Sjedinjene Države su službeno objavile da izlaze iz Sporazuma o zabrani proizvodnje i upotrebe raketa srednjeg i kratkog dometa (rus. skr. DRSMD). Vojni analitičari su uvjereni da će ovim potezom nastati ponovna utrka u naoružavanju, što je bila jedna od glavnih karakteristika tzv. Hladnog rata.
Predsjednik Rusije Vladimir Vladimirovič Putin je obećao da će njegova zemlja odgovoriti na eventualnu proizvodnju i razmještanje američkih raketa kratkog i srednjeg dometa, kao i na najave SAD-a da će krenuti u razvoj nove generacije raketa klase "zemlja-zrak", piše američko glasilo Al-Hurra , a prenosi internetski portal inosmi.ru.
Podsjećamo da je potpisani sporazum zabranjivao uporabu raketa s nuklearnim bojevim glavama, koje su ostvarivale domet od 500 do 5500 km. SAD je jednostrano izašao iz ovog sporazuma s Rusijom, koji je potpisan još za vrijeme Hladnog rata uslijed kvalifikacije da se "Rusija ne pridržava glavnih odrebi iz ovog sporazuma". U ovom trenutku se američka vojna-industrija koncentrirala na razvoj mobilnih sustava koji će upotrebljavati konvencionalne tipove krstarećih i balističkih raketa klase "zemlja-zemlja".
Statistike pokazuju da je u odnosu na hladnoratovsko vrijeme dramatično smanjen ukupan broj nuklearnih bojevih glava u svijetu. Tako je 1986. godine u svijetu bilo čak 70 300 nuklearnih bojevih glava, dok je na današnji dan njihov broj reduciran na 13 890 jedinica.
Rusija se nalazi na prvom mjestu po broju nuklaernih bojevih glava. U ovom se trenutku ruski nuklaerni potencijal sastoji od 6500 bojevih glava, dok SAD posjeduje 6185 nuklearki. Ovakvim podatkom barata Federacija američkih znanstvenika.
Daleko iza njih, na trećem mjestu, nalazi se Francuska s oko 300 bojevih glava. Zatim slijede NR Kina s 290 nuklearki, Velika Britanija s 215, Pakistan sa 150, Indija sa 140, Izrael s 80 i Sjeverna Koreja s 25 nuklearnih bojevih glava.
Nuklearni potencijal jedne zemlje ne uključuje samo broj interkontinentalnih balističkih raketa s nuklearnim bojevim glavama, nego i sve gravitacijske bombe opremljene ovim oružjem koje se odbacuju s bombardera. Upravo su gravitacijske bombe bile prvo nuklearno oružje koje je primijenjeno u ratnoj povijesti (Hirošima i Nagasaki).
U daljnjem tekstu ćemo napraviti kratku usporedbu atomskog potencijala dviju nuklearnih supersila, SAD-a i Rusije
Radi se o interkontinentalnoj balističkoj raketi, koja je sposobna nositi nuklearne bojeve glave. Raketu je razvila američka tvrtka Boeing. Ukupna masa rakete s bojevim blokom doseže 36 000 kilograma, a maksimalna brzina koju ostvaruje na svojoj trajektoriji je oko 23 maha. Efektivni domet rakete je 13 tisuća kilometara, a maksimalni plafon leta 1300 kilometara. Vjerojatna kružna greška je oko 250 metara. Nosi tri bojeve glave ukupne snage 900 kt.
Radi se o trostupanjskoj balističkoj raketi, koja ima sposobnost nošenja nuklearnih bojevih glava. Ona je namijenjena za lansiranje iz strateških podmornica na atomski pogon. Ovu raketu je razvila tvrtka Lockheed Martin Space Systems. Cijena jedne rakete iznosi oko 30 milijuna američkih dolara. Njezina dužina je 13 metara, a masa s bojevim blokom doseže 59 tona. Njezin maksimalni domet je do 11 300 km. Prema mišljenju brojnih vojnih stručnjaka, raketa UGM-133A Trident II predstavlja možda i najbolje oružje koje se nalazi u strateškom arsenalu Vojske SAD-a.
Radi se o krstarećoj raketi koja ima sposobnost nositi nuklarno oružje. Raketu je razvila američka tvrtka Boeing. Cijena jedne rakete ovog tipa doseže oko milijun američkih dolara. Startna masa rakete iznosi 1430 kg, a njezina dužina doseže 6 metara. Efektivni domet je oko 2500 km. Može nositi bojevu glavu snage 150 kt. AGM-86B se može lansirati sa strateškog bombardera B-52.
Predstavlja jedno od osnovnog oružja koje se nalazi u nuklearnom potencijalu Vojske SAD-a. Do sada je napravljeno oko tri tisuće ovih bombi. Glavna razvojna tvrtka je Los Alamos National Laboratory. Srednja masa bombe je 320 kg, a njezina dužina iznosi četiri metra. Može nositi termonuklearnu bojevu glavu ekvivalenta 350 kt.
Radi se o balističkoj raketi koja se nalazi na mobilnom kotačima ili se bazira u podzemnim silosima. Raketu su razvili raketni inženjeri čuvene korporacije MIT ("Moskovskij institut teplotehniki"). Maksimalni domet rakete je 12 tisuća kilometara. Ova raketa na svojoj putanji može ostvariti brzinu od 22 maha. Njezina dužina je 22 metra, a startna masa s bojevim blokom može doseći 47 tona. "Topolj-M" može biti naoružan s više nuklearnih bojevih glava ekvivalenta 1000 kt (1 Mt). Vjerojatna kružna greška je oko 200 metara.
Predstavlja interkontinentalnu balističku raketu koja je proizvedena 80-ih godina prošlog stoljeća. Proizvod je konstruktorskog biroa "Južnoe". Ovaj kolos od rakete se bazira u podzemnim raketnim silosima. Njezina dužina dostiže 32 metra, a masa s bojevim blokom 209 tona. Efektivni domet rakete je čak 16 tisuća kilometara. Može nositi 10 termonuklearnih bojevih glava pojedinačne snage 1000 kt.
Predstavlja raketni sustav srednjeg dometa, koji ima sposobnost nositi nuklearno oružje. Njezin razvoj je bio jedan od izgovora da SAD izađe iz Sporazuma o zabrani raketa kratkog i srednjeg dometa. Dužina ove rakete doseže 7 metara, a masa 3800 kilograma. Njezin efektivni domet se kreće u rasponu od 50-500 km. Može nositi bojevu glavu snage 50 kt.
Napravljene su svega dvije ove bombe. Jedna je aktivirana na testiranju, dok se druga i dalje nalazi u naoružanju ruske vojske. Njezina ukupna masa doseže 27 tona, a dužina 8 metara. Snaga termonuklaerne bojeve glave je 60-100 Mt.
Prema mišljenju stručnjaka za nuklearno naoružanje dr. Jeffreyja Lewisa, broj nuklearnih bojevih glava po jedinici nije ključni kriterij u određivanju snage između nuklearnih sila, tako da izjave Rusije o većem broju bojevih glava "nema nikakvu vrijednost u realnosti". U intervjuu za američki internetski portal Business Insider Lewis je rekao da čelni ljudi Objedinjenog strateškog zapovjedništva SAD-a, koji su odgovorni za nuklearni potencijal, već nekoliko desetljeća unatrag govore da bi se, ako bi trebali birati između američkog i ruskog nuklearnog oružja, opredijelili za svoje naoružanje.
Prema riječima Lewisa, istina je da američki nuklearni arsenal ne može "uništiti čitave kontinente", ali je zato kvalitetnije strukturiran da ispuni sve strateške zadatke koji su postavljeni pred SAD. "Američke rakete su slične sportskim automobilima marke Ferrari. Posjeduju lijep dizajn i napravljene su za dugi niz godina", rekao je stručnjak.
Prema riječima dr. Lewisa, Rusi imaju strast ka stalnom usavršavanju svog nuklearnog oružja. Prema njegovim riječima, oni svoje modele moderniziraju svakih deset godina, čak i ako se radi o projektilima koji su kvalitetniji od američkih.
Glavna razlika na koju je na kraju ukazao dr. Lewis jest da se Sjedinjene Države baziraju na izgradnji strateškog nuklearnog potencijala koji je razmješten u stacionarne raketne silose, dok su Rusi orijentirani ka baziranju svojih raketa-nosača na mobilnim platformama, što je, po njegovim riječima, jeftiniji izbor.
Američka nuklearna trijada je dobro poznata u vojnoj sferi. Ona se sastoji od snaga koje su opremljene s tri tipa osnovnih borbenih platformi koje nose i mogu upotrijebiti nuklearno oružje, a to su:
"Mi volimo preciznost. Idealno nuklearno oružje po standardu koje prakticira SAD se sastoji od projektila koji može nuklearnu bojevu glavu 'provući' kroz prozorsko okno, i raznijeti ciljani objekt. S druge strane, Rusi radije lansiraju 10 bojevih glava, koje pored napadnutog cilja zahvaćaju i cijeli grad. Dobar pokazatelj za to je ruska zračna kampanja u Siriji", na kraju je podvukao američki stručnjak.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
