"TKB-464 je 1956. godine sudjelovao u natječaju za jedinstveni mitraljez koji je trebao zamijeniti mitraljez Gorjunova s postoljem (SGM) i ručni mitraljez RP-46, ali je odbačen zbog poprečnog pucanja čahura prilikom paljbe", priopćio je koncernu "Kalašnjikov" povjesničar streljačkog oružja Andrej Ulanov.
Stvar je u tome što su se prilikom konstruiranja mitraljeza TKB-464 njegovi tvorci odlučili usredotočiti na elemente mitraljeza Gorjunova SG-43 koji je već bio u arsenalu sovjetske vojske. Konstruktori su pretpostavljali da bi takvo rješenje moglo pozitivno utjecati na komisiju, s obzirom na to da se radilo o mitraljezu čija je proizvodnja već razrađena. Nažalost, mitraljez TKB-464 je odbačen zbog pucanja čahura 7,62x54 mm prilikom uvlačenja redenika. Upravo taj nedostatak je zbog velike brzine mehanizma i "dugačkog" nesimetričnog mehanizma za zatvaranje cijevi imao i SGM, koji je konstruktorima poslužio kao uzor i na kojem je zasnovana konstrukcija modela TKB-464.
Na kraju su se inženjeri posvetili izradi drugih sustava oružja. Na primjer, pod rukovodstvom Vjačeslava Silina je 1961.-1966. napravljeno poluautomatsko oruđe 2A28 "Grom" glatke cijevi i kalibra 73 milimetra. Taj top je postao gotovo univerzalan i primijenjen je u desetak modela vojne tehnike.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu