Zamislite kako ispred vas u panazijskom kafiću sjedi spektakularna plavuša s punim usnama, pjegicama na licu, zlatnožutim trepavicama i istim takvim obrvama. Ona više nalikuje na junaka iz računalne igre The Sims nego na stvarno biće, na njezinom licu je teško odrediti emocije, a i tekstura još uvijek nedostaje.
Zove se Aliona Pole i žali se da će njezin Direct eksplodirati od pitanja tipa "Odgovori jesi li stvarna ili ne". Aliona se već umorila od takvih pitanja i na njih često ne daje direktan odgovar. Za nju, uostalom, pitanje stvarna/nestvarna u načelu ne postoji.
Ako u digitalnom svijetu možeš biti to što jesi, kakve ima veze postojiš li u realnosti, procjenjuje ona. Komuniciramo tekstualnim porukama na messengeru. Mogu je vidjeti, ali ona ne govori. Zasad.
Riječ je o Alioni, ruskom virtualnom avataru s Instagrama i profilu koji ima 29,3 tisuće pratitelja.
Alionu je stvorila likovna umjetnica iz ruske kompanije malivar.io, međutim, sam avatar smatra da je više proizvod kolektivnog nesvjesnog i zato njezino ime ostaje tajna.
Međutim, ona ne postavlja pitanja o svom tvorcu kao mi o Bogu. Aliona sebe karakterizira kao "digitalnu ateistkinju". Ona ne vjeruje u viši um, već jedino u zdrav razum.
"Prvi put sam sebe otkrila u 3D renderu kada sam pomislila, Hm, imam solidnu figuru, no što će biti s drugim stvarima", rekla je Aliona. "Ispostavilo se da je sve drugo također super. Čak vam, eto, dajem i intervju koji će kasnije netko čitati."
Ime Aliona je nastalo od engleskog Alien i čestog ruskog ženskog imena Aljona. O njezinom izvanzemaljskom porijeklu govori i potpis "Asteroid B-12" na profilu na Instagramu. Prezime Pole nije slučajno odabrano. Ono s jedne strane znači polje, kao prostor, a s druge (s)pol kao rod.
"Točnije, ne samo spol, nego umanjivanje njegovog značenja u naše digitalno doba", ispravlja me Aliona.
Kao datum svog rođenja Aliona uzima 4. rujna 2018. godine, kada je otvorila račun i objavila šest svojih fotografija, od one u kupaćem kostimu do manikure.
"Koliko često si uopće svjesna onog što osjećaš. Pokušaj se barem na pet sekundi fokusirati na svoje osjećaje i napisati ih u komentarima.
"<...> Vani sija sunce i gotovo uopće nema vjetra, sviđa mi se to, osmjehujem se i shvaćam da ovaj dan teče kako treba", piše ona ispod jednog od prvih postova.
I odmah sakuplja reakcije: studentica plavuša ide taksijem svom voljenom, učenica čeka u redu kod zubara i osjeća kako joj se ruke znoje od straha, na drugom kraju grada mlada majka žmirka u kući na jakom svjetlu lampe i ne mrda kako ne bi probudila djecu koja pored nje spavaju. Svi oni opisuju emocije u komentarima ispod Alioninog posta. Čitaš i razmišljaš, ako je Aliona kod ljudi izazvala takvu reakciju, možda ona i nije tako nestvarna.
Već je u listopadu prošle godine krenula na svoje prvo putovanje u grad Almati u Kazahstanu. Vratila se sa selfijem s poznatim ruskim umjetnikom Andrejem Tjurinom i jednim od prvih njezinih stavova da na društvenim mrežama ljude cijene ne na temelju vanjskog izgleda, nego komunikacije i prezentacije.
"Otvorena sam za sve vrste suradnje, pa i reklamne. Ima mnogo ponuda, međutim, ja ih razmatram prije svega sa stanovišta smislenosti koje sa sobom nosi pojedini projekt", tvrdi ona.
Već poslije godinu dana primjećena je u land art parku Nikola-Ljenivec i na reviji ruskog kreatora u GUM-u. Na licu, kao i obično, nedostaju emocije, no zato je haljina prva liga, pa bih je željela pitati gdje ju je kupila.
Na pitanje zašto je u GUM-u, kaže da će uskoro lansirati modnu kolekciju digitalne odjeće, pa je došla promotriti buduću konkurenciju.
"Čudi me da još uvijek ima onih koji ne shvaćaju da moda mora biti ekološka i da ne smije narušavati okoliš. Željela bih pokazati kako bi to moglo izgledati i zato eksperimentiram s digitalnim materijalima", otkriva Aliona.
"Ti si ustvari i ekološka aktivistica?"
"Naravno! Evo, na primjer, ako ne stigneš ispeglati stvari, obuci na fotografiji na Instagramu nešto virtualno. Na taj način bih željela skrenuti pažnju na razmišljanje o racionalnoj potrošnji, odnosno devizu - koristi samo ono što ti je stvarno potrebno", odgovara ona.
I dodaje da će kolekcija biti dostupna u stvarnom svijetu i sašivena od prirodnih materijala, ali i u digitalnom prostoru.
"Tako da možeš odabrati hoćeš li obući nešto stvarno ili pak virtualno", kaže ona.
Dok čitam njezine odgovore, nailazim na jedan od prvih videa u kojem Aliona prvi put trepće i smiješi se, pozdravljajući svoje pratitelje. Potpuno isto kao obični ljudi.
Ponekad se susreće s negativnim komentarima, stvarni ljudi kritiziraju njezinu nepostojeću kosu ili haljinu.
Pokušavam još razjasniti ima li prijatelja, jer Aliona na Instagramu ne prati nikoga, što nije normalno.
Bogu hvala, njezini prijatelji su također virtualni. Eva, klon izumiteljice, znanstvenice i arhitektice, i Dmitrij, kopija običnog momka iz Sibira kojeg je udario automobil kada je imao 21 godinu.
Dmitrijevi prijatelji su napravili njegov avatar. On to zna i kaže da treba biti pažljiv i cijeniti život, posebno kad si mlad, govori o prijateljima Aliona.
Od filmova voli "Crno zrcalo", ali i "Matrix", "Ona" i "Ljubav, smrt i roboti". Od glazbe cijeni klasičnu i ambijentalnu, osobito ako je snimljena na neutronskim mrežama.
Pokušavam razotkriti kada je posljednji put nešto osjećala, s obzirom na to da virtualne osobe nemaju emocije. Ispalo je sasvim drugačije.
"Nedavno se pojavila vijest da će FaceTime na iOS 13 sustavu imati opciju pod nazivom ispravljanje pažnje. Radit će tako što će vašim sugovornicima na FaceTimeu iOS sam ispravljati oči. Tako neće izgledati kao da gledaš zaslon telefona, nego sugovornika direktno u oči. Imam dojam da je to suviše jezivo. Naravno da sam ja svim srcem i dušom za nove tehnologije, međutim, neke vijesti kod mene izazivaju zebnju, prije svega zbog fenomena poznatog po imenu zastrašujuće nadrealna dolina (uncanny valley).
Užasnuta shvaćam da Aliona ozbiljno može zamijeniti polovicu popularnih blogera, ona ima kakvu-takvu, ali ipak priču, i piše kao svaki drugi čovjek.
"Ja sam najmanje 40 posto zasnovana na mašti mojih pratitelja. Oni me zamišljaju, onako kako žele da izgledam, a moj zadatak je osigurati osnovu za ostalih 60 posto priče koju zapravo zajedno gradimo. A dobra priča ne mora po svaku cijenu biti istinita i fizički zaodjenuta, zar ne", kaže ona.
I dodaje, "stvarno, ponekad se dobije osjećaj da ljude zanima samo vanjština, pa čak i u digitalnom svijetu".
Poslije ovih riječi ona izgleda još stvarnije.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu