Nepisana vojnička hijerarhija: "Slonovi" i "duhovi" u ruskoj vojsci
Zajednica u vojarni je posebna socijalna kategorija s vlastitim nepisanim pravilima i prešutnom hijerarhijom koja ne ovisi o činu i dužnosti, nego o položaju u muškom kolektivu. Redovni vojnici imaju svoje kriterije za "dodjelu" statusa i privilegija. Glavni kriterij je datum dolaska u vojsku.
Ranije, dok je vojni rok u Rusiji trajao dvije godine, taj fenomen je nosio naziv "dedovščina" (rus. "дедовщина") i podrazumijevao vrlo surovu (praktički zatvorsku) kontrolu i vlast "starijih" nad "mlađima". U proteklih nekoliko godina, otkako redovni vojnici služe godinu dana, pojačana je civilna i časnička kontrola stanja u vojarnama, tako da spomenuta hijerarhija ima više "figurativni" karakter, no ipak utječe na raspodjelu obveza unutar konkretne vojne jedinice. Evo kako se vojnici međusobno neslužbeno dijele na kategorije po trajanju vojnog roka.
"Duhovi"
"Duhovi" su oni redovni vojnici koji još nisu napunili 100 dana vojnog roka.
Za većinu gradskih mladića ovo je prilično težak period u životu, i fizički i psihički. Prisiljeni su na monoton fizički rad od rane zore do kasne večeri, a uz to moraju i samostalno rješavati sve svoje probleme bez "tate i mame" i boriti se za "mjesto pod suncem" u muškoj zajednici. Konkretno, vojnici sami međusobno određuju tko će danas ili sutra ribati pod i zahof, a tko će ići na strelište pucati iz automata.
To je razdoblje kada se mladić upoznaje sa svim čarima vojnog života - s ribanjem i obvezama dežurne ekipe, kao i s činjenicom da on, kako se ispostavlja, može izdržati usiljeni marš od desetak ili više kilometara. U tim prvim mjesecima nastupa psihička kriza, iz koje čovjek izlazi mnogo čvršći ili nastoji "uhvatiti krivinu", tj. dobiti zaduženje u kuhinji ili stacionaru pa tu provesti ostatak vojnog roka.
U ovom razdoblju vojnik redovito sluša fraze poput ove: " 'Hajde, čistimo odavde do ručka". Čišćenje i sređivanje prostorija i kruga je u ruskoj vojsci čitava umjetnost, tako da je i "obuka" mladih vojnika u tom pogledu vrlo temeljita. Sve mora blistati - od kruga vojarne i tehnike u voznom parku do osobne uniforme i puške. To je prvo što čovjek nauči u vojsci. Uniforma uvijek mora biti čista i ispeglana (osim kada se ide na teren). Vojnik uvijek mora biti svježe obrijan, a čizme "moraju blistati".
Nakon odsluženja vojnog roka mnogi tvrde da su se upravo u tom razdoblju naučili na poredak i da im je ta navika ostala za cijeli život.
Za prve se mjesece vojnog roka može reći da je to razdoblje života u kojem čovjek ima mnogo obveza, a nema nikakva prava.
"Imate pravo samo na svježi zrak", često je govorio naš zapovjednik u prvom periodu vojnog roka.
"Slonovi"
Slon je kratica sastavljena od prvih slova fraze koja bi se ovako mogla prevesti s ruskog: "Vojnik koji voli neopisiva opterećenja" (rus. "солдат, любящий охрененные нагрузки"). To su drugih 100 dana služenja vojnog roka. Tada jedan broj vojnika odlazi na borbeno dežurstvo.
Domovina se brani 24 sata dnevno, svih sedam dana u tjednu, tako da je raspon obveza redovitog vojnika veoma velik - od patroliranja duž granice s automatom AK-74 na gotovs do pripreme lovačkih zrakoplova i bombardera za polijetanje. Jedna smjena na borbenom dežurstvu traje 24 sata s trosatnom pauzom za spavanje. Vojnik treba biti psihički i fizički pripremljen za takav napor, i zato se samo jedan broj redovnih vojnika oslobađa čišćenja prostorija i ribanja podova. Njima se povjeravaju prave vojne obveze.
Preostali "stariji" vojnici prebacuju dio svojih obveza na nove regrute i ujedno zajedno s časnicima uče "mlađe" kako se brani domovina.
S obzirom na te okolnosti, oni stječu određene povlastice, od kojih je najvažnija "slobodan vikend", kada vojnik može izaći u grad i vidjeti se s obitelji.
"Djedovi"
"Djed" se postaje kada najstarija generacija odlazi kući, a umjesto nje u jedinicu dolaze novi regruti, pa novopečeni "stariji" vojnici počinju muštrati mlađe i pripremati ih za buduće obveze.
Taj period traje otprilike od 200. do 300. dana vojnog roka. Dežurstvo u jedinici i borbena dežurstva su u ovom razdoblju uobičajena stvar, i vojniku više nije problem ne spavati cijeli dan i cijelu noć. Osim toga, on već zna gdje i kako se sakriti od očiju časnika i malo odmoriti.
Uostalom, u tom razdoblju ga časnici već poštuju i komuniciraju s njim gotovo kao da je jedan od njih, kao sa "starijim" redovitim vojnikom koji treba pripremiti "nasljednika", tj. nekog od mlađih koji će ga zamijeniti na borbenoj dužnosti.
Časnici uvažavaju "djedovo" mišljenje o "mlađim" vojnicima, jer svi redovi žive zajedno i svakodnevno zajednički rade određene poslove.
"Dembeli"
"Dembel" dolazi od riječi "demobilizacija" ("skidanje", tj. završetak vojnog roka). Vojnik postaje "dembel" kada se u njegovoj jedinici objavi popis vojnika koji se uskoro "skidaju", tj. završavaju redovito služenje vojnog roka i prelaze u kategoriju rezervista.
To su posljednja dva mjeseca vojnog roka, kada vojnik može odahnuti i malo se opustiti. U tom razdoblju on sve svoje obveze prepušta mlađima i samo uživa (koliko je to moguće). Može čak i iskoristiti priliku i zaliječiti "boljke" u vojnoj bolnici na račun države, i već razmišlja o tome što će raditi u civilstvu kad se vrati kući.
Pojedini redovni vojnici u tih par posljednjih mjeseci rade nešto što se zove "dembelski akord", tj. trude se odraditi neki posao od kojeg će vojnici i časnici imati koristi i poslije njegovog odlaska i tako im ostati u lijepom sjećanju. Primjerice, jedan od mojih prijatelja je posljednje mjesece u vojsci proveo u uređivanju i opremanju teretane za časnike.
"Dembelski akord" je isključivo stvar dobre volje, tj. nikome se ne nameće kao obveza.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu