Ruski kopneni nuklearni štit uskoro će postati nesalomljiv

Vitalij V. Kuzmin
Rusija će za pet godina završiti proces modernizacije svog nuklearnog arsenala. Vojska će, između ostalog, dobiti rakete čiji ukopani silosi mogu izdržati prvi nuklearni udar i uzvratiti drugim udarom.

Rusija intenzivno modernizira svoj nuklearni arsenal. Do 2024. godine kopnene trupe neće imati više nijednu staru nuklearnu raketu ili vozilo koje je proizvedeno u SSSR-u.

Država je u tu svrhu još početkom 2010-ih izdvojila oko 360 milijardi dolara.

Tako će Rusija kompletirati arsenal interkontinentalnih strateških raketa kopnenog baziranja unutar koncepcije "nuklearnog odvraćanja".

Ruske nuklearne rakete

Lansiranje interkontinentalne balističke rakete

Prema podacima iznesenim na stranici "Strateško nuklearno naoružanje Rusije", do početka novog desetljeća u Rusiji su razmještena 532 strateška nosača čiji je ukupan kapacitet 2100 nuklearnih punjenja (što se uklapa u bilateralni sporazum START-3 između Rusije i SAD-a o smanjenju ofenzivnog naoružanja).

U ovom trenutku Ruska Federacija u svom arsenalu posjeduje sljedeće rakete:

46 teških raketa R-36M2 (SS-18);

2 sustava "Avangard" (raketa UR-100NUTTH, SS-19 Mod 4);

45 pokretnih kopnenih sustava "Topolj" (SS-25);

60 sustava "Topolj-M" s ukopanim silosima (SS-27);

18 mobilnih sustava "Topolj-M" (SS-27);

135 mobilna i 14 ukopanih sustava s raketom RS-24 "Jars".

Planirano je da se uskoro "otpišu" rakete R-36M2 i "Topolj". Njihovo mjesto će zauzeti najnovije rakete "Jars" (koje će biti razmještene kako u oknu "prethodnih vlasnika", tako i na mobilnim lanserima na kotačima) i teške rakete "Sarmat".

"Jars"

"Ova raketa je specifična po tome što neprijateljski sustavi protuzračne obrane ne mogu predvidjeti putanju njezinog leta. 'Jars' ne leti po klasičnoj paraboli nego vijuga kao 'zmija' u bliskom svemiru kako neprijatelj ne bi mogao izračunati gdje joj je cilj", rekao je za portal Russia Beyond bivši vojni analitičar lista "Izvestija" Dmitrij Safonov.

Autonomni lanser mobilnog kopnenog raketnog sustava

Po njegovim riječima, ova raketa ima potpuno drugačije motore od prethodnog modela. Zahvaljujući njima "Jars" brže starta iz šahta i stalno mijenja visinu, smjer i brzinu leta u najbližim slojevima atmosfere, te na taj način zbunjuje neprijateljske PZO sustave.

"Druga važna osobina 'Jarsa' je to što ova raketa ima šest samostalnih samonavođenih bojevih glava koje se odvajaju u letu i svaka leti 'na svoju adresu'", dodao je Safonov.

Svaka bojeva glava je teška 100 kilotona. Usporedbe radi, nuklearna punjenja koja su Amerikanci bacili na Hirošimu i Nagasaki bila su pet puta slabija (približno po 20 kilotona).

"Sarmat"

Ova raketa teška oko 100 tona može preletjeti 17 000 kilometara. Konstruirana je tako da može letjeti čak i preko Južnog pola, odakle je nitko ne očekuje i gdje nema proturaketnog štita.

Testiranje teške interkontinentalne balističke rakete

"Ovo oružje može izdržati prvi nuklearni udar, jer je poklopac ukopanog silosa zaštićen od izravnog pogotka rakete. Sustavi za navođenje su također zaštićeni od djelovanja radiomagnetskih valova koji služe za ometanje", rekao je za portal Russia Beyond vojni analitičar agencije TASS Viktor Litovkin.

"Sarmat" će imati najmanje 15 zasebnih nuklearnih bojevih glava s individualnim samonavođenjem.

"Te bojeve glave su smještene u unutrašnjosti rakete kao 'grozd' od kojeg se u određenom trenutku odvajaju i lete prema zemlji s nuklearnim punjenjem snage 300 kilotona", dodao je stručnjak.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće