SAD protiv SSSR-a: Američki stručnjaci odabrali pet najboljih lovaca iz vremena Hladnog rata

Alex Beltyukov - RuSpotters Team
Intenzivna konkurencija između SSSR-a i SAD-a u obrambenoj sferi dovela je do utrke u naružanju u kojoj je jedan od ključnih elemenata bio razvoj lovačke avijacije. Američki vojni analitičari su odabrali pet najboljih aviona iz vremena Hladnog rata. Zanimljivo je istaknuti da su od ukupno pet spomenutih aviona samo dva američke proizvodnje.

U prvi je mah SSSR imao prednost zahvaljujući svojim lovcima MiG-15 i MiG-17, koji su pokazali zračnu nadmoćnost u odnosu na američkog lovca F-86 Sabre u Korejskom ratu. Nakon završetka rata Sjedinjene Države su znatno uvećale svoje financijske izdatke kada je u pitanju ratno zrakoplovstvo, a krajnji rezultat je bio usvajanje jednog od najboljih lovaca treće generacije na svijetu, koji je nosio oznaku F-4 Phantom. SSSR se, naročito poslije smrti Staljina, nije previše zanimao za daljnji razvoj svog zrakoplovstva, koncentrirajući napore svoje vojne industrije na razvoj i proizvodnju raketa i nuklearnog oružja. U tom vremenu je primijećen izvjesan tehnološki deficit sovjetskog ratnog zrakoplovstva u odnosu na Amerikance. U narednom razdoblju dolazi do razvoja letjelica četvrte generacije, dok su na kraju Hladnog rata započeti projekti razvoja lovca pete generacije.

Internetski portal Military Watch Magazine je tim povodom sastavio popis najboljih lovaca iz doba Hladnog rata. U njega su ušla dva američka i tri sovjetska aviona.

F-14D Super Tomcat

Ova modifikacija bazičnog lovca F-14 predstavlja posljednji lovački avion Hladnog rata, koji je u naoružanje ušao svega nekoliko mjeseci prije raspada SSSR-a. Nepouzdane i generalno slabe motore Pratt & Whitney TF-30 su zamijenili jači GE F110-400. Ovo nije dovelo samo do znatnog povećanja potiska koji je stvarala letjelica, nego i do povećanja njegove pouzdanosti prilikom eksploatacije, koja je bila osnovni problem kod starih motora. Avion je dobio "staklenu kabinu", novu avioniku, obnovljen je sustav za radioelektroničku borbu, a ugrađen je i vrlo snažan radar. Također, zrakoplov je opremljen i infracrvenim sustavom za pretraživanje i praćenje, što mu je omogućavalo da djeluje s isključenim radarom, prenosi internetski portal RG.

F-14D je bio lovac teške kategorije. U njegov arsenal su ulazile rakete klase "zrak-zrak" velikog dometa koje su nosile oznaku AIM-54 Phoenix. Ove rakete su mogle razviti izuzetno veliku supersoničnu brzinu leta (4680 km/h), baš kao i ruski analog R-33, prilikom čega su funkcionirale u režimu rada "ispali i zaboravi".

Bez obzira na ograničeni plafon leta koji je iznosio 16 000 metara, kao i na visoke zahtjeve kada je u pitanju tehničko održavanje letjelice, F-14D je bio jedan od najboljih lovačkih aviona iz vremena Hladnog rata. On je u sebi objedinjavao funkciju lovca i presretača s visokim manevarskim karakteristikama, odličnom situacijskom svjesnosti, velikom brzinom i doletom i, naravno, snažnim naoružanjem.

MiG-31

Predstavlja prvi sovjetski mlazni avion četvrte generacije. On je prije svega bio projektiran kao specijalni supersonični presretač koji se kreće na velikim visinama i koji može ostvariti respektabilni borbeni radijus. Jedan od njegovih najvećih aduta je integracija za to vrijeme iznimno snažnog radara koji je nosio oznaku "Zaslon". On je u tom trenutku bio bolji od svih zapadnih analoga kada je u pitanju duljina detekcije i zahvata cilja. MiG-31 se mogao popeti na visinu od 21 500 metara, što je omogućavalo njegovom naoružanju da ostvari znatno veće vrijednosti kinetičke energije, što je u cjelini povećavalo ubojnu moć.

Ovaj avion nije imao ravnopravnog protivnika kada su u pitanju visina leta i daljina uništenja zračnih ciljeva koja je dostizala 120 km kada su u uporabi bile osnovne rakete R-33, pa sve do 300 km, koliko je mogla dobaciti njezina modifikacija R-33E. Također, ovaj avion je mogao nositi i rakete srednjeg dometa R-40 koje su se odlikovale još snažnijom bojevom glavom i izuzetno visokim letno-tehničkim karakteristikama. Naime, one su na maksimalnom dometu od 36 km mogle dostići praktički hiperzvučnu granicu brzine koja iznosi 5 maha.

Su-27

Eksploatacija ovog aviona je počela 1985. godine. On je bio napravljen kao odgovor na pojavu američkog lovca F-15C, koji je u tom trenutku imao ozbiljnu prednost u odnosu na sovjetske lovce MiG-21 i MiG-23, koji su spadali u letjelice treće generacije.

"Flanker", kako su ga nazvali u NATO-u, prvi je sovjetski lovački avion četvrte generacije. Njegova osnovna namjena je bila ostvarivanje prevlasti u zraku. Velika nosivost, upotreba novih raketa klase "zrak-zrak" R-27 i snažan impulsno-doplerski radar N001 (u kasnijim je modifikacijama ovaj avion dobio još savršenije rakete i radar) stvorili su od ovog aviona vrlo opasnog protivnika za protivničku avijaciju.

Po pitanju manevarbilnosti, Su-27 jednostavno nije imao premca. Ovo mu je davalo ozbiljnu prednost u bliskoj zračnoj bitci (dogfight), a bio je opasan i u borbi na većim daljinama, gdje se neprijatelj vizualno ne vidi, zahvaljujući snažnom radaru i raketama srednjeg dometa.

Veliki dolet, visoke vrijednosti maksimalne brzine i respektabilan plafon leta ovog su lovca učinili idealnim sredstvom za prodor kroz neprijateljsku PZO i ostvarivanje prevlasti u njegovom zračnom prostoru. Ovo je omogućilo da Su-27 postane idealna dopuna za taktičke frontovske bombardere Su-24.

Daljnja evolucija ovog aviona kroz njegove brojne modifikacije prisilila je Sjedinjene Državeda ubrzaju svoj program razvoja lovca pete generacije, da bi se mogli učinkovito suprotstaviti sve savršenijem "Flankeru". Na istom fonu su za postojeće lovce F-15C razvijene nove rakete klase "zrak-zrak" AIM-120 AMRAAM.

Usavršena verzija dvosjeda Su-27 (oznaka Su-30) se pojavila neposredno poslije završetka Hladnog rata. Ovaj avion je dobio motore s upravljivim vektorima potiska, što je u kombinaciji s aerodinamički izvanredno riješenim trupom aviona dovelo do stvaranja kovanice koja se zove supermanevarbilnost, uz dodatno povećanje nosivosti ubojnog tereta i uvećanja njegovog doleta.

F-15C Eagle

F-15C Eagle je ušao u serijsku proizvodnju još 1978. godine, svega dvije godine nakon početka eksploatacije bazičnog lovca F-15A. Nova modifikacija je značajno unaprijedila mogućnosti svog prethodnika. Letjelica je konstruirana na temelju ratnog iskustva iz Vijetnama. "Eagle" je napravljen da zamijeni u to vrijeme najbolje američke lovce treće generacije F-4E Phantom. U odnosu na svog prethodnika, F-15C Eagle je imao znatno bolje manevarske karakteristike, snažniji radar, veći dolet i veću nosivost ubojnog tereta. S ovakvim tehničko-taktičkim karakteristikama novi američki lovac je bio superiorniji od sovjetskih lovaca druge i treće generacije. On je predstavljavao svojevrsni odgovor na pojavu lovca-presretača MiG-25.

Za razliku od lovca F-14 Tomcat, ovaj avion nije u svom naoružanju imao rakete velikog dometa. Njegovo osnovno naoružanje je bila raketa srednjeg dometa AIM-7 Sparrow, koja je zastarjela u godinama uoči samog završetka Hladnog rata.

Ovaj avion je tijekom prethodnih desetljeća stalno poboljšavan. On predstavlja jedan od najboljih zapadnih aviona četvrte generacije. Pretpostavka je da će ovi avioni u bliskom vremenskom periodu dobiti novu dalekometnu raketu klase "zrak-zrak", koja će nositi oznaku AIM-260.

MiG-25

MiG-25 je napravljen kao lovac-presretač treće generacije, ali se prije svega zahvaljujući svojim iznimnim letno-tehničkim performansama mogao usporediti i s narednom generacijom aviona. On predstavlja jedan od najbržih borbenih aviona koji su ikada napravljeni. Također, on je imao sposobnost boriti se na izuzetno velikim visinama. Inače ovaj avion je postigao i svjetski rekord u visini kada su u pitanju lovački avioni, koji iznosi 37 650 metara.

Postoje podaci da su ovi avioni tijekom Hladnog rata uspjeli uništiti nekoliko zapadnih lovaca treće i četvrte generacije. Ovo su učinile iračke i sirijske posade koje su u svom naoružanju imale avione MiG-25 uporabom raketa R-40. Sovjetski piloti koji su upravljali ovim avionima više su puta bez ikakvih posljedica izvršili prelet Sinajskog poluotoka, koji je u to vrijeme kontrolirao Izrael. Opće je poznato da je izraelska vojska u svom naoružanju, tada, kao i sada, imala najbolje zapadne lovce i sustave protuzračne obrane. U cjelini gledano, MiG-25 je bio izuzetno opasan avion po protivničke letjelice, uključujući i suvremene modifikacije lovaca F-14 i F-15.

Brojni autori smatraju da bi 25-ica, ukoliko bi kojim slučajem bila osuvremenjena snažnijim radarom, novom avionikom i naoružanjem, i danas predstavljala respektabilni borbeni stroj.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće