Država budno prati svaki korak Moskovljana

Getty Images
Moskovljanima se govori da ih država prati radi njihove vlastite sigurnosti. To je zaista tako. Ali ne baš uvijek.

Moskva, kraj siječnja 2019. godine, nedjelja navečer. Neprimjetni svjetlokosi čovjek šetka Tretjakovskom galerijom. U jednom trenutku prilazi nekoj slici, promatra je, a zatim je skida i mirno odnosi iz sale naočigled nekoliko desetaka posjetitelja. Doduše, nitko ne obraća posebnu pažnju na njega, jer svi misle da je radnik muzeja.

22. ožujka 2019. Djevojka fotografira sliku na kojoj je prikazana planina Aj-Petri. Krimski motivi ruskog slikara Arhipa Kuindžija izloženi su u Mihailovskom dvorcu, najvećem zdanju Ruskog muzeja.

Nekoliko sati kasnije skupina policajaca upada u mali stan u Podmoskovlju i obara tog istog čovjeka licem prema podu, umalo pritom ne srušivši vazu s cvijećem i zastavicom Rusije. Nešto kasnije ga podižu na koljena pred kamerom. Ispod oka mu se već plavi svježa masnica.

"Gdje ste bili danas tijekom dana?", ljutito pita muški glas iza kamere.

Tišina traje tri sekunde.

"Ne sjećam se najbolje. Vjerojatno bih trebao osvježiti sjećanje", odgovara čovjek unezvjereno, trudeći se ne gledati u objektiv. U prljavom hodniku policajac otkriva ukradeno umjetničko djelo na kojem su naslikane planine. Slika je zamotana u staru jaknu.

Tako je uhićen čovjek koji je osumnjičen za kazneno djelo koje je podiglo možda i najviše "prašine" u 2019. godini. U pitanju je krađa slike Arhipova Kuindžija "Aj-Petri" vrijedne oko 20 milijuna rubalja (oko 300 000 dolara). Čuvar muzeja je dobio otkaz, u muzeju je instalirana nova sigurnosna oprema, lopov je u istražnom zatvoru, a protiv njega je podignuta optužnica. Slika "Aj-Petri" je bila ponovno istaknuta u izložbenom prostoru, a zatim je vraćena Ruskom muzeju kojem pripada.

Lopov je mogao umaknuti policiji da nije bilo 170 000 videokamera postavljenih u Moskvi u sklopu programa "Siguran grad". Planirano je da se u 2019. godini 105 000 videokamera opremi dodatnom funkcijom prepoznavanja lica.

Borba sa kriminalcima i smetovima

"Pronalaženje Kuindžijeve slike je svojevrsni vrhunac primjene ovog sustava. Danas se na ovaj način razotkrivaju <...> krađe bicikala i sanjki iz ulaza u zgradu, jer kamere zaista sve zabilježe", istaknuo je u intervjuu za "Prvi kanal" Dmitrij Golovin, načelnik odjela za gradski videonadzor Ureda za informacijske tehnologije grada Moskve.

Kamere su postavljene u dvorištima moskovskih stambenih zgrada, na ulazima u zgrade, u parkovima, školama, poliklinikama i drugim javnim mjestima. Snimke s kamera se koriste u istrazi oko 70% prekršaja, priopćio je gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanjin na svojoj stranici ruske društvene mreže VKontakte.

Pored običnog videonadzora postoji i zaseban sustav s prepoznavanjem lica. Prve takve kamere su postavljene 2017. godine. U ožujku 2018. su kamere s funkcijom prepoznavanja lica puštene u probni rad u moskovskom metrou. Već 2019. je u okviru ovog sustava postavljeno 1500 takvih kamera.

U dvije je godine sustav prepoznavanja lica pomogao u hvatanju oko 300 kriminalaca, priopćio je list Vedomosti (152 u tvrtkama, 39 pomoću vanjskih kamera u gradu i 90 pomoću kamera u ulazima zgrada). Širenje sustava videonadzora je važno i iz drugih razloga, a ne samo u borbi protiv kriminala, objašnjava Sobjanjin.

"Pomoću videonadzora se bilježe i druge vrste kažnjivih prekršaja, primjerice nekvalitetno održavanje javnog prostora. Tako se kontrolira i rad državnih ustanova", piše on.

Kose li komunalci travu u dvorištu vaš zgrade? Čiste li led ispred ulaza? Mijenjaju li električari žarulje u ulazu? Sustav videonadzora bi trebao spriječiti svaku "šlampavost" takve vrste, no Moskovljani ipak nisu zadovoljni. Jedni se u komentarima žale da mnoge kamere ne rade ili su postavljene na mjestu odakle se ništa ne vidi. Drugi kažu da se situacija ne prati pažljivo i da se ne reagira efikasno. Treći opet za ovakav nadzor kažu da je "ropstvo 21. stoljeća" i "Trumanov show".

U Uredu za informacijske tehnologije grada Moskve nitko nije želio prokomentirati rad sustava videonadzora.

Nadzor i kupovina podataka kao lijek od prometnih gužvi

Pored dvorišta stambenih zgrada i parkova, kamere se postavljaju i na cestama, da prate prometne prekršaje. Primjerice, vozaču stiže kazna ako je prekoračio brzinu ili se zaustavio na nedozvoljenom mjestu i stajao duže od 10 sekundi. Na ovaj prekršaj se žale prije svega taksisti, jer kažu da zbog takvog zaustavljanja njihovi klijenti ne mogu izaći gdje im odgovara.

Prikaz s kamera videonadzora prenosi se na monitore situacijskog centra u Kalinjingradu. Centar je otvoren za potrebe Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji 2018.

"Klijenti nemaju razumijevanja. Odmah odustaju od vožnje ili prave skandal", žali se moskovski taksist Aleksandar.

Gradonačelnik Moskve Sobjanjin na društvenim mrežama ističe da ovaj sustav pomaže u sprečavanju prometnih prekršaja i reguliranju prometa na cestama.

Zamjenik moskovskog gradonačelnika Maksim Liksutov je u intervjuu za BBC ispričao kako gradske vlasti analiziraju kretanje privatnih automobila i kupuju podatke o kretanju legalnih taksija po cijelom gradu.

"Obratili smo pažnju na dionice na kojima se masovno koristi taksi. Tako smo shvatili gdje nema dovoljno linija gradskog prijevoza, pa smo ih na tim mjestima dodali", objašnjava Liksutov.

Gradske vlasti otkupljuju i podatke operatora mobilne telefonije. Ruski mobilni operator Tele2 priopćava da ova kompanija na molbu gradskih vlasti stavlja gradu na raspolaganje podatke o dinamici kretanja stanovništva.

Kamere koje bilježe prometne prekršaje.

"To omogućava vlastima da realiziraju koncepciju 'pametnog' grada, tj. da planiraju parkinge, linije gradskog prijevoza, stanice i ostalo", rečeno je u informativnoj službi ove kompanije.

Predstavnik mobilnog operatera "Megafon" dodaje da se ti podaci uzimaju u obzir i prilikom projektiranja novih cesta i petlji.

I to nije sve. Moskovske vlasti koriste podatke dobivene od operatera javnog bežičnog interneta u gradskom prometu. Prema Liksutovljevim riječima, to omogućuje da se prepoznaju tehnički kvarovi u radu Wi-Fi mreže, a također i da se shvati gdje treba postaviti dodatne automate za prodaju karata.

Operator bežičnog interneta "Maksima Telekom" koristi te podatke da obavijesti Moskovljane o izmjenama u radu metroa i drugih vrsta gradskog prijevoza.

"Ta informacija se u pravilu šalje uskoj ciljanoj skupini, tj. putnicima kojih se najviše tiču izmjene u radu linija gradskog prijevoza. Na primjer, ako je došlo do izmjena na nekoj liniji metroa, informacija se šalje samo onim putnicima koji često koriste tu liniju. To im pomaže da bolje planiraju putanju", rečeno je u informativnoj službi tvrtke "Maksima Telekom".

Prođeš pored kafića - dobiješ njegovu reklamu i besplatnu krafnu

Kafić u ulici Kamergerski Pereulok.

Zamislite da ste ujutro krenuli na posao i usput svratili u kafić. Popili ste kavu, platili i otišli. Narednih dana niste imali potrebu svratiti na to mjesto jer ste kavu popili kod kuće ili negdje drugdje.

A zatim, jednog lijepog dana, dok prelistavate novosti na Instagramu, među macama i cvjetićima ugledate reklamu onog istog kafića kojeg se već jedva i sjećate. I to ne običnu reklamu, nego s popustom i gratis krafnom. Zašto ne biste ponovno svratili?

Tako otprilike funkcionira sustav MT-box operatera javne Wi-Fi mreže "Maksima Telekom", koji omogućava tvrtkama u malom i srednjem biznisu da kupuju reklamu usmjerenu na klijente koji prolaze pokraj njihove lokacije. Ta reklama nije prisutna samo na društvenim mrežama, nego na svim stranicama. Pojavljuje se čim se priključite na besplatni bežični internet u metrou.

Direktor internetske kompanije "Maksima Telekom" Artjom Puljikov je u intervjuu za Rusbase rekao da je Benetton pomoću ovog sustava privukao 17 000 ljudi u svoje tri moskovske prodavaonice (nije precizirao u kojem razdoblju).

U informativnoj službi tvrtke "Maksima Telekom" priopćeno je da kompanija uvijek prilikom spajanja na mrežu traži od korisnika suglasnost za prikupljanje i obradu podataka u marketinške svrhe. Ti podaci ne sadrže informaciju o ličnosti.

"Podaci s korisničkih računa se čuvaju na serverima u bazama podataka. Prikupljaju se pomoću agregata, ne sadrže podatke o ličnosti i šifrirani su. Sustavi sigurnosti tvrtke su certificirani po međunarodnim standardima, a podaci su dobro zaštićeni od pristupa izvana", rečeno je u informativnoj službi ove firme.

Osobni podaci su (skoro) zaštićeni

S druge strane, IT infrastruktura u moskovskom gradskom prijevozu je privlačan zalogaj za hakere. Jedan hakerski napad je izvršen krajem svibnja 2015. godine. Vani je bilo vruće (oko 30 stupnjeva, što je za Moskvu puno), a u metrou su se ljudi "kuhali". Jedan student se progurao u vagon na stanici "Serpuhovska" i pokušao se spojiti na besplatni Wi-Fi i preuzeti s interneta "šalabahter" za prepisivanje na kolokviju. Međutim, umjesto stranice za preuzimanje sadržaja, ugledao je plavušu u pornografskoj sceni.

Putnici u metrou.

Takav napad više nalikuje na neslanu šalu nego na ozbiljnu opasnost, no stječe se dojam da korisnički podaci ipak nisu u potpunosti sigurni. Informativna služba tvrtke "Maksima Telekom", koja osigurava Wi-Fi u moskovskom metrou, nije okarakterizirala postavljanje pornografskog filma umjesto stranice za pristup kao hakerski napad. Po njihovoj verziji, jedan putnik je s uređaja jednostavno dijelio svoju Wi-Fi mrežu bez pristupa internetu, nazvavši je istim ili sličnim imenom, a nepažljivi korisnici su joj pristupali. Sudeći po tome što se ovako nešto dogodilo samo na par stanica metroa, vjerojatno je tako i bilo.

U listopadu 2015. godine se ponovila slična situacija, samo što su pojedini putnici umjesto pornografske scene vidjeli psovku: "Nosite se u... odgrisci i šljame! Dobit ćete... a ne internet."

Bilo je i neugodnijih incidenata. U travnju 2018. godine je programer Vladimir Serov otkrio propust u softveru koji omogućava da se vidi "digitalni portret" korisnika interneta u moskovskom metrou. Taj portret se sastojao od broja telefona, približnog uzrasta, spola, obiteljskog stanja i stanice metroa blizu koje čovjek vjerojatno stanuje ili radi. Tvrtka "Maksima Telekom" je odmah kriptirala brojeve telefona i druge podatke svojih korisnika, i prenijela ih na svoj server.

Svi operateri tvrde da prosljeđuju i koriste isključivo podatke bez osobnih informacija. To potvrđuje Marija Polikanova, rukovoditeljica strateškog odbora Asocijacije velikih podataka. Ona kaže da se po analizaranim bezličnim podacima ne može odrediti konkretna osoba niti se mogu saznati podaci o njezinoj ličnosti. Prema ruskim zakonima, podaci o ličnosti građana ne mogu se nikome proslijediti bez njegove suglasnosti.

Sustav videonadzora je isto tako siguran, smatra Jurij Namestnjikov, rukovoditelj ruskog istraživačkog odjela tvrtke "Laboratorij Kasperskog".

"Obično tehnologija radi po sljedećem principu: kamera 'digitalizira' lice i na server ne šalje fotografiju, nego određeni set podataka (znamenki) koje karakteriziraju konkretno lice. Taj set podataka se uspoređuje s istim takvim kompletima dobivenim analizom fotografija, primjerice, sumnjivih osoba", kaže Namestnjikov, govoreći o moskovskom sustavu videonadzora.

On tvrdi da se dotični set podataka ne može konvertirati u fotografiju.

"To je logično, jer se podrazumijeva korištenje neuronske mreže, a to znači da programeri rijetko kad mogu objasniti zašto je neuronska mreža okarakterizirala dva seta podataka kao jednu te istu osobu", objašnjava on.

S druge strane, stručnjaci "Laboratorija Kasperskog" ne mogu tako nešto sa sigurnošću tvrditi kada je riječ o operaterima mobilne telefonije i javnih Wi-Fi mreža. Sve ovisi o tome kako tvrtke čuvaju i prosljeđuju podatke. Sudeći po dosadašnjem iskustvu, ponekad ipak dođe i do pogreške.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće