Kako je saudijska naftna politika pokrenula raspad Sovjetskog Saveza

Getty Images
Saudijska Arabija je nedavno pokrenula rat s cijenama nafte, koji utječe na svjetsko gospodarstvo. Slično se dogodilo i ranije, što je u konačnici dovelo do raspada Sovjetskog Saveza.

Cijena vađenja nafte uvijek je bila niska (i još uvijek je) za zemlje članice  Organization of Petroleum Exporting Countries (OPEC), Saudijska Arabija, Irak i Iran su samo neke od njih. Stoga su neke zemlje članice OPEC-a uvijek mogle spuštati ili dizati cijene njihovih naftnih proizvoda na svjetski tržištima, kako bi utjecale na svjetskog gospodarstvo.

Saudijska Arabija, neprikosnoveni proizvođač sirove nafte već je jednom napravila navedeno, što je u konačnici dovelo do raspada Sovjetskog Saveza.

Naftna kriza 1973. godine

Israeli soldiers plug their ears as they fire shells from a French-made 155mm Howitzer gun at the Syrian lines on the Syrian Golan Heights, two weeks after the beginning of the Yom Kippur War, 17 October 1973.

Ipak, trenutni pad cijena nafte nije ni približno dramatičan u usporedbi s onim iz 1973. godine.

17. listopada te godine, cijela Organization of Arab Petroleum Exporting Countries (OAPEC), koju su podupirale Egipat i Sirija, prestala je predavati naftu zemljama koje su podržavale Izrael u Jomkipurskom ratu, protiv Egipta i Sirije. Zemlje kojima o kojima se govori su Kanada, Japan, Nizozemska, UK i SAD. Embargo se sastojao od postupnh mjesečnih rezova u proizvodnji nafte, te je tako do prosinca 1973. godine, ukupna proizvodnja zemalja članica OAPEC-a iznosila samo 1/4 količina iz rujna 1973,

1973. godine američka proizvodnja nafte činila je samo 16.5 % globalne količine proizvedene nafte, a SAD je bio jedan od glavnih uvoznika nafte. Iako je SAD (kao i druge zemlje) bio ozbiljan kupac; niske cijene vađenja nafte u zemljama članicama omogućila im je nisku cijenu vađenja nafte, te očuvanje ravnoteže u prodaji, čak i bez prodaje SAD-u, UK i drugima.

OAPEC-ova odlukaiz 1973. godine, gurnula je svijet u globalnu recesiju i gospodarsku krizu. Do kraja embargo 1974. godine, cijena nafte porasla je s $3 američka dolara po barelu, na $12 američkih dolara po barelu, a u SAD-u, cijena je bila još veća.

SAUDI ARABIA Industry Flaming gas on oil field.

Saudijski šeici su prosperirali i brzo stekli enormno bogatstvo. Ovakva situacija odgovarale je i SSSR-u, koji je povećao proizvodnju nafte i prirodnog plina i brzo postao jedan od vodećih proizvođača nafte i plina, koji su tada činili više od polovice ukupnog državnog dohotka. 

U međuvremenu, u SAD-u se broj nezaposlenih udvostručio, a BDP je pao za 6 %. No, SAD se spremao na odgovor, pokušavajući uvjeriti Saudijsku Arabiju da postupa u američkom interesu.

Kako je SAD dobio hladni rat

CIA Director William Casey walks past a Capitol Hill policeman on Friday, Nov. 21, 1986.

Kriza 1973. godine imala je dugotrajne posljedice. Japanski automobili, koji su bili dvostruko manji potrošači od američkih; postali su vodeći na tržištu, dok je SAD, zajedno s ostalim zemljama Zapada tražio nova nalazišta nafte te načine kako poboljšati eksploataciju nafte. U međuvremenu, SSSR je i dalje imao veliku zaradu na prodaji svoje nafte.

1979. Islamska revolucija u Iranu dovela je do značajnog prekida proizvodnje u toj zemlji. Takvo stanje dovelo je do dodatnog rasta cijena nafte na svjetskom tržištu. Iransko-irački rat, koji je počeo u rujnu 1980. godine samo je dodatno pogoršao situaciju. 

No, do početka 80-tih, zajednički napori SAD-a i ostalih zemalja "prvog svijeta" su se ipak isplatili. Naime, cijene nafte počele su padati zbog povećane proizvodnje, odnosno zasićenja tržišta. 1981. godine američka vlada odustala je od federalne regulacije cijena nafte i naftnih proizvoda, istovremeno smanjivši poreze, čime su cijene počele konstantno padati.

Abadan, Iran: A view of oil pipelines destroyed by Iraqi bombings during the Iran-Iraq war, in Abadan, south Iran, 1981.

U takvim uvjetima, sve zemlje, uključujući i SSSR, počele su raditi na alternativnim izvorima energije, uključujući i nuklearnu energiju. 1986. došlo je do nuklearne katastrofe u Černobilu i još uvijek nije u potpunosti jasno, je li do nesreće došlo zbog odluke sovjetske administracije da poveća nominalnu snagu nuklearnog reaktora ili je bio u pitanju neki drugi razlog. No, bez obzira na razlog, nesreća je ostavila nesagledive posljedice na gospodarstvo SSSR-a, ugled u svijetu i energetsku industriju.

Ubrzo nakon toga, 1986. godine, William Casey, tadašnji direktor CIA-e, posjetio je Saudijsku Arabiju. Prema riječima savjetnika za nacionalnu sigurnost pri uredu Ronalda Reagana, Richarda Allena, Casey je pregovarao sa saudijskim kraljem Fahdom o daljnjem razvoju događaja. Posljednjih šest godina, saudijska vlada obuzdavala je cijene nafte, polako povećavajući proizvodnju sirove nafte; no nakon što se Casey vratio u rujnu 1986. godine, Saudijska Arabija počela je drastični povećavati proizvodnju sirove nafte, iako su cijene tada bile još uvijek niske!

Nagli pad

An unidentified group of ministers of Arab oil nations opens a conference in Kuwait on Oct. 17, 1973. The Arab oil nations, joined by Egypt and Syria, met to discuss the use of oil as a weapon against the United States in the Middle East war.

U četiri mjeseca, saudijska proizvodnja sirove nafte povećana je s 2 mijuna na 10 milijuna barela dnevno, a cijene su pale s $32 američka dolara po barelu, na $10 američkih dolara po barelu. Za gospodarstvo SSSR-a koje je već naviklo na velike dohotke od vlastite nafte, ovo je bio smrtonosan udarac. Samo 1986. godine, SSSR je izgubio više od $20 milijardi američkih dolara (oko 7.5 % godišnjeg dohotka SSSR-a), te je već bio u proračunskom deficitu.

No, gospodarstvo Saudijske Arabije je također izgubilo značajan novac zbog niskih cijena. Zašto su to učinili? Allen smatra kako je Casey ponudio šeicima financijske reparacije kao zamjenu za navedeni potez, a u prilog tome ide činjenica da je 1986. godine 80 % saudijske nafte prodano kroz Exxon, Mobil, Texaco i Chevron – američke tvrtke.

Sovjetski Savez upao je u recesiju nakon naftne krize 1985. - 1986. To je već bilo dovoljno za krhko sovjetsko gospodarstvo da se uruši. 1986. godine vanjske pozajmice SSSR-a iznosile su oko $30 milijardi američkih dolara, a do 1989. godine narasle su na $50 milijardi američkih dolara. 

Soviet President Mikhail Gorbachev stresses a point on the second day of the extraordinary session of the Supreme Soviet in Moscow on August 27, 1991. Gorbachev threatened to resign if the republics refused to sign a Union Treaty to hold the Soviet Union together.

Saudijske cijene su se s vremenom popravile do ranih 2000-tih, kada su opet dosegle profitabilnost, no saudijska vlada se nije pretjerano brinula oko toga, budući da su vjerojatno imali zalihe iz velikih nezavisno financiranih fondova, osnovanih tokom hiperprofitabilnih 1970-ih.

SAD je svakako profitirao 1986., a benzinske postaje u SAD-u su čak dijelile besplatno gorivo u reklamne svrhe.

Naftna kriza značajno je pomogla SAD-u da pobijedi SSSR u Hladnom ratu - gospodarska recesija navela je Gorbačova da donese neke iznimno nepopularne političke odluke. Pokušaj reforme sustava (poznat pod nazivom "perestrojka") je bio nažalost bezuspješan, zbog nedostatka financijskih sredstava, a Gorbačovljeva populistička retorika nije previše pomogla u osvajanju osiromašenog stanovništva. Tražili su odgovornost za nesmotrene postupke vlasti, što je dovelo velikog kritičara sovjetskog sustava, Borisa Jeljcina, na vlast. 

Do kraja 1980-tih, raspad Sovjetskog Saveza bio je neminovan.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće