"Sir, tamo su ruske rakete!": Popis ruskih sustava koji Britance dovode do konsternacije

Slobodan Đukić
Zapovjedništvo britanskog ratnog zrakoplovstva je vrlo zabrinuto uslijed formiranja neprobojne zone zabrane pristupa i manevra (A2/AD), koju su Rusi uspjeli formirati zahvaljujući novim sustavima velikog dometa koji mogu učinkovito djelovati protiv čitavog spektra ciljeva u zraku, na kopnu i vodi. Ovo uvelike ugrožava operativne sposobnosti naše vojske, konstatiraju visoki časnici britanske vojske.

U Velikoj Britaniji su komentirali najopasnije vrste ruskog naoružanja. Što je to što Britance najviše užasava od ruskog naoružanja pisao je internetski portal Baltnewsa, a prenosi inosmi.ru.

Pomoćnik načelnika stožera britanskog ratnog zrakoplovstva Jules Ball je ocijenio da su ruski dalekometni sustavi protuzračne obrane S-400 "Trijumf", obalni protubrodski raketni komleks "Bastion-P" i operativno-taktički raketni kompleks "Iskander-M" najopasnije vrste ruskog taktičkog oružja, priopćio je internetski portal Janes 360.

Prema riječima Balla, zahvaljujući ovim sustavima naoružanja ruska vojska je uspjela formirati vrlo kompaktnu zonu zabrane pristupa i manevra (A2/AD), koja može uvelike smanjiti operativne mogućnosti britanske vojske prilikom reagiranja na potencijalno opasnu situaciju. Ova koncepcija obuzdavanja uvjetnog neprijatelja stvara neusporedivo veću opasnost za operacije kretanja i premještanja borbenih efektiva u zonama koje vatreno pokrivaju gore navedena sredstva.

Pomoćnih načelnika stožera britanskog ratnog zrakoplovstva je ocijenio da se protiv ove prijetnje može iznaći odgovor koji će se bazirati na primjeni sustava s umjetnom inteligencijom, razvoju novih vrsta perspektivnog oružja i promjeni taktike u izvođenju borbenih djelovanja. U daljnjem tekstu ćemo navesti sredstva koja kod Britanaca stvaraju najveći strah:

Duga ruka neuhvatljivog "Iskandera"

Visokoprecizni operativno-taktički raketni kompleks Kopnene vojske "Iskander-M" je namijenjen za prikrivene-iznenadne raketne udare po kritično važnim objektima u operativnoj dubini neprijateljskog fronta. Zahvaljujući izuzetno preciznoj raketi¹, ovaj sustav je sposoban uništiti različite tipove ciljeva, kao što su sredstva vatrene potpore, sustavi protuzračne obrane i PRO, uključujući i borbene zrakoplove bazirane na aerodromima.

Raketa koja se ispaljuje iz raketnog sustava "Iskander-M" može doseći visinu između 50-55 km. Na ovoj visini ona ne može biti presretena ni s jednim sustavom PZO. Odlika ovog sustava je visoka mobilnost, a mogućnost njegovog pravovremnog otkrivanja i lociranja je vrlo mala. Za svega 60 sekundi on je u stanju lansirati dvije rakete i napustiti svoju vatrenu poziciju u potpuno pasivnom stanju (isključeni svi uređaji).

Putanju ove rakete je izuzetno teško predvidjeti. Nakon lansiranja i prilikom njezinog kretanja ka cilju ova raketa vrši intenzivne manevre koji dostižu opterećenje od čak 30 g. Da bi se ova raketa oborila, njezina raketa-presretač bi morala biti u stanju istrpiti opterećenje i do 90 g, što je u ovom trenutku tehnički neizvedivo.

Operativno-taktički raketni sustavi "Iskander-M" se nalaze unutar raketih jedinica u sastavu svakog vojnog okruga, uključujući Kalinjingrad, što kod zapadnih vojnih stratega najviše "bode oči".

Neprijelazni čuvar kopna

U naoružanju ovog kompelksa se nalazi unificirana supersonična samonavođena protubrodska raketa "Oniks"². Njegova osnovna namjena je efektivna borba protiv površinskih brodova bez obzira na njihov tip i klasu, uključujući teške krstarice i nosače aviona, pomorsko-desantne grupe, konvoje, samostalne brodove i površinske radiokontrastne ciljeve, u uvjetima masivnog elektroničkog ometanja i zasićenosti sredstvima PZO/PRO.

"Bastion-P" je u stanju u punom kapacitetu zaštititi pomorsku granicu i obalu zahvaljujući moćnim raketama koje mogu ostvariti domet i do 600 km. Sustav ima sposobnost brzog prelasaka iz marševskog u borbeni položaj, koji ne traje dulje od pet minuta. Poslije ovog perioda, "Bastion-P" je spreman ostvariti vatreno djelovanje, točnije lansirati raketu "Oniks".

Pored raketa "Oniks", u okviru ovog sustava se nalazi samohodna lansirna jedinica K-340P na bazi MZKT-7930 "Astrolog" koju opslužuju tri člana posade. Tu se nalazi i punkt bojevog zapovijedanja K-380R na bazi KamAZ-43101 u kojem nalaze četiri člana posade. Ovaj sustav je opremljen i automatiziranim kompleksom upravljanja, koji je zasićen informacijsko-tehničkim uređajima koji povezuju borbena sredstva kompleksa s glavnim zapovjednim punktom, kao i kompleksom sredstava tehničkog osiguranja.

"Bastion-P" spada u sustave obalne obrane za kojim vlada izuzetno veliko zanimanje stranih kupaca, koji posjeduju dugačku morsku granicu. Osim ruske vojske, eksportnu verziju ovog sustava u svom naoružanju ima vijetnamska vojska.

Oruđe koja generira neprihvatljive gubitke

S-400 "Trijumf" je najnoviji ruski protuzračni raketni sustav velikog dometa. On predstavlja odgovor na proizvodnju američkih sustava slične namjene Patriot, kao i proturaketnog sustava THAAD.

On je namijenjen za borbu protiv svih suvremenih i perspektivnih sredstava zračno-svemirskog oružja. Njegov maksimalni horizontalni domet je oko 400 km (raketa 40N6E), dok po visini djeluje i do 35 km. Formacijski se unutar jednog diviziona najčešće nalaze 2-3 baterije ovog sustava, s ukupno 8-12 transportno-lansirnih jedinica. Jedan divizion u svom sastavu ima 48 raketa spremnih za trenutačno djelovanje. Cijela raketna pukovnija hipotetički može napasti 96 zračnih ciljeva neprijatelja, u operativnom borbenom radijusu do 400 km.

Sustav je ušao u naoružanje 28. travnja 2007. godine. Državni program opremanja ruske vojske ima u planu do 2020. godine završiti kompletiranje 56 diviziona sustava S-400, što će omogućiti kompletno preoružanje 28 raketnih pukovnija koje se formacijski sastoje od dva diviziona opremljenih ovim izuzetno moćnim sredstvima. U ovom trenutku ruska vojska u svom naoružanju ima 53 diviziona opremljena sustavima S-400 "Trijumf" koji se nalaze u naoružanju 23 raketne pukovnije i dva centra za obuku raketaša.

Zamjenik predsjednika Ruske akademije raketnih i artiljerijskih nauka Konstantin Sivkov je nedavno za Baltnews rekao da su američki sustavi Patriot inferiorniji od ruskih sustava S-400. On je napomenuo da se ovaj američki sustav u svakom trenutku može daljinski onesposobiti (zaključati) ukoliko to odluči Washington.

"Protuzračn raketni sustav S-400 je znatno učinkovitiji od američkog analoga Patriot. Maksimalni domet rakete ispaljene iz američkog sustava iznosi 120 km, dok S-400 može oboriti aerodinamičke ciljeve na daljinama i do 400 km. Patriot ne može obarati svoje ciljeve iza horizonta, kao što to može S-400", rekao je Sivkov.

Raketni sustav "Trijumf" daje Rusima značajnu geopolitičku prednost. Suvremeni raketni PZO sustavi ruske proizvodnje su opremljeni novim radarsko-opažačkim stanicama, koje im omogućavaju da na ekstremno velikim daljinama neprijatelja uoče i potom napadnu - unište. Ruski PZO sustav S-400 u svom arsenalu posjeduje četiri tipa raketa, različitih gabarita i namjene, zahvaljujući kojim jedan kompleks može realizirati zadatake koji su vezani za kompletan ešalonirani sustav protuzračne obrane (PZO).

S-400 je napravljen na bazi najboljih osobina njegovog prethodnika S-300, kao što su, primjerice, sposobnosti presretanja balističkih raketa i brze zamjene transportno-lansirnih modula raketama.

——

¹ Kvazibalistička raketa 9M723 se odlikuje izuzetno velikom brzinom leta. Karakterizira u promjenjiva putanja, tako da predstavlja vrlo zahtjevan cilj kojeg je vrlo teško oboriti sa sustavima PRO. Raketa može letjeti brzinama koje premašuju 7500 km/h, manevrirati po visini i pravcu. Tom prilikom ona trpi opterećenje i do 30 g. Tokom svog leta može dosegnuti visinu i do 10 0km. Njen maksimalni domet iznosi 500 km. Na toj udaljenosti njeno maksimalno odstupanje od cilja inosi svega 5-7 metara.

² Raketa je teška 3000 kilograma i dugačka osam metara. Kalibar bojeve glave je 670 mm. Pogoni je tzv. "Ramjet" motor koji je težak 200 kilograma. S njim raketa može doseći brzinu od oko 3000 km/sat. Eksportna varijanta rakete koja nosi oznaku "Jahont" može pogoditi cilj na 300 km, dok verzija rakete koja je isključivo namijenjena za potrebe ruske vojske i nosi oznaku "Oniks" ima domet do 600 km. U prvom dijelu putanje raketa se navodi inercijalno s radarskim visinomjerom, dok u završnici putanje ovisno veličini cilja zapovjedništvo nad raketom preuzima monoimpulsna radarska glava za samonavođenje koja može zahvatiti cilj na daljini od 75 km. Naoružana je probojno-rušećom bojevom glavom.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće