Kako Rusija može pomoći Kini u izgradnji sustava za rano upozorenje od raketnog napada

Vadim Savicki/TASS
U svjetskim je medijima kao bomba odjeknula vijest da Rusija pomaže NR Kini u izgradnji vlastitog sustava za rano upozorenje od raketnog napada. Naime, na tradicionalnom zasjedanju kluba "Valdaj" predsjednik Rusije Vladimir Putin je rekao da Rusija pomaže svojim kineskim prijateljima da dramatično unaprijede obrambene sposobnosti svoje zemlje.

Rusija će pomoći NR Kini da formira rani sustav upozorenja od potencijalnog raketnog napada. Ovo je u četvrtak izjavio predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin u okviru diskusije na XVI. zasjedanju kluba "Valdaj" koji se održava u gradu Sočiju.

"Mi u ovom trenutku pomažemo našim kineskim partnerima da izgrade sustav ranog upozorenja od raketnog udara. Ovo je zaista velika vijest, koja će na dramatičan način povećati obrambene sposobnosti NR Kine. U ovom trenutku ovakav sustav posjeduju samo SAD i Rusija", rekaoje ruski predsjednik, a prenio internetski portal TASS.

Pored toga, predsjednik Rusije se osvrnuo i na druge pravce na kojima se odvija suradnja između dvije države. Ona dobiva na svojoj intenzivnosti i proteže se od agrarne sfere pa sve do svemira.

Sustav ranog upozorenja od raketnog napada sadrži kompleks posebnih tehničkih sredstava za detekciju trenutka lansiranja balističkih raketa, izračunavanje njihovih trajektorija leta i predaju podataka u zapovjedni informativni centar, na temelju kojeg se donosi odluka o karakteru raketnog napada (stvarni ili lažni) i na temelju toga poduzimaju mjere za izvođenje uzvratnih djelovanja.

Sustav se nalazi u konstantnom 24-satnom dežurstvu. Sastoji se od dva ešalona koji se sastoje od zemaljskih radarsko-promatračkih stanica i orbitalne grupe sastavljene od izviđačkih satelita, koja se nalazi u svemiru.

Na koji način Moskva može pomoći Pekingu

Kopneni sustav ranog upozorenja od raketnog napada

Kada je riječ o zemaljskom ešalonu za rano upozorenje, Moskva Pekingu pomaže oko izgradnje radarskog kompleksa koji je analogan gigantskom radaru 77Ja6 "Voronjež-SM". Radi se o posljednjem "čudu tehnike" kada je u pitanju radarska tehnologija koju karakterizira izuzetna osjetljivost detekcije balističkih, svemirskih i aerodinamičnih objekata na daljinama koje dostižu nekoliko tisuća kilometara. Pored toga, prilikom njegovog projektiranja su primijenjena i brojna inovativna rješenja koja omogućuju njegovu brzu izgradnju i puštanje u fukciju.

Ovaj radar predstavlja adekvatnu zamjenu zastarjelih radarskih stanica za rano obavještavanje i javljanje, koje je izgradio bivši SSSR. "Voronjež-SM" ima daleko veće mogućnosti u otkrivanju balističkih ciljeva od svojih prethodnika, posebno kada se ima u vidu točnost, tj. lokacija ozračenog objekta. Radar funkcionira u centimentarskom režimu rada koji pruža maksimalnu količinu informacija o zahvaćenom objektu. Pored ovog režima rada, prethodne postaje ovog tipa rade u metarskom i decimetarskom rasponu elektromagnetskih valova. Ovakvi režimi emitiranja valova ultravisoke frekvencije omogućuju ovim postajama otkrivanje balističkih, svemirskih i aerodinamičnih objekata na velikim daljinama.

Ovaj radar će moći otkrivati različit spektar ciljeva u radijusu do 6000 km po daljini i 8000 km po visini. Zahvaljujući računalnoj obradi signala radar će moći istovremeno pratiti i do 500 različitih ciljeva.

Radarska postaja se sastoji od primopredajnika povezanog s digitalnom antenskom rešetkom preko kojeg se signali računalno obrađuju, montažnog objekta koji koristi vojno-tehničko osoblje koje opslužuje ovu postaju i nekoliko modula s elektroničkom opremom. Sama konstrukcija stanice je modularnog karaktera i ona omogućuje brzu zamjenu i integriranje dodatne opreme (ima veliki potencijal za modernizaciju). Također, za razliku od postaja ranijeg tipa, čija su izgradnja i puštanje u rad zahtijevali vremenski period od 5 pa čak i 10 godina, situacija s radarskom stanicom "Voronjež" je posve drugačija. Zahvaljujući visokom stupnju tehničke pojednostavljenosti, kao i ranije spomenutom aspektu modularnosti, kompletan objekt se sada može izgraditi i pustiti u rad za svega 12 mjeseci. Kompletna aparatura se mjesto izgradnje dostavlja u specijalnim kontejnerima koji se "pakiraju" u tvornici, i u takvom stanju se uklapaju u objekt. Pri montaži stanice uklapa se 23-30 tehničkih elemenata koji su povezani u jednu cjelinu. Primjerice, radarska postaja "Darjal" koja je postavljena u Azerbajdžanu ima preko 4000 tehničkih elemenata. Također, da bi se "Voronjež" pokrenuo, potrebno je kroz njega pustiti struju snage 0,7 MW. Recimo, radar "Dnjepar" je zahtijevao snagu od oko 2,0 MW, a "Darjal" čak 50,0 MW. Pritom ukupan broj ljudi koji opslužuju ovu postaju ne prelazi brojku od 200 specijalista.

Radarska postaja "Voronjež" nema samo pasivnu funkciju unutar raketno-svemirske obrane, koja kao glavni zadatak ima otkrivanje iznenadnog nuklearnog udara na teritoriju Ruske Federacije. Ona svoju ulogu ima i u navođenju raketnih sustava za presretanje otkrivenih objekata, a koji se nalaze u sustavu ranog upozorenja o nuklearnom napadu.

Trenutno se u funkciji nalazi 7 radarskih postaja tipa "Voronež" ("Voronjež-M" i "Voronjež-DM"), dok su 3 u izgradnji i njihovo kompletiranje se očekuje do početka 2020. godine.

Izgradnja svemirskog ešalona ranog upozorenja od raketnog napada

I ovdje Rusija ima zaista veliko iskustvo kada je u pitanju upotreba superosjetljivih izviđačkih satelita koji detektiraju trenutak lansiranja interkontinentalnih balističkih raketa, posebno sa strateških nuklearnih podmornica. Ovo polje ni Kinezima nije strano, jer oni već gotovo pola stoljeća rade na izgradnji svoje orbitalne grupe, koji se sastoji od različitih tipova satelita (Kina u orbiti ima grupaciju koja broji gotovo 130 satelita).

Što se tiče posljednjih ruskih iskustava, ona su vezana za provedbu zahtjevnih projekata koji su specijalizirani za rano otkrivanje raketnog napada (projekti "Oko" i "Oko-1"). Ovi projekti su realizirani u posljednja dva desetljeća 20. stoljeća.

Projekt "Oko-1" se sastoji od izviđačkih geostacionarnih satelita druge generacije Prognoz 71H6 US-KMO (unificirani sustav kontrole mora i oceana), koji su bili specijalizirani za skeniranje vodene površine na planetu Zemlji. Prije njih su u pomoću raketa nosača "Proton-K" i "Molnija-M" u orbitu dostavljeni izviđački sateliti prve generacije (projekt "Oko") za detekciju lansiranja interkontentalnih balističkih raketa s kopna. Koristeći kombinaciju satelita na geostacionarnoj i visokoeliptičnoj orbiti, sustav je osiguravao stopostotno pokrivanje cijelog planeta.

Ovi sateliti su opremljeni moćnim infracrvenim teleskopom s promjerom glavnog objektiva koji doseže jedan metar i zaštitnim zaslonom od Sunčevog zračenja širine 4,5 metra. Kompletna grupacija sustava za rano upozorenje od raketnog napada se trebala sastojati od ukupno 11 izviđačkih satelita, od čega se sedam trebalo nalaziti na geostacionarnoj orbiti, a četiri na visokim eliptičnim orbitama za istovremeno pokrivanje praktički svih točaka na planetu. Sateliti su imali sposobnost otkriti lansiranje balističkih raketa s mora, ali i s kopna, bez obzira na eventualno postojanje sloja oblačnosti.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće