U SAD-u smatraju da ruskim projektilima u Siriji smeta vrućina: "To je glupost", navode u Moskvi

Autor ovog teksta se prilikom njegova pisanja pozvao na intervju generalnog direktora AO "KTRV" Borisa Obnosova koji je potonji dao za novinski list Kommersant, gdje je "izjavio" da se "ruski projektili u Siriji suočavaju s operativnim teškoćama. Zašto? Pa zato što značajan teritorij Sirije prekriva pustinja, dok je zrakoplovno oružje uglavnom konstruirano za uporabu u temperaturnom opsegu koji je karakterističan za Rusiju".

Očito je kolega novinar imao dosta problema s prijevodom teksta, gdje je, unatoč tome, nastavio citirati riječi Borisa Obnosova, navodi internetski portal RG.

"Mi nismo napravili jeftinije oružje u odnosu na slobodnopadajuće bombe. Nama su govorili da je gravitacijska bomba značajno učinkovitija zahvaljujući novoj metodi prilikom nišanjenja na cilj. I došlo je do problema! Tabele, koordinate - to je sve i redu i nema problema. Mi možemo precizno izraditi sve aerodinamičke tablice, ali onda puhne jak vjetar i bombu od cilja odnese za nekoliko stotina metara, jer jednostavno nema sustav za korekciju putanje."

Kako se to može povezati s vrućinom u Siriji? To je zagonetka. Međutim, autor teksta je "naslutio" odgovor citirajući dalje riječi Obnosova. "Mi nemamo poligone s takvim klimatskim uvjetima: na njima nema visoke temperature, izmaglice, pješčane oluje. Prema tome, sve do Sirije nismo bili u mogućnosti testirati nove modele zrakoplovnog naoružanja, kao što je, primjerice, laserska samonavođena bojeva glava u specifičnim pustinjskim uvjetima."

Što je prvi čovjek KTRV-a zapravo htio reći?

Međutim, Boris Obnosov je na brifingu koji je okupio veliki broj medija rekao da je "u Siriji stečeno ogromno iskustvo, jer ne postoji nijedan vježbovni poligon, niti modeliranje, koje će dati kompletnu sliku o učinkovitosti jednog oružja kao što je to njegova upotreba u realnim borbenim uvjetima. Praksa je uvijek bila jača od teorije. Rezultati koji su dobiveni na ovaj način su odmah usvojeni, a nedostaci eliminirani". I to je sve što je rekao Obnosov.

Razgovor o temi navođenih zrakoplovnih bombi (KAB) se uglavnom tiče njihove preciznosti u odnosu na slobodnopadajuće bombe koje se navode pomoću posebnog zrakoplovnog sustava za nišanjenje i navigaciju SVP-24, koji se nalazi u opremi moderniziranih bombardera ruske vojske. Ovaj sustav je u stanju izračunati koordinate i međusobni odnos između zrakoplova i stacionarnog cilja koji se gađa, izmjeriti parametre atmosfere (zračni tlak, vlažnost, brzinu vjetra), brzinu aviona i njegov smjer, visinu na kojoj se nalazi itd. Sve ove inpute obrađuje računalo, i putem zaslona koji se nalazi u kokpitu aviona obavještava pilota kada da upotrijebi bombu. U tom trenutku pilot ima obvezu samo otključati mehanizam za odbacivanje bombe i uputiti je ravno na cilj s vjerojatnim skretanjem od 3-5 metara. Istovremeno analogna bomba koja posjeduje sustav korekcije ima odstupanje koje je manje od jednog metra. Upravo je ovo na pameti imao Boris Obnosov kada se obraćao novinarima. Bombe s korekcijom su potrebne za rješavanje "snajperskih" zadataka u uvjetima masivne aktivnosti neprijateljske PZO.

On je svoje izlaganje fokusirao na efektivni domet koji danas imaju ruske navođene bombe. Što se tiče ovog problema, kod nove generacije KAB-ovki je "ostvaren ozbiljan napredak što se tiče njihovog dometa. Ukoliko smo nedavno s mukom mogli dosegnuti maksimalnu daljinu primjene na 20 km, danas KAB-1500 može odletjeti na 50 km, a KAB-500 na 40 km. Točnije, ovakvi parametri dometa nam dopuštaju da ova ubojna sredstva upotrijebimo bez da se ulazimo u zonu djelovanja PZO", istaknuo je Obnosov.

Nešto o relaciji između ruskih poligona i pustinjskih uvjeta u Siriji

Što se tiče vremenskih uvjeta u Siriji, posebice kada se govori o njezinom pustinjskom dijelu, Boris Obnosov je zaista govorio o faktorima koji nisu prisutni na ruskim vojnim poligonima. Na ruskim poligonima se mogu registrirani razni drugi ekstremni pokazatelji vremena, međutim, to apsolutno ne znači da se naše rakete, bombe ili "pametne" bombe "plaše visokih temperatura".

Učinkovitost ovog streljiva se testira u temperaturnom rasponu od -60 do +60 stupnjeva Celzija. Zašto?

Kada se zrakoplovna bomba ili raketa nalazi na avionu koji leti na visini od 6 tisuća metara (minimalna operativna visina na kojoj se nalaze ruski bombarderi), ona se nalazi u prostoru gdje vladaju "minusi". Kada se bomba odbaci, ona brzo prelazi u zonu s ekstremnim vrućinama. Tom prilikom bomba mora precizno pogoditi svoj cilj i razornim djelovanjem svoje bojeve glave u potpunosti ga uništiti. Što se tiče aktivne primjene različitih tipova ruskog zrakoplovnog streljiva na teritoriju Siriji, postoje brojni videozapisi na kojima se vidi njezin razorni učinak. A da ne govorimo o drastičnoj promjeni ukupne situacije na terenu nakon što su se u akciju uključile ruske zrakoplovne snage, koje ne bi mogle ostvariti takve rezultate da su upotrebljavale oružje kojem "smeta vrućina".

Kada se govorio o vjetru, on je važan faktor kada se udar ostvaruje slobodnopadajućim bombama. Dakle, neobično jaki udari vjetra prilikom pada bombe na cilj mogu uzrokovati njezina određena odstupanja. Ovaj faktor je poznat već duže vremena. Još za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su se ove bombe masovno upotrebljavale, napravljene su brojne tablice koje su definirale "kutove za odbacivanje usporenih padajućih tijela, uzimajući u obzir faktor vjetra". Operator na bombarderu je pomoću ovih tablica i osnovnih parametara leta zrakoplova i njegovih koordinata izračunavao mjesto gdje treba odbaciti bombe da bi one pogodile cilj.

U suvremenom je dobu sve ove tablice zamijenio kompleks SVP-24, koji je značajno pojednostavio posao operatora na naoružanju i omogućio običnim bombama da postanu visokoprecizno oružje. Također se na ovaj način pojednostavio i rad s navođenim bombama ili "KAB-ovkama". U ovom trenutku specijalni zrakoplovni sustav za nišanjenje i navigaciju SVP-24 u svom naoružanju imaju borbeni zrakoplovi Su-24, Tu-22M3, Su-33 i Su-25SM.

Na kraju je autor ovog teksta dao par dobronamjernih savjeta svojim zapadnim kolegama, posebno kada je tema rusko naoružanje:

• Prvo, najbolje je koristiti informacije iz prve ruke, za vrijeme brifinga, konferencija, koje se frekventno održavaju na brojnim vojno-tehničkim sajmovima naoružanja u Rusiji, ali i inozemstvu. Postoji mogućnost da stupite u kontakt s informativnom službom određene tvrtke i dogovorite neki intervju s odgovornim licem.
• Drugo, preporučljivo je imati elementarno znanje o tehničko-taktičkim karakteristikama našeg naoružanja, posebno kad se radi o temperaturnim ograničenjima u njihovoj eksploataciji.
• Treće što je potrebno saznati je to da manje-više sva naša sredstva imaju visok stupanj pouzdanosti bez obzira na vanjske uvjete primjene. Najbolji primjer za to ja automatska puška Kalašnjikov.
• Četvrto, kada prvi čovjek koncerna ili tvrtke iz namjenske industrije govori o izvjesnim manjkavostima u primjeni određenog tipa naoružanja, to ne znači da se ono nalazi u katastrofalnom stanju (da se radi o promašenom projektu). Pošteno je istaknuti "da je bilo problema", ali i "da su oni i međuvremenu otklonjeni". Jer ako se konkretno ubojno sredstvo ponaša nepredviđeno i nepouzdano, onda ga Ministarstvo obrane Rusije neće uopće uzeti u razmatranje, točnije odustat će od njegovog usvajanja. Uzgred, programi testiranja novog naoružanja, kao i vojne tehnike koja se treba usvojiti u postrojbe ruske vojske, vjerojatno su najzahtjevniji u cijelom svijetu.