Superizdržljivi ubojice: Zašto Rusija i SAD ne žele odustati od sporih jurišnika?

Oklopljeni trup, snažno naoružanje i dozvučna brzina leta omogućuju jurišnim bombarderima da se nađu u epicentru borbenih djelovanja. Jedan od najpoznatijih jurišnika na svijetu je američki bombarder A-10 Thunderbolt poznatiji kao "bradavičasta svinja". Iako se u borbenom stroju nalazi već 40 godina, američko vojno zapovjedništvo nema namjeru odustati od njegove daljnje uporabe. Ruski konkurent je jurišnik Su-25 "Grač". O ova dva veterana borbenih djelovanja, njihovim sličnostima i razlikama pročitajte u narednom tekstu.

Grom iz nebesa

U kolovozu ove godine je postalo izvjesno da će američka vojska produžiti upotrebu svojih taktičkih jurišnika A-10 Thunderbolt. Više stotina ovih aviona će proći duboku modernizaciju. To je druga faza opsežnog programa američke vojne industrije koja za cilj ima modernizirati postojeće avione unutar zrakoplovnih snaga američke avijacije. U naoružanju RZ SAD-a se trenutno nalazi oko 300 ovih letjelica.

Taktički jurišnik, poznatiji kao "bradavičasta svinja", konstruiran je krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. Njegova osnovna namjena je zračna podrška trupama na zemlji. Iskustva rata u Vijetnamu su pokazala da RZ SAD-a nije imalo dovoljno oklopljeni avion, koji bi uz to imao dovoljno snažno naoružanje za djelovanje po točkastim ciljevima na zemlji.

A-10 Thunderbolt je po prvi put poletio 1972. godine. U operativno naoružanje je ušao pet godina kasnije. Njegova posebna karakteristika je integracija rotacijskog topa u nosni dio trupa. To omogućuje zrakoplovu da dovoljno velikom gustoćom granata "obaspe" neprijateljski cilj. Radi se o rotacijskom topu GAU-8, koji može ispaliti i do 70 protuoklopnih i rasprskavajuće-razornih granata u sekundi.

U početku je ovaj avion izazvao dosta skepticizma među američkim vojnim stručnjacima. Pored ograničenja u njegovoj primjeni, dosta je kritiziran i njegov karakteristični dizajn. Međutim, velika operacija američke vojske u Iraku pod imenom "Pustinjska oluja" je razuvjerila sve skeptike u učinkovitost njegove primjene. Desetak bombarderskih eskadrila s oko 130 jurišnika A-10 Thunderbolt postalo je glavna udarna snaga američkog RZ u ovoj operaciji. Za vrijeme njezinog izvođenja ovi avioni su izvršili oko 9 tisuća aviopolijetanja.

Na vojsku Saddama Husseina je lansirano nekoliko tisuća raketa klase zrak-zemlja, dok su zastrašući topovi naprosto "smrvili" oklopno-mehanizirane jedinice iračke vojske. Posljedica djelovanja ovih aviona je katastrofalan poraz iračke vojske. Na brojnim zgarištima diljem pustinje je ostalo oko tri tisuće izrešetanih iračkih tenkova i različitih oklopnih vozila. Za vrijeme cijele operacije izgubljeno je svega sedam zrakoplova A-10 Thunderbolt.

Ovolika disproporcija u gubicima je posljedica snažne oklopljenosti koju je posjedovao američki jurišnik. Pilotska kabina na jurišniku je zaštićena blindiranim staklom. Sam pilot se nalazi u jednoj vrsti titanijske školjke. Rezervoar i instalacije s gorivom su ojačane oklopnim pregradama. Dijelovi aviona u kojima se nalaze sustavi upravljanja također su zaštićeni oklopnim pločama. Pored toga, avion je opremljen sustavom dvostrukog upravljanja. Naime, ukoliko se kojim slučajem dogodi da otkaže hidraulični sustav upravljanja, pilot može prijeći na ručno pilotiranje pomoću elerona i elevatora koji se nalaze na krilnim i repnim površinama, napominje se u tekstu RIA Novosti.

Glavno naoružanje američkog jurišnika je sedmocijevni rotacijski top GAU-8 koji je napravljen u poznatom Gatling sustavu. Njegova težina iznosi gotovo dvije tone. Borbeni komplet se sastoji od 1300 granata kalibra 30 milimetara, koje posjeduju aluminijske čahure i visokoprobojna zrna s osiromašenim uranom. Pored toga, na potkrilne nosače se može nakačiti do sedam tona ubojnog tereta (bombe i rakete), kao i kontejneri s mitraljezima.

Konstruktori su također razvili i varijantu s dva pilotska sjedala, koja je pogodna za uporabu aviona u složenim meteorološkim uvjetima dan/noć (Night/Adverse Weather A-10), kao i bespilotnu varijantu letjelice A-10PCAS. Međutim, ove letjelice nisu ušle u serijsku proizvodnju, točnije, ostale su na po samom jednom prototipu. Duboka modernizacija standardnog aviona će nositi oznaku A-10C. Njega će karakterizirati obimno unapređenje napadno-navigacijskog kompleksa letjelice koje će omogućiti proširenje ubojnog arsenala, točnije uvođenje najsuvremenijeg vođenog raketnog naoružanja.

Ruska "Vrana" je poput letećeg tenka

Izravni i vjerojatno jedini konkurent američkom A-10 Thunderboltu je ruski udarni jurišnik Su-25 "Grač". On je konstruiran praktički u isto vrijeme kao i američki kolega. U naoružanje je ušao početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, a svoje je vatreno krštenje imao u Afganistanu. Vojska je brzo uvidjela sve sposobnosti novog aviona. Zahvaljujući maloj brzini leta "Grač" je na složenom brdsko-planinskom terenu kakav je Afganistan mogao precizno locirati i uništiti male točkaste ciljeve, što je teško polazilo za rukom bržim lovcima i bombarderima.

Sovjetski konstruktori su stvorili pravi leteći tenk. "Grač" je prilikom borbenih djelovanja stekao reputaciju jurišnika s izuzetno velikim stupnjem borbene žilavosti. Kabina pilota je, baš kao i kod američke letjelice A-10 Thunderbolt, ojačana oklopom od titanija. Svi vitalni sustavi upravljanja su zaštićeni dopunskim oklopnim pločama, baš kao i rezervovar s gorivom, koji je pored toga napunjen i poliuretanskom pjenom radi eliminacije nekontroliranog požara. Motore je karakterizirala izvanredna žilavost, jer su mogli preživjeti pogodak granatom kalibra 23 mm koja je ispaljena iz protuavionskog topa.

Ovi avioni su izveli više od 60 tisuća borbenih polijetanja za vrijeme rata u Afganistanu. Ukupni gubici su 23 izgubljena aviona. Na svakom oborenom avionu je u pravilu ustanovljeno više od 80 pogodaka. Nerijetko su se 25-ice vraćale u bazu s više od 100 izravnih pogodaka vatrom sa zemlje. Često samo s jednim motorom u funkciji ili s potpuno izrešetanim krilima. Zanimljivo je da za sve vrijeme rata nije zabilježen nijedan slučaj eksplozije rezervoara na letjelici. Dakle, upotreba pjene od poliuretana je bio pravi potez sovjetskih zrakoplovnih konstruktora.

Sovjetski "Grač" je znatno manevarbilniji jurišnik u odnosu na američkog konkurenta. Jednostavan i pouzdan sustav pilotiranja letjelicom se pokazao kao vrlo učinkovit u uvjetima brdsko-planinskog terena u kojem dominiraju usjeci i klanci. Često su se pozicije i skrovišta mudžahedina nalazile na vrlo nepristupačnom terenu, do kojih nije bilo jednostavno prići čak ni iz zraka. S druge strane, američki A-10 Thunderbolt je bolji kada su u pitanju efektivni dolet i dužina leta. Pored toga, "bradivičasta svinja" na svojim krilima može ponijeti i veću tonažu kada je u pitanju ubojni teret.

U međuvremenu su "Grači" prošli nekoliko etapa u svojoj modernizaciji. Njegove posljednje modifikacije nose oznake Su-25SM i Su-25SM3. Modernizirane verzije su zadržale visok stupanj borbene žilavosti kao i bazična varijanta aviona. S druge strane, radikalno je povećana sofisticiranost samih letjelica, tako da je npr. verzija Su-25SM3 poptuno drugačiji avion od svog prethodnika. Naglasak je usmjeren na obimnu modernizaciju napadno-navigacijskog kompleksa, sustava zaštite od sredstava PZO i digitalnog sustava veze. Ovi avioni mogu upotrebljavati vođene bombe i rakete posljednje generacije (uključujući i rakete klase zrak-zrak srednjeg dometa). Ono što je posebno važno jest dramatično povećanje učinkovitosti djelovanja primjenom neusporedivo jeftinijih nevođenih zrakoplovnih bombi i raketa, koje ruska vojska posjeduje u praktički neograničenim količinama.

Veterani ponovo u stroju

Nekoliko vojnih stručnjaka smatra da je pojavom nove generacije visokopreciznog vođenog naoružanja okončana potreba za klasičnim jurišnim bombarderima. Međutim, Su-25 "Grač", baš kao i A-10 Thunderbolt, u najnovijem su borbenom angažiranju na Bliskom istoku dokazali da i dalje imaju vrlo upotrebljivu funkciju.

Modernizirane "suške" (rusko tepanje avionima tipa Suhoj) iz sastava Zračno-svemirskih snaga koje su stacionirane u Siriji rade u režimu 00-24, dan/noć. Prilikom intenzivnih udara po ciljevima ekstremista ovi avioni znaju u jednoj noći obaviti i po 10 aviopolijetanja. Istina, u ovim se operacijama 25-ice upotrebljavaju više kao klasični bombarderi. Oni po teroristima djeluju s većih visina, izbjegavajući klasičnu uporabu koja je karakteristična za taktičke jurišnike, točnije obrušavanje na skupinu neprijateljskih ciljeva i nanošenje udara s malih visina. Ovi avioni najčešće izvode djelovanja po ciljevima koje su otkrila izviđačka sredstva (sateliti, bespilotne letjelice, kopneni radari), a često se mogu vidjeti i prilikom izvođenja taktike "slobodnog lova". Ovi avioni su u suradnji s većim bombarderima Su-24 i Su-34 dali nemjerljiv doprinos prilikom likvidacije terorističkih zapovjednih punktova i skladišta s naoružanjem, uključujući i uništenje svih tipova neprijateljske borbene tehnike i njegove žive sile.

A-10 Thunderbolt također vrlo aktivno podržava kopnene snage američke vojske koje se nalaze u Siriji, Iraku i Afganistanu. Iako je Pentagon u jednom trenutku imao namjeru ove avione povući iz operativne uporabe, nedavno je doneseno rješenje o produžetku njihovog životnog vijeka, uz ispunjenje neophodnih uvjeta koje će riješiti njihova modernizacija. U svakom slučaju, dva najpoznatnija jurišnika će i u narednom desetljeću ostati okosnica RZ SAD-a i Rusije, kada je u pitanju osiguravanje neposredne vatrne podrške trupama na zemlji. Posebno ukoliko protivnik ne posjeduje napredna PZO sredstva i avijaciju koji ih mogu ugroziti.