Oštrooki "radar-ubojica": Zašto se američki F-35 ne može sakriti od ruskog radara "Struna-1"

mars.online
Borbene letjelice koje su napravljene na temelju "steltne" tehnologije nemaju što tražiti na nebu iznad Rusije. Bez obzira na ogromne sume novca koje je američka vojna industrija potrošila na razvoj i proizvodnju lovaca pete generacije i strateških bombardera, njihova sposobnost je vrlo upitna "u sudaru" s novim tipovima ruskih radara. Jedan od njihovih "krvnika" mogao bi postati bistatički radar "Struna-1".

Kada su svojevremeno Amerikanci uspjeli ovladati ovom tehnologijom, u prvi mah se pomislilo da im više nitko neće moći stati na put. To se posebno odnosilo na kontekst prevlasti u zračnom prostoru. Međutim, u ovom su trenutku istom tehnologijom ovladale i države poput Rusije i Kine. Američki zrakoplovi nisu više tako nevidljivi i sve više "sijaju" na radarskim zaslonima. Sama ideja koja je nastala u SAD-u mora se nekako obraniti od kompromitacije. Za sva ova desetljeća je potrošen nezamisliv novac za razvoj i proizvodnju letjelica sa "steltnim" karakteristikama. Imidž zračne "supersile" se po svaku cijenu mora očuvati. Jedan od načina je reklamiranje do besvijesti najnovijeg proizvoda američke vojne industrije - "nevidljivog" lovca pete generacije F-35. Međutim, razvojem bistatičkog radara "Struna-1" to više nije tako.

Tehnologija nevidljivosti, tj. steltnosti (od engl. riječi stealth što znači nevidljiv), temelji se na smanjenju radarske reflektivnosti letjelice, preko koje je detektiraju neprijateljski radari.

Sama koncepcija proizvodnje "nevidljivih" borbenih zrakoplova koju su razvile Sjedinjene Države namijenjena je dostizanju apsolutne prevlasti u zraku. To uključuje i operacije prikrivenog prodora na neprijateljski teritorij u cilju nanošenja iznenadnih udara. Jednostavno govoreći, na radarskom zaslonu ovakav objekt izgleda daleko manji nego što on to zaista jest. Avion, bespilotna letjelica ili raketa, koja je napravljena po tehnologiji smanjene vidljivosti, ili se uopće ne vidi na zaslonu operatera koji upravlja radarom, ili će njegov odraz biti toliko mali, da će ga sustav automatski odbaciti kao nebitan (recimo, ima radarsku refleksiju ekvivalenta goluba).

Još je u ožujku 2019. godine internetski portal Svobodnaja pressa citirao načelnika stožera američkog ratnog zrakoplovstva generala Davida Goldfeina. On je tada iznio glavni princip doktrine djelovanja RZ SAD-a na tuđem teritoriju. Prema riječima generala, piloti će u najvećoj tajnosti prodirati kroz brešu u obrani protivnika, "kao kroz rupe koje se nalaze na švicarskom siru". Na ovom planu će "dominantnu" ulogu imati najsuvremeniji američki borbeni avion F-35. "Ukoliko ruska ili kineska vojska, ili bilo koji drugi neprijatelj na ovom svijetu, ikada primijeti F-35 u svom zračnom prostoru, to će označavati rečenicu da smo 'mi ovdje'. Dakle, ne 'ja sam ovdje', jer potencijalno detektirani zrakoplov nikada neće samostalno operirati. On će biti dio objedinjenih zrakoplovnih snaga za prodor", kategoričan je general. Na ovaj je način američki general doveo u sumnju sposobnosti sustava protuzračne obrane koji štiti Rusku Federaciju.

Naravno, odmah su se pojavile argumentirane kritike koje su deplasirale maštovite konstrukcije generala Goldfeina. Internetski portal The National Interest je tim povodom objavio tekst koji u najmanju ruku osporava interpretacije američkog generala. Oni su u svom tekstu naveli da ruska vojska posjeduje respektabilna sredstva koji mogu detektirati i uništiti "nevidljive" lovce F-22 i F-35. Jedan od najopasnijih radarskih sustava koji je razvila ruska vojna industrija jest bistatički radar "Struna-1". Ovaj radar ima i svoju eksportnu verziju, a njegova oznaka je "Barijer-E".

Američki internetski portal The National Interest je više puta pisao o prednostima ove radarske stanice. Ona je razvijena još 1999. godine. Radar "Struna-1" se u ovom trenutku nalazi u borbenom dežurstvu zaštite zračnog prostora iznad grada Moskve.

Što se tiče prednosti radarske stanice "Struna-1", to je prije svega njezina bistatička radarska antena. Ovo znači da su kod nje predajni i prijemni elementi međusobno razdvojeni i raspoređeni na različitim lokacijama. Kod standardnih radarskih stanica sve se nalazi na jednom mjestu. Međutim, obični radar je ograničen specifikom prostiranja elektromagnetskih valova. Ukoliko se zahvaćeni zračni cilj udaljava od izvora emitiranja elektromagnetskih valova (radarska antena), on konstantno slabi uslijed zakona obrnutog kvadrata. Posljedice ovog zakona su takve da je prijemni signal četiri puta manji od onog koji se izlučuje-emitira.

"Stealth" tehnologija funkcionira na način da letjelica još više prigušuje povratni signal, tako što ga raspršuje i upija pomoću specijalnih apsorbujućih materijala kojim je presvučen trup zrakoplova.

Američki autori su zaključili da je na radaru "Struna-1" ovaj problem riješen na način tako što su prijamnik i odašiljač razdvojeni i postavljeni na određenoj udaljenosti.

Ovi elementi bistatičkog radara "Struna-1" su postavljeni na kamionskim platformama, na posebnim nosačima koji ih mogu podignuti na visinu i do 25 metara. Na ovaj način se dostiže pozicija koji je idealna za skeniranje malih visina, koje su vrlo problematične za veliki broj konvencionalnih radara.

Uobičajen razmak između ova dva elementa prilikom opažanja zračnog prostora je do 50 km zračne linije. U sastavu cijelog kompleksa se mogu naći na deseci ovakvih primopredajničkih elemenata. Oni zajedno s ostalim radarskim stanicama stvaraju neprobojni front radarskog polja dužine i do 500 kilometara. Svi podaci koje registrira mreža ovih postaja slijevaju se do zapovjednog punkta putem zaštićene veze. Ona može obrađivati do 50 različitih ciljeva (po pet od svakog individualnog primopredajnog punkta). Posljedica svega ovoga je da prijamnik prima daleko snažniji reflektirajući signal u odnosu na običan radar.

Ruski izvori prenose da radari koji rade na ovim principima za čak tri puta povećavaju efektivnu površinu rasijavanja elektromagnetskih valova koji se odbijaju od zahvaćenog cilja. Radar ovog tipa ignorira materijale na oplati aviona koji raspršuju elektromagnetske valove. Ovo osigurava detekciju ne samo nevidljivih aviona, nego i drugih zračnih ciljeva. To mogu biti krstareće rakete, leteći zmajevi, zračne sonde.

Unatoč ovim tehničko-taktičkim karakteristikama koje su zaista respektabilne kada je u pitanju "lov" na avione s malom radarskom refleksijom, "Struna-1" nije jedini adut u ruskom sustavu protuzračne obrane. Za detekciju "nevidljivih" aviona se koriste i drugi radari. Ruski radari tipa "Struna-1" se zbog svojih specifičnih zona pokrivanja, koje su nešto manje od uobičajenih, više koriste kao "zasjedni" radari. Da bi radarski sustav u potpunosti bio pokriven kada je u pitanju zračni prostor, neophodna je upotreba i drugih radara. To se prije svega odnosi na radare koji imaju veliki radijus pokrivanja. Primjerice, zahorizontalni tipovi radara poput modela "Kontejner" "Telec", "Volna", koji rade na principu difrakcije.

Princip rada zahorizontalnog radara koji je primijenjen na kompleksu "Kontejner" zasniva se na sposobnosti ionosfere Zemlje da odbija elektromagnetske valove, koji su prema njoj usmjereni pod određenim kutom.

Rezultat ovog efekta je takav da se usmjereni elektromagnetski valovi reflektiraju ka Zemlji, daleko preko horizonta, i istim tim putem vraćaju natrag do radarske postaje. Ovakav način emitiranja elektromagnetskih valova decimetarske dužine omogućava otkrivanje zračnih objekata na izuzetno velikim daljinama, koje mogu dostići i nekoliko tisuća kilometara.

Ruska Zračno-svemirska vojska (VKS) aktivno upotrebljava nove mobilne dalekometne radarske komplekse "Nebo-M". "Nebo-M" je prije svega namijenjen motrenju zračnog prostora na srednjim i velikim visinama. Prema tehničko-taktičkim parametrima spada u najbolje sustave takvog tipa u svijetu. Sustav se odlikuje visokim stupnjem otpornosti na svaki oblik protuelektronskog djelovanja neprijatelja, kao i maksimalnom automatizacijom svih procesa. Radarske antene koje se nalaze u sklopu sustava mogu registrirati gotovo 200 aerodinamičkih i do 20 balističkih objekata, koji lete brzinama i do 18 000 km/h.

Efektivna zona pokrivanja zračnog prostora kada je u pitanju maksimalni domet je do 400 km. Radarski sustav "Nebo-M" je sposoban pokriti zračni prostor površine od čak 1,15 milijuna četvornih kilometara.

Kako su prenijeli novinska agencija Izvestija i glavno zapovjedništvo Zračno-svemirske vojske, radarski sustav velikog dometa "Nebo-M" je prebačen na Krim početkom 2018. godine. Ovaj sustav je ušao u sastav 31. divizije protuzračne obrane. Svi elementi koji čine radarski sustav "Nebo-M" su staljeni u operativnu funkciju nadgledanja šireg zračnog prostora oko Krima.

U ovom trenutku radarske jedinice koje se nalaze u sastavu ruske vojske posjeduju oko desetak ovih sustava. To se ne odnosi na varijante radara "Nebo-U" i "Nebo-SVU" koji se nalaze u naoružanju Kopnene vojske. Njihove sposobnosti su različite po tehničkim karakteristikama. Uglavnom rade u centimetarskom i milimetarskom dijapazonu. U varijanti PZO radarski sustav je nešto složeniji. Kompleksnije su njegova montaža i demontaža, ali su zato ukupne mogućnosti znatno veće. Kod verzije za jedinice Kopnene vojske radarska antena je značajno pojednostavljena, na račun povećane mobilnosti cijelog sustava. Međutim, zajednička karakteristika obje verzije radara je visoka kvaliteta detekcije cilja i njegove obrade u trodimenzionalnom spektru.

S druge strane, ruski raketni PZO sustavi S-400 "Trijumf" imaju svoje vlastite radarske stanice. One posjeduju izuzetne tehničko-taktičke mogućnosti, jer mogu otkriti ciljeve na daljinama i do 600 km.

Sustav se sastoji od glavnog radara ranog otkrivanja 91N6E u dopuni s radarskim kompleksom za otkrivanje ciljeva na velikim visinama 96L6E. Antena ovog radara se može podići u vis pomoću posebnog nosača čime se dobiva kvaliteta za dalekometnu detekciju zračnih ciljeva različite kategorije na malim i srednjim visinama.

Ukoliko se za detektiranje i presretanje "nevidiljih" zrakoplova upotrebljavaju lovci Su-57, on u tu svrhu koristi mikrovalni fotonski (kvantni) radar. Ovi tipovi radara su ekstremno otporni na elektronsko ometanje koje može emitirati neprijatelj. Zahvaljujući tome, ali i svojim tehničko-taktičkim mogućnostima, on bez nekog većeg napora može detektirati gotovo sve letjelice koje su napravljene po "stealth" tehnologiji. Uključujući i čuveni F-35. Osnovne odlike ovog radara su njegova kompaktnost, mala težina i veliki radijus pokrivanja. On, primjerice, može detektirati i procesuirati siluetu zahvaćenog cilja, u znatno većoj rezoluciji nego kod standardnih tipova radara.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće