Ruski tenkovi do jeseni ove godine dobivaju 2000 "superprojektila" 3BM44 "Lekalo"

Vladimir Astapkovič/Sputnik
Arsenali borbenih kompleta osnovnih ruskih tenkova počeli su se ubrzano proširivati usvajanjem nove vrste streljiva koje ima znatno kvalitetnije karakteristike. Naime, Ministarstvo obrane RF će tijekom ove godine nabaviti najnovije potkalibarne projektile za borbu protiv teške oklopne tehnike neprijatelja 3BM44 "Lekalo". Vojska će do kraja godine dobiti oko dvije tisuće ovih projektila. Ovim će streljivom ruski tenkovi moći učinkovito uništiti suvremenu oklopnu tehniku na daljini od 3-5 km.

Svi operativni tenkovi ruske vojske će moći upotrebljavati novo streljivo

Nekoliko je izvora iz Ministarstva obrane Rusije internetskom portalu Izvestija prenijelo da će se novo streljivo nabavljati u vremenskom razdoblju od sljedećih nekoliko godina. Sugovornici nisu zainteresiranim novinarima htjeli otkriti više detalja koji se tiču ove nabave. Međutim, izvjesno je da će ruskoj vojsci biti isporučeno nekoliko tisuća ovih "superprojektila". Oni će popuniti borbene komplete operativnih tenkova, no napravit će se i zalihe ovog streljiva koje će se skladištiti u skladištima.

Glavna razvojna tvrtka i proizvođač ovog streljiva (NIMI Bahireva) već je zaključila prvi ugovor s naručiteljem, koji podrazumijeva sklapanje i isporuku dvije tisuće ovih projektila. U ovim dokumentima je naglašeno da je novo streljivo namijenjeno za uporabu iz tenkovskih topova obitelji D-81. Ovi topovi se nalaze u naoružanju osnovnih borbenih tenkova obitelji T-72, uključujući sve kasnije modifikacije koje su nastale na bazi ovog tenka, kao i na tenkovima T-80 i T-90. Ukupni troškovi cjelokupnog posla su procijenjeni na 51,5 milijuna ruskih rubalja, a njegov je završetak predviđen za 30. kolovoza 2020. godine.

Odgovor "Abramsu"

Početak 90-ih godina prošlog stoljeća obilježio je napor "zapadnih" vojski da značajno povećaju razinu oklopne zaštite svojih osnovnih borbenih tenkova. To je posebno aktualizirano poslije njihove borbene primjene na teritoriju Bliskog istoka. Zapadna vojna tehnika je dobila dopunsku osnovnu oklopnu zaštitu tenka, kao i komplekse aktivne zaštite. Glavni zadatak ovih tehničkih operacija je bilo povećavanje borbene žilavosti tenka u borbi protiv protutenkovskih raketa i ostalih kumulativnih projektila. Što se tiče povećanja oklopne zaštitite koja bi učinkovito mogla zaustaviti potkalibarno-kinetičke projektile, tu je s tehničke strane stvar bila dosta složenija.

"ZBM44 'Lekalo' je kompatibilan sa svim tenkovskim topovima kalibra 125 mm koji se danas koriste u našoj vojsci. U arsenalu streljiva koje koriste ovi topovi, 'Lekalo' je izvan svake konkurencije", rekao je vojni stručnjak Aleksej Hlopotov novinarima internetskog medija Izvestija i dodao:"Ako njegov prethodnik 'Mango' (također potkalibarni projektil) može probiti tenkovski oklop debljine 520 mm s udaljenosti od 2000 metara, onda 'Lekalo' s iste daljine probija 650 mm oklopa. Ovo je dovoljno za probijanje američkog osnovnog borbenog tenka M1A2 Abrams (njegova modifikacija)."

Hiperzvučna brzina projektila ne ostavlja neprijatelju mnogo šanse

Svi suvremeni potkalibarni projektili imaju vrlo jednostavnu konstrukciju. Prema riječima vojnog stručnjaka Valerija Muhina, sam projektil se sastoji od penetratora koji leti brzinama većim od 1500 m/s (5x brže od zvuka). Prilikom udara u tijelo tenka dolazi do plastične deformacije penetratora i tenkovskog oklopa. Na mjestu kontakta se postiže efekt tekućeg agregatnog stanja, gdje ostatak tvrdog projektila, poput kumulativnog mlaza, prodire kroz deformirani oklop. Sve vrijeme prodiranja kroz masu višeslojnog oklopa projektil zadržava svoju cjelinu i ne raspada se prilikom prolaska kroz usijani kanal. Zahvaljujući ogromnoj brzini i sili sudara, dolazi do pucanja i drobljenja oklopa koji se zajedno sa projektilom, poput gelera, rasipa po unutarnjem odsjeku tenka nanoseći fatalne ozljede ljudskoj posadi unutar vozila, tehničkoj opremi i borbenom kompletu koji se tom prilikom obično aktivira.

"S čisto tehničke strane u ovom su trenutku poznata četiri parametra pomoću kojih je moguće povećati učinkovitost potkalibarnog projektila. To je početna brzina kojom projektil napušta cijev tenkovskog topa, zatim odnos između duljine penetratora i njegovog kalibra, njegova masa i gustoća materijala od kojeg je napravljen penetrator", ističe Muhin.

Uvećanje osnovnih karakteristika projektila "Lekalo" u odnosu na njegovog prethodnika, projektil "Mango", realizirano je izradom konstrukcijski novog penetratora od legure volframa. Sam penetrator će po svemu sudeći biti nešto veći i masivniji nego u slučaju svog prethodnika, bit će napravljen od materijala velike gustoće, a prilikom njegove upotrebe će se koristiti snažnije barutno punjenje.

Nedavno su u korporaciji "Uralvagonzavod" priopćili da se za osnovni borbeni tenk nove generacije T-14 "Armata" razvijaju novi tipovi streljiva, koji uključuju i izradu daleko snažnijih kinetičkih projektila¹. Međutim, s obzirom na to da se uglavnom radi o projektilima koji imaju daleko veće gabarite od standardnog tenkovskog streljiva, njega neće moći upotrebavati operativni borbeni tenkovi koji se u ovom trenutku nalaze u naoružanju ruske vojske. Upravo je iz tog razloga konstruiran potkalibarni projektil "Lekalo" koji će se moći masovno koristiti u gotovo svim oklopnim jedinicama koje su opremljene tenkovima T-72, T-80 i T-90 sa svojim modifikacijama.

Pored tenkova T-90 i T-80, novi projektil će moći upotrebljavati i duboko modernizirana varijanta tenka T-72B3. Naime, prilikom modernizacije na standard B3 u tenkovsku je kupolu ugrađen osnovni top s tenka T-90 koji ima modernizirani automatski punjač kompatibilan s gabaritnijim streljivom.

U ovom trenutku ruska vojska u svom arsenalu ima nekoliko vrsta potkalibarnog streljiva. Najmasovniji projektil koji se pojavio još za vrijeme SSSR-a nosio je oznaku ZBM42 "Mango". Do pojave nove generacije streljiva koju predstavlja 3BM44 "Lekalo" ovaj se projektil smatrao najučinkovitijim sredstvom koji učinkovito može "probiti" većinu zapadnih tenkova proizedenih tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, a koji su bili zaštićeni višeslojnom oklopnom zaštitom s kompozitnim elementima.

Projektili s potkalibarnim penetratorom se smatraju jednim od najopasnijih oružja s kojim se mogu suočiti suvremeni borbeni tenkovi na bojnom polju. O njihovim karakteristikama u velikoj mjeri ovisi ishod tenkovskog duela, točnije bitke. Jedan potkalibarni projektil je obično sasvim dovoljan da u potpunosti uništi svoj cilj.

¹Ovdje se spominje potkalibarni kinetički projektil posljednje generacije "Vakuum-1", koji će, ovisno o vrsti materijala od kojeg bude napravljen njegov penetrator (volfram/uran), imati sposobnost probiti homogenu pancirnu ploču debljine 850 do 1000 mm, pod kutom od 90 stupnjeva na daljini 2 km+.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće