Amerikanci o "Ohotniku": Nosit će nuklearno oružje, a ovo su mu slabe točke (ANALIZA)

Wikipedija
"Ohotnik" predstavlja tešku udarnu bespilotnu letjelicu koja je napravljena po aerodinamičkoj shemi "letećeg krila". U stručnoj se vojnoj literaturi ova letjelica još definira i kao teški "napadno-izviđački bespilotni aparat". Dakle, S-70 predstavlja bespilotnu letjelicu male radarske reflektivnosti, koja može izvoditi smrtonosne napade, realizirati izviđače zadatke i voditi protuelektronsku borbu.

Ruski udarni dron S-70 "Ohotnik" izvana izgleda vrlo obećavajuće i ozbiljno podsjeća na američke "nevidljive" dronove. Međutim, ruskoj perspektivnoj letjelici je neophodno izuzetno važno tehnološko unapređenje da bi postala "nevidljiva", kao što je to slučaj s njegovim američkim analozima, prenosi ruski internetski portal inosmi.ru.

Prije nekoliko mjeseci, točnije 7. kolovoza 2019. godine, Ministarstvo obrane Rusije je objavilo video na kojem se vidi prvo polijetanje njegovog novog zrakoplovnog projekta. Radilo se o perspektivnoj bespilotnoj letjelici "Ohotnik" (hrv. Lovac), a let je realiziran pet dana prije službene objave videomaterijala. Na snimci se moglo vidjeti da letjelica ima specifičan aerodinamički dizajn, koji se tehnički naziva konstrukcijom "letećeg krila". Njezin let je trajao oko 20 minuta. Za vrijeme svog prvog leta "Ohotnik" se kretao na visini od oko 600 metara, a potom je izvršio stabilno slijetanje. Sve je realizirano u zrakoplovnom centru za testiranje koji se nalazi u Astrahanskoj oblasti.

"Ohotnik" predstavlja tešku udarnu bespilotnu letjelicu koja je napravljena po aerodinamičkoj shemi "letećeg krila". U stručnoj se vojnoj literaturi ova letjelica još definira i kao teški "napadno-izviđački bespilotni aparat". Dakle, S-70 predstavlja bespilotnu letjelicu male radarske reflektivnosti, koja može izvoditi smrtonosne napade, realizirati izviđače zadatke i voditi protuelektronsku borbu..

Iako je njegov razvoj započeo još davne 2011. godine, javnost se s "Ohotnikom" prvi put mogla upoznati prošle godine, i to baš u ovo vrijeme. Tada se letjelica pojavila na uzletno-sletnoj stazi na jednom aerodromu u Novosibirsku.

Nekoliko mjeseci poslije toga "Ohotnik" je ponovo fotografiran na pisti zrakoplovnog centra za ispitivanje "Čkalov", na koji je stigao i sam predsjednik Vladimir Putin. Iako je tom trenutku predsjednikova izjava bila fokusirana na odlične "steltne" karakteristike višenamjenskog lovca Su-57 koji je u međuvremenu pušten u serijsku proizvodnju, on se osvrnuo i na bespilotnu letjelicu S-70.

Ukoliko se uzmu u obzir fotografije iz izviđačkih satelita koje su snimile ovu bespilotnu letjelicu, osnovni je zaključak da se radi o prilično velikoj letjelici s rasponom krila od najmanje 19 metara. Tom prilikom je kao reper poslužio lovački zrakoplov 4. generacije Su-27, koji se nalazio u neposrednoj blizini aparata. Kako je naveo internetski portal Jane's, "Ohotnik" teži oko 20 tona i ima sposobnost razviti dozvučnu brzinu. Što se tiče unutarnjih odsjeka, pretpostavka je da će ruski dron imati dva borbena spremnika unutar trupa, u koje će se moći smjestiti do 2 tone ubojnog ili specijalnog tereta. "Ohotnik" će se odlikovati i velikim kapacitetom goriva u svojim rezervoarima, što će mu omogućiti dolet i do 6 tisuća kilometara. Ova letjelica ima neravnomjernu površinu koja je prekrivena materijalima koji apsorbiraju radarske zrake, što joj omogućuje da bude nevidljiva.

Cjelokupna konfiguracija letjelice i samog odsjeka gdje se nalazi motor u velikoj mjeri nalikuje na sličnu koncepciju koja je primijenjena na američkom nevidljivom dronu RQ-170. Inače, javnost uopće nije znala za postojanje ovog drona. Za njega su svi čuli tek nakon što je pao u ruke Iranaca. S velikom vjerojatnošću se može procijeniti da su američku bespilotnu letjelicu dobro proučili i ruski vojni stručnjaci.

Model teškog udarnog drona S-70

Letjelice koje su napravljene po aerodinamičkoj koncepciji "letećeg krila", a koje nemaju vertikalne stabilizatore, mogu biti vrlo nestabilne prilikom leta. Ovo je posebno izraženo kada su u pitanju bespilotne letjelice. Tek nakon što su razvijeni i odgovarajući kompjutorizirani elektronsko-daljinski sustavi upravljanja koji automatski neutraliziraju ove nestabilnosti, moglo se prijeći na aktivnu fazu njihovog razvoja. Na ovaj je način prvi let perspektivnog ruskog drona poslužio kao demonstracija ispravnosti upravljačkih elemenata koji čine osnovu ove letjelice. Nedavno je "Ohotnik" izveo još jedan blok testiranja koja su obuhvatila njegovo kretanje po pisti, kao i nekoliko polijetanja i slijetanja radi uvida u stabilnost letjelice.

Iako je prilikom testiranja letjelice koje je održano 2. kolovoza prošle godine "Ohotnikom" upravljao pilot, portal Russia Beyonda je u svom tekstu naglasio "da se radi o letjelici koja je u potpunosti robotizirana i da je dron u stanju samostalno izvoditi svoje operacije" . To praktički znači da će umjesto operatora kontrolu nad dronom imati upravljački kompleks koji je integriran na letjelicu.

Radi se o naprednim sustavima upravljanja koji će dinamički moći reagirati na svaku izmjenu situacije i do kraja realizirati postavljeni zadatak. U tom slučaju "Ohotniku" nije potreban kanal komunikacije s pilotom, koji u tom pogledu ne može biti opstruiran ili hakiran sredstvima za protuelektronsku borbu.

Međutim, američki stručnjaci smatraju da bi sama razrada autonomnog sustava upravljanja mogla biti daleko složeniji tehnički izazov od razvoja aerodinamičke konstrukcije letjelice koja mora biti "nevidljiva."

Kada je u pitanju borbena uporaba udarnih bespilotnih letjelica koje se kreću visokom podzvučnom brzinom, najveće poteškoće nastaju u komunikaciji, u sustavima upravljanja letom i računalnim algoritmima. To se posebno odnosi na njihovu uporabu na velikim daljinama, gdje je potrebno održati maksimalne zahtjeve koji se tiču tehničkih i taktičkih aspekata uporabe ovih letjelica u zračnom prostoru koji "vrvi" neprijateljskim lovačkim zrakoplovima i drugim opasnostima.

Za računati je da ipak nije slučajno što je prvi let "Ohotnika" izveden 2. kolovoza 2019. godine. Naime, tog dana je prestao važiti Sporazum o likvidaciji raketa srednjeg i manjeg dometa.

Trumpova administracija je razloge za napuštanje ovog sporazuma pronašla u izgovoru da je Rusija prekršila ključne uvjete tako što je rasporedila krstareće rakete velikog dometa na raketne sustave "Iskander-M", dok se Moskva u svom odgovoru požalila da se mnoge američke bespilotne letjelice velikog doleta mogu poistovjetiti s "krstarećim raketama", što se protivi spomenutom sporazumu.

Američke izviđačko-udarne bespilotne letjelice Reaper ne predstavljaju nevidljive dronove. Međutim, Rusija je zabrinuta da bi "steltni" dronovi tipa RQ-170 vrlo lako mogli biti osposobljeni za izvođenje iznenadnih smrtonosnih udara. Otuda činjenica da Rusija više nije htjela svoj projekt "Ohotnik" držati u strogoj tajnosti. Ona je na taj način htjela pokazati svome narodu, ali i svima u svijetu, da raspolaže adekvatnim sredstvom koje na vrlo učinkovit način može izvesti iste, ako ne i još smrtonosnije udare od američkog analoga.

Međutim, prema riječima američkih vojnih stručnjaka, "Ohotnik" ipak nije tako nevidljiv kako ga hvale ruski dužnosnici. Prema njihovim riječima, problem može napraviti turbomlazni motor AL-32F (ili AL-41F) koji je integriran i na višenamjenski lovac pete generacije Su-57. Američki stručnjaci smatraju da ovaj motor nije adekvatan za letjelice koje bi trebalo nazvati "nevidljivima". Što se tiče "Ohotnika", njegova slaba točka je upravo dio oko repne površine i mjesta gdje se nalazi mlaznica motora.

Iako je ovaj "nedostatak" sličan kao i kod lovca pete generacije Su-57, on je ipak nešto opterećujući za dronove tipa "Ohotnik", zbog specifičnosti zadataka koji se postavljaju ispred njega. Naime, ove letjelice su namijenjene dubokom prodoru u zračni prostor protivnika, gdje na tom putu moraju izbjeći masu zračnih, pomorskih i zemaljskih radarskih postaja, lovačko-presretačkih grupa itd. Za razliku od lovca Su-57, koji zahvaljujući svojim iznimnim letno-tehničkim sposobnostima može prihvatiti borbu u zraku i sigurno se iz nje izvući, to u slučaju detekcije "Ohotnika" ne bi bilo moguće.

Bespilotna letjelica S-70

Nosivost ubojnog tereta koja kod "Ohotnika" neće prelaziti 2 tone također se ne može smatrati pretjerano velikim kapacitetom. Prema mišljenju američkih vojnih stručnjaka, ovo ograničenje će biti iskorišteno za nošenje krstarećih raketa s nuklearnim bojevim glavama ili taktičkih visokopreciznih zrakoplovnih bombi ogromne razorne snage, koje će jamčiti uništenje napadnutog objekta. Njegova bombarderska sposobnost će se moći usporediti s bivšim američkim stealth bombarderom F-117, koji je u svom trupu nosio svega dvije laserski navođene avio-bombe za izvođenje visokopreciznih udara po zemaljskim ciljevima.

Američki vojni stručnjaci su suglasni da će se ruski S-70 "Ohotnik" moći upariti s lovačkim avionima Su-57. Njihova taktička formacija bi se mogla sastojati od 2-3 letjelice (kombinacija 1 Su-57 + 2 S-70). Naime, pilot na lovcu Su-57 bi imao kontrolu nad svojim "pomoćnicima" koje bi slao u visokorizičnu zonu zračnog prostora. Oni bi imali zadatak otvoriti "brešu" u neprijateljskog obrani i primiti prvi udar na sebe, što bi uvelike olakšalo djelovanja lovačke avijacije.

Iako se ruski tisak fokusirao na udarne sposobnosti "Ohotnika", ne treba zaboraviti da se na njegovoj platofmi mogu integrirati i sredstva za elektronsku borbu, kao i radari. U verziji letjelice za protuelektronsku borbu ovi dronovi mogu odigrati vrlo opasnu ulogu, jer bi njihovim prodorom u dubinu neprijateljskog zračnog prostora imali veliku šansu realizirati operaciju teškog ometanja radarskih kapaciteta protivnika. Na ovaj način bi u ogromnoj mjeri paralizirali obranu uvjetnog neprijatelja i otvorili put krstarećim raketama i lovačko-bombarderskim grupacijama da uništi njegove vitalne potencijale.

Učinkovitost "Ohotnika", kada su u pitanju misije dubokog prodora u zračni prostor koji kontrolira tehnički napredan neprijatelj, uvelike će ovisiti o ruskim konstruktorima koji će morati pronaći bolje rješenje za konfiguraciju motora na ovoj letjelici. Međutim, ako ova letjelica ostane i na sadašnjem stadiju razvoja, ona može pomoći ruskim zrakoplovnim snagama i vojsci u cjelini prilikom izvođenja izviđačkih i bombarderskih operacija na udaljenim područjima. Jedna od misija koja je idealna za ovakve letjelice jest trenutna ruska zračna operacija u Siriji.

Naravno, uspjeh projekta "Ohotnik" će u ključnoj mjeri ovisiti i o ekonomskim mogućnostima Moskve da financijski iznese njegov razvoj, kao i buduću serijsku proizvodnju.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće