Ruski akvanaut objasnio otkud na dnu oceana tragovi čeličnih gusjenica

Po riječima Heroja Sovjetskog Saveza, umirovljenog kapetana prve klase Valerija Kulakova, glavni zadatak ovih aparata je bila zaštita sovjetskih podvodnih kablova za komunikaciju od američkih špijunskih robota koji su s njih skidali podatke. Sovjetski podvodni aparati su se mogli spustiti samo na dubinu od 200-300 metara i tada je odlučeno da se za promatranje i izviđanje naprave principijelno novi dubokovodni sustavi.

Prvi dubokovodni aparat "Arhipelag" bez vlastitog pogona napravljen je u najstožoj tajnosti, no već je njegovo prvo porinuće s posadom u studenom 1967. umalo imalo tragičan kraj.

"Tri akvanauta su provela četiri dana i noći u promatračkoj komori, a onda su je u izvanrednoj situaciji morali hitno napustiti. Pravo je čudo da su spašeni, jer je olujni vjetar podizao valove visoke pet metara. 'Arhipelag' je potonuo, jer je njegova konstrukcija imala čitav niz nedostataka", izjavio je Valerij Kulakov za list Armejskij standart.

Umjesto "Arhipelaga" je napravljen sustav "Seliger". On se mogao spustiti na dubinu veću od 2000 metara.

"To je u biti bila minijaturna podmornica. Obično su je zvali 'bačvom'. Bila je prilično 'okata' - imala je pet okruglih prozora. 'Seliger' je imao i svoju 'mamu' koja ga je nosila. Naime, vukla ga je velika podmornica, s kojom je bio vezan 'pupkom'. Dubokovodni sustav se spuštao na dno oceana na dugačkoj sajli koja je ujedno bila i kabel", objašnjava Kulakov.

Ispod trbuha je "Seliger" imao okačen dodatni balast - sajlu za sidro koja je slobodno visila i bila teška više od jedne tone. Kada bi se dubokovodni sustav spustio do samog dna, legao bi na tu sajlu i tada je samostalno mogao istraživati reljef dna nekoliko stotina metara unaokolo. Kao balast su se često koristile "papuče" traktorskih gusjenica.

Amerikance su zbunile fotografije morskog dna s utisnutim tragovima tenkovskih gusjenica. Njihovi analitičari su smislili verziju po kojoj je SSSR napravio specijalne podvodne strojeve s gusjenicama koje se kreću po dnu i postavljaju nuklearne projektile. Ta hipoteza je postala dosta popularna i povremeno se pojavljivala u zapadnim medijima kao ilustracija "ruske opasnosti".