Američki piloti iz sastava 510. lovačke eskadrile: "MiG-29 je opasan protivnik!"

Jedna od zemalja koje su aktivno eksploatirale taktičke lovce MiG-29 bila je Istočna Njemačka. Ovi avioni su produžili svoju službu i poslije ujedinjenja dvije Njemačke, ne samo kao dio snaga za brzo reagiranje, nego i u vojnim vježbama NATO-a, gdje su igrali ulogu vrlo kvalitetnog i realističnog uvjetnog neprijatelja.

Prvi zapadni borbeni zrakoplovi koji su na ovakvim vojnim vježbama sudjelovali zajedno sa sovjetskim zrakoplovima MiG-29 bili su piloti iz sastava 510. lovačke eskadrile RZ SAD-a opremljene lovcima F-16. Prema riječima kapetana Mikea McCoyja, koji je bio jedan od pilota iz sastava ove eskadrile, glavne karakteristike sovjetskog lovca MiG-29 su bili visoka manevarbilnost na malim brzinama i sustav za označavanje cilja koji se nalazio na kacigi pilota. Američki pilot je primijetio da je borba s ovim avionima bila slična kao kada su se vježbe radile s lovcima F-18 Hornet. Ipak, kod sovjetskog lovca MiG-29 je bila jedna ključna prednost koju F-18 Hornet nije mogao kopirati. A to su agilnost i sirova snaga ovog aparata. Oba aviona su imala veoma dobre manevarske karakteristike pri niskim brzinama, međutim, kod zrakoplova F-18 je bilo problema kod ubrzanja prilikom izvođenja oštrih manevara, te se često znao naći u lošijoj taktičkoj poziciji u odnosu na suparnika. Pored toga, pilot koji je upravljao avionom MiG-29 je mogao lansirati raketu R-73 na protivnički avion ako se ovaj nalazio pod kutom od 45 stupnjeva u odnosu na glavnu os njegovog leta.

Sustav brzog zahvata cilja koji se nalazio na kacigi pilota u avionu MiG-29 je zadavao ogromne probleme Amerikancima. McCoy je napomenuo da se ovaj sustav pokazao daleko opasnijim nego što se to isprva mislilo: "Svaki put kada sam uletio u duel s 29-kom, morao sam brzo lansirati IC mamce da bi izbjegao rakete R-73", rekao je pilot. S njim je suglasan još jedan pilot na lovcu F-16, potpukovnik Gary West, koji je bio zapovjednik 510. lovačke eskadrile RZ SAD-a. "Nekoliko naših pilota je čak pomislilo da je upotreba nišanskih sustava na kacigama pilota na aparatima MiG-29 dovelo 'blisku zračnu borbu ili dogfight' u slijepu ulicu iz koje nema izlaza." Međutim, kasnije se shvatilo da je američki lovac F-16ipak kvalitetnije rješenje kada se zračna borba izvodi na većim visinama, nego na nižim, gdje je MiG-29 suvereno vladao.

Kapetan McCoy i njegovi ostali suborci su dobili mogućnost da i sami upravljaju 29-kama. Oni su se iz prvog lica mogli uvjeriti u nedostatake koje ima ovaj zrakoplov. "Pogled iz kokpita nije bilo nešto što pilot lovačkog zrakoplova priželjkuje, i ovaj detalj nam je davao realnu prednost", rekao je on.

Njemački kapetan Michael Reibach, koji je u to vrijeme služio na sovjetskim taktičkim lovcima MiG-29, potvrdio je ovaj nedostatak na koji je ukazao američki kolega: "Pogled iz kabine nije tako dobar kao na aparatima F-15 i F-16". Prema njegovim riječima, on ne dozvoljava da se istovremeno održi vizualni kontakt s neprijateljskim zrakoplovom i izvode oštri letni manevri: "To može stvoriti realni problem, posebno u duelu s gabaritno malim zrakoplovima, kao što je lovac F-16", uvjeren je njemački pilot .

Dmitrij Lane

Još jedan njemački časnik, kapetan Oliver Prank, je rekao da MiG-29 nije projektiran za blisku zračnu borbu. Njega je ratno zrakoplovstvo Vojske DDR-a upotrebljavalo za presretačke zadatake. "Zrakoplov je projektiran tako da što prije dostigne određenu visinu, razvije nadzvučnu brzinu, po ciljevima ispali sve rakete kojima je bio opremljen, i istom se brzinom vrati u bazu odakle je poletio", napominje njemački pilot. On je napomenuo da je kačenje dodatnih rezervoara na potkrilnim nosačima zrakoplova drastično ograničavalo njegove letne karakteristike. S njima MiG-29 nije mogao letjeti brzinom većom od zvuka.

Bez obzira na ove nedostatke, Mi-29 je svakako strašan kao neprijatelj, mišljenja je američki kapetan Mike McCoy. "Testovi su samo potvrdili ono što sam ja već znao - MiG-29 ima visoku sposobnost za blisku lovačku borbu, ali u krajnje ograničenom zračnom prostranstvu. Međutim, određena doza straha koju sam imao prema ovom avionu brzo je nestala, već poslije prve zajedničke vojne vježbe", rekao je američki kapetan.

Slično mišljenje dijeli i američki potpukovnik Gary West. "Kada su se zapadni piloti po prvi put sreli sa 29-kom, oni su na nju gledali s izvjesnom dozom strahopoštovanja. Ispred sebe su imali zrakoplov koji je u potpunosti rezultat sovjetske vojne industrije. Letjelicu koju su proučavali mnogo godina."