Leteći tenk: Ministarstvo obrane Rusije otkrilo tajnu dugovječnosti legendarnog aviona Il-2

Park "Patriot", Moskovska oblast

Olga Sokolova/Global Look Press
Ministarstvo obrane Rusije je objavilo zanimljive detalje vezane za konstrukciju oklopa aviona Il-2.

Članak pod nazivom "Aktivni oklop za 'Crnu smrt'" objavljen je u časopisu Krasnaja zvijezda, službenom izdanju Ministarstva obrane RF.

Jurišni avion Il-2 je jedna od legendi Velikog domovinskog rata. On je neprijatelju utjerivao strah u kosti, zbog čega je i dobio nadimak "crna smrt". Međutim, taj zrakoplov vjerojatno ne bi stekao prednost u zraku da nije imao jedinstveni oklop.

Autor članka Vitalij Moroz je istražio arhivske dokumente na temelju kojih se može steći predodžba koliki su napor uložili sovjetski znanstvenici da bi stvorili "leteći tenk".

Sovjetski piloti su se još u Španjolskom ratu suočili s problemom slabe zaštićenosti svojih lovačkih zrakoplova. Imali su ozbiljne gubitke u borbama protiv "Messerschmitta". Tada se pilot Pavel Šustov sjetio da s oštećenog oklopnog čamca isiječe nešto nalik na naslon i postavi to kao oklop iza pilotskog sjedala.

Ideja se svidjela zapovjedniku i uskoro je počela serijska proizvodnja oklopnih naslona. Ovaj naslon je dobro štitio pilota od olovnih metaka. Međutim, protuoklopni meci su ga razbijali u komadiće. Zvuči paradoksalno, no superčvrsti čelik je bio lako lomljiv. Kada su to shvatili stručnjaci za metal Sergej Kiškin i Nikolaj Skljarov, latili su se stvaranja novog tipa avionskog oklopa. Po njihovoj zamisli, taj oklop je trebao imati i čvrstoću i plastičnost.

Tako se pojavio heterogeni oklop u dva sloja. Prednja strana mu je po čvrstoći bila slična jezgri protuoklopnog metka, a zadnja je imala plastična svojstva.

Ubrzo je projekt primijećen na samom vrhu, pa je čak dobio i naziv. Evo što je o tome napisao Nikolaj Skljarov: "Informacija o zaštitnom oklopu je zainteresirala J. V. Staljina. On je odmah shvatio da se suština ideje sastoji u razbijanju projektila pomoću jednog elementa oklopa i pitao je: 'Vi ste, dakle, za aktivni oklop?' Tako je nastao termin 'aktivni oklop'. Nitko prije toga nije dao tako sadržajnu i dobru formulaciju. Termin je prihvaćen u svakodnevnoj praksi stručnjaka za oklope. Oni ga i danas koriste i ne znajući da je autor termina J. V. Staljin."

Park

Lovačkom avionu je bio dovoljan oklopni naslon, ali jurišnom avionu nije - za njega je bio potreban drugi nivo zaštite. Na jurišni avion se paljba otvara i sa zemlje, a ne samo iz zraka. Postavilo se pitanje kako napraviti oklopni zrakoplov bez pogoršanja njegovih letnih karakteristika.

Tog kompliciranog zadatka se prihvatio Sergej Iljušin. On je čak zamolio Staljina da ga oslobodi dužnosti načelnika Glavne uprave avionske industrije kako bi se mogao potpuno posvetiti ovom projektu.

U članku se navodi fragment njegovog pisma vođi: "Danas je sazrela potreba da se stvori oklopni jurišni avon, ili drugim riječima leteći tenk, kojem će svi vitalni dijelovi biti oklopljeni. Svjestan potrebe za takvim avionom, ja sam tijekom nekoliko mjeseci radio na rješavanju ovog teškog zadatka, i rezultat je projekt oklopnog jurišnog aviona... U cilju realizacije ovog izuzetnog eksperimenta, koji će neizmjerno poboljšati ofenzivne mogućnosti naše jurišne avijacije, omogućivši joj da nanosi razorne udarce neprijatelju bez svojih gubitaka ili s vrlo malim gubicima, molim da me oslobodite dužnosti načelnika Glavne uprave..."

Ranije su konstruktori predlagali da se u gotovu konstrukciju zrakoplova ugrade oklopni elementi, a Iljušin je izabrao drugačiju, revolucionarnu metodu - da se konstrukcija oklopa integrira u pogonsku shemu. Svi stručnjaci su smatrali da je to neostvariv projekt, govorili su da je to avantura, žalili se Staljinu, no konstruktor je imao u sebi dovoljno čvrstoće da taj posao privede kraju.

A kakva je tek čvrstoća bila potrebna oklopu! Oklop se pravio prešanjem zagrijanog metala, koji se zatim kalio hlađenjem. Ali ako je proces hlađenja duži nego što treba biti, čelik nije dovoljno čvrst. Stručnjak može vizualno odrediti temperaturu metala: na temperaturi od 900-1050 stupnjeva metal je narančaste boje, na 730-800 je boje trule višnje, a na 530-580 stupnjeva je tamno-smeđe. Pocrnjeli metal nijedan stručnjak ne bi prešao. To je krajnje opasno, jer metal može eksplodirati. No za oklop novog jurišnog aviona bilo je potrebno upravo "crno" prešanje. Metodu su osmislili Kiškin i Skljarov. Obojica su 1942. godine dobila Staljinovu nagradu.

Jurišni avion Il-2 je proizveden u rekordnom broju primjeraka. Tijekom Velikog domovinskog rata je napravljeno 36 000 ovih aviona.

Od naoružanja je imao dva topa kalibra 23 mm (u protutenkovskoj verziji kalibra 37 mm), par mitraljeza, avionske bombe i mitraljez UBT kalibra 12,7 mm.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće