StealthTransit bi mogao zadovoljiti potrebe koje su za veće kompanije ili države prezahtjevan zadatak.
Naravno da set ugradivih zatvarača ne rješava sve probleme u vezi sa satelitskim klasterima i promatranjem dubokog svemira, no to je dobar početak. Na ovaj se način tvrtkama i vladama daje malo više vremena da razmisle o razumnim rješenjima bez potrebe da prebrzo odlučuju o bilo čemu. S obzirom na broj drugih važnih pitanja, posebice problema prevelike količine svemirskog smeća u atmosferi, imati dovoljno vremena za razmišljanje i donošenje dobrih odluka moglo bi pomoći u očuvanju svemira kao igrališta za naše maštarije u godinama koje dolaze.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
