Sibirsko štene od prije 14 300 godina donijelo znanstvenicima značajna otkrića

Screenshot, Youtube kanal The Siberian Times
Nikada ranije nije sekvencirana tako stara molekula RNK.

Znanstvenici nisu sigurni jesu li ostaci šteneta, koje je pronađeno u vječitom ledu 2015. u Tumatu u Jakutiji, pripadali vuku ili pripitomljenom vuku (preteča psa). To, drugim riječima, znači da je pleistocenski vuk možda bio drevni čovjekov ljubimac.

Stručnjaci su ipak sigurni u jednu stvar: ova životinja im je donijela veliki napredak u proučavanju ribonukleinske kiseline (RNK), prenosi list The Siberian Times.

Za razliku od DNK, RNK ima relativno kratak životni vijek. Ali ipak, u ostacima šteneta iz Tumata u ruskoj Republici Sahi (ili Jakutiji) molekule RNK su tako dobro očuvane da je njihovo dešifriranje uspjelo.

DNK sadrži stabilni oblik gena i može opstati tisućama godina pod odgovarajućim uvjetima. Ali RNK ima kratak životni vijek i funkcionira kao "radna verzija" gena.

DNK analiza pokazuje koje je vrste gena imala neka vrsta, dok RNK objašnjava koji geni su djelovali, a koji su bili neaktivni.

Zasad su dr. Oliver Smith sa Sveučilišta u Kopenhagenu i njegovi kolege analizirali molekulu RNA iz jetre, hrskavice i mišićnog tkiva drevne životinje.

"Znanstvenici su pokazali da je RNA koja je sekvencirana iz tkiva jetre tumatskog štenca zaista reprezentativna za životinjsku RNK, s velikim brojem kodova specifičnih za jetru koji se podudaraju sa suvremenim nalazima kod vukova i pasa", objavio je sci-news.com. "Transkriptom molekula ovog vuka je dobivena najstarija RNK koja je dosad senkvencirana, najmanje 13 000 godina starija od dosadašnjih transkriptoma."

Dr. Smith kaže: "Istraživači drevnih DNK su ranije oklijevali pokušati sekvencirati drevne RNK, s obzirom na to da su ove molekule generalno nestabilnije od DNK i podložnije enzimskoj degradaciji. Međutim, s obzirom na naš nedavni uspjeh u sekvenciranje drevne RNK iz biljnog materijala, smatrali smo da dobro očuvani životinjski primjerak, zaleđen u vječitom ledu, možda ipak sadrži dovoljno materijala za sekvenciranje. Na naše oduševljenje, ne samo što smo pronašli RNK različitih tkiva, nego je u nekim slučajevima kod bio tako snažan da samo mogli napraviti razliku među tkivima koja ima biološki smisao."

On objašnjava: "Znajući da RNK funkcionira kao posrednik između DNK i proteina, koji su stabilniji od nje, netko bi se mogao zapitati: U čemu je dostignuće? Ali mi smatramo da budućnost drvne DNK ima veliki potencijal. Primjerice, mnogi klinički relevantni virusi imaju RNK genome, a RNK faza je često ključna za razumijevanje složenosti genske regulacije. To može biti od značaja kada govorimo o stresu koji je posljedica okruženja i o onome što pokreće evoluciju."

Otkrića su prvobitno objavljena u časopisu PLoS Biology.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće