Upoznajte ruskog genetičara koji želi "editirati" vašu djecu


Denis Rebrikov

Denis Rebrikov

Mos.ru; Pixabay
CRISPR, alat koji se koristi za uređivanje gena, ima moć oblikovati budućnost ljudskog genoma. Međunarodna zajednica ovoj tehnologiji pristupa s velikim oprezom, no jedan ruski znanstvenik smatra da bismo već trebali provoditi takva ispitivanja... na ljudskim zamecima.

Kada je CRISPR, metoda uređivanja gena živih organizama, prošle godine punila međunarodne novinske naslovnice, Denis Rebrikov je vijesti pratio s velikim zanimanjem.

Objavljeno je da je kineski genetičar po imenu He Jiankui editirao genome dviju blizanki bez konzultiranja sa svjetskom znanstvenom zajednicom. Djevojčicama poznatim kao Lulu i Nana u maternici je izmijenjen gen CCR5 u nadi da će se tako poboljšati njihova otpornost na HIV. Kada su Heovi eksperimenti javno objavljeni, kineske su vlasti obustavile njegovo istraživanje, a nastala je međunarodna pometnja dovela do daljnjih ograničenja ispitivanja na ljudima uz korištenje CRISPR-a.

Kako se ispostavilo, Rebrikov je već neko vrijeme planirao svoja vlastita ispitivanja.

Rus je preuzeo problem

Rebrikov je godinama u relativnoj anonimnosti radio na Ruskom nacionalnom istraživačkom medicinskom sveučilištu Pirogov - sve dok prošlog ljeta nije javno progovorio o svojim namjerama da nastavi tamo gdje je He stao. "Kada vidim da se razvija neka nova tehnologija", kaže, "želim vidjeti kako ona funkcionira i kako je mogu poboljšati". Rebrikovljeva se vizija od Heove razlikuje u tome treba li eksperimente provoditi otvoreno ili ne. Ruski znanstvenik smatra da bi se sve trebalo raditi pred očima javnosti i uz sudjelovanje države.

Razgovori oko uređivanja genoma za Rusiju nisu ništa novo. Ustvari, u posljednje se dvije godine vodi javni razgovor o njegovom nacionalnom značaju.

Do preokreta je došlo 2017. godine, kada je predsjednik Vladimir Putin o toj temi progovorio na forumu mladih u Sočiju. U jednom je od svojih prvih javnih komentara na tu temu predsjednik opisao potencijalne primjene te tehnologije, od medicinske do vojne, nazivajući njezinu upotrebu (i potencijalnu zloupotrebu) "zastrašujućom poput atomske bombe". Drugom je prilikom potvrdio da se radi o tehnologiji koja će "odrediti budućnost cijelog svijeta."

Velike nade za genetsku budućnost

U skladu s tim, Rusija puno ulaže u genetska istraživanja. Navodno su u osnivanje službenih istraživačkih programa u 2017. godini utrošene dvije milijarde dolara, uz dodatne 3,3 milijarde dolara uložene u travnju ove godine. To će se, kada za to dođe vrijeme, itekako isplatiti. Neće se samo poboljšati zdravlje naroda: kao i kod svake tehnologije, inovacija sa sobom donosi i geopolitičku prednost. Riječi kao što su biološka obrana već kruže gornjim slojevima ruskog društva, a čuvene ličnosti poput Mihaila Kovalčuka (ravnatelja Kurčatovljeva instituta, koji je slavu stekao u seriji "Černobil") potiču Rusiju da postane globalni lider u genetici.

Molekula DNK

Ova je vrsta okruženja ohrabrujuća za osobe poput Rebrikova, koji je u lipnju odlučio javno progovoriti o svojoj namjeri da nastavi raditi s genima koji utječu na prenošenje HIV-a. No bilo je poteškoća u pronalaženju roditelja koji bi bili voljni sudjelovati u takvoj studiji, pa je Rebrikov promijenio smjer i odlučio raditi s genima povezanim s gubitkom sluha kod djece. Pronašao je pet parova koji će se kvalificirati za eksperiment; od kojih se jedan sastao sa znanstvenikom kako bi porazgovarali o potencijalnim rizicima i koristima. Par još nije odlučio je li spreman sudjelovati u eksperimentu.

Rebrikov nije dogurao daleko poput Hea Jiankuija prije nego što je postao međunarodna senzacija, no to nije slučajno: možda želi da znanstvena zajednica odmah sazna da u njegovom laboratoriju nema tajni. Po njegovom mišljenju, usporedba s nuklearnim oružjem ima smisla. "Situacija je potpuno analogna razvoju atomske bombe", kaže on. “Mogu li loši ljudi iskoristiti tehnologiju u loše svrhe? Naravno, no jesu li etičke brige zaustavile Sovjetski Savez u tome?"

A što je s etikom?

Iako međunarodna reakcija nije bila tako žestoka kao što je to bio slučaj s Heom, u poznatim su časopisima kao što su Nature i Science objavljeni brojni članci u kojima se zahtijeva da međunarodna zajednica izvrši pritisak na Rebrikova i zaustavi bilo kakvu buduću primjenu spomenute tehnologije. Neki su otišli toliko daleko da su ga prozvali "varalicom".

Za razliku od politike u Kini i Sjedinjenim Državama, ruski je odgovor bio oprezno optimističan. Dok su druge globalne sile uvele moratorije na genetičko uređivanje zametaka (uz vrlo male šanse da se to uskoro promijeni), službeno se vijeće na kojem su prisustvovali vodeći ruski stručnjaci sastalo u srpnju kako bi raspravljalo o tom pitanju. Na skup su pozvane ličnosti od Kovalčuka do istaknute endokrinologinje Marije Voroncove.

Ljudski zametak

Znanstvenik također ima podršku Instituta Pirogov. Sergej Lukjanov, Rebrikovljev kolega i bivši studijski savjetnik, kaže da su njegove namjere impresivne: "[On] je jedan od onih ljudi koji poduzimaju korake oko nesavršenosti svemira koje se, s njegovog stajališta, mogu ispraviti. Za njega je ovo prilika da usreći roditelje i omogući im da imaju zdravu djecu."

Rebrikov, međutim, ima i kritičare. Istaknuti istraživači poput Pavela Tiščenka, bioetičara na Institutu za filozofiju Ruske akademije znanosti, pozivaju na pojačana ograničenja. Tiščenko je u listopadu 2019. organizirao etički panel kako bi preispitao slučaj te je izrazio zabrinutost zbog toga što roditelji možda nisu svjesni svih rizika i što etički i regulatorni odbori možda nisu dovoljno strogi.

Tiščenko je rekao da je jedno od glavnih pitanja na koje je potrebno dati odgovor tko će snositi odgovornost za moguće komplikacije. Editirani će geni kod kineskih blizanki možda imati i druge posljedice osim otpornosti na HIV (posebice zato što je gen CCR5 povezan s formiranjem pamćenja), a tvrdi i da današnji znanstvenici nisu obučeni za donošenje potrebnih prosudbi

Trebamo li uopće ove eksperimente?

Rusko ministarstvo zdravstva od tada je objavilo službenu izjavu u kojoj genetičko eksperimentiranje na ljudima naziva "preuranjenim". Međutim, zanimljivo je da nisu doneseni nikakvi konkretni propisi koji bi definitivno zabranili eksperimente poput onih koje predlaže Rebrikov. Prema trenutnim pravilima, postoji siva zona koja može omogućiti određene eksperimente, ovisno o tome jesu li zameci stvoreni u istraživačke svrhe ili su prethodno odbačeni ili o tome provode li se eksperimenti u istraživačke svrhe ili za klinička ispitivanja.

Za sada se čini da je Rebrikov neke od svojih planova stavio na čekanje. On je javno rekao da "definitivno neće prenositi editirani zametak bez dozvole regulatora", no svejedno je pokazao frustriranost zbog odgađanja. "Želim da se pravila postave", rekao je, "ali nitko to ne radi." Štoviše, par koji se konzultirao s njim još nije izrazio zainteresiranost za daljnje korake, a globalna bi pažnja posvećena njegovom istraživanju mogla bilo kakve buduće pogrešne korake pretvoriti u potencijalni međunarodni incident.

Međutim, privremene prepreke nisu jamstvo da će status quo potrajati. Trenutačni regulatorni limb, unatoč retorici Rebrikovljevih kritičara, još uvijek omogućuje da se u budućnosti naprave dramatični koraci. A s obzirom na potencijal genetskog inženjeringa da promijeni svijet, moguće je da će Rusija ipak dopustiti Rebrikovu i njegovom timu da sa svojim istraživanjima odu dalje nego bilo koji drugi znanstvenik na planetu.

Samo će vrijeme pokazati.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće