Jak-3 je bio jedan od najboljih borbenih zrakoplova tijekom Drugog svjetskog rata. Bio je lak, dobro naoružan i brz - noćna mora za njemačke lovce Messerschmitt Bf-109 i FW-190. Jak-3 je obavljao misije u najopasnijim zonama i ispunjavao najteže zadatke.
Osamnaest je lovaca Jak-3 16. srpnja 1944. odmjerilo snage s dvadeset i četiri njemačka lovca Messerschmitt i Focke-Wulf. Sovjetski piloti su oborili 15 letjelica neprijatelja i izgubili samo jedan svoj zrakoplov.
Poznata francuska vojna eskadrila "Normandie-Niemen" koja se borila na strani Sovjetskog Saveza na Istočnom frontu davala je prednost upravo ovim zrakoplovima, a Francuzi su se poslije rata vratili kući s 37 letjelica Jak-3, dobivenih na poklon od SSSR-a.
Pojava zrakoplova Jak-9 1942. godine označila je kraj dominacije njemačke avijacije u ratu. U godinama Drugog svjetskog rata je proizvedeno 16 769 ovih zrakoplova, a Jak-9 je pred kraj rata bio prvi sovjetski zrakoplov koji je oborio njemački lovac Messerschmitt Me-262.
Jak-9 je bio idealan za stvaranje različitih modifikacija: od lovca-bombardera do izviđačkog, putničkog ili školskog zrakoplova. Samo tijekom rata su nastale 22 modifikacije, a 15 od njih je ušlo u proizvodnju.
Zrakoplov je bio popularan i kod saveznika. Primjerice, određeno vrijeme je ovom letjelicom upravljao osobno James Eric Storrar, zapovjednik 234. britanske eskadrile.
Konstruiran krajem šezdesetih godina, Jak-40 je postao prvi turbomlazni putnički zrakoplov ne samo Sovjetskog Saveza, nego i prvi u svijetu.
Zrakoplov je bio vrlo pouzdan, u stanju poletjeti čak i ako otkaže jedan od njegova tri motora, a već u zraku bi nastavio let i s jednim ispravnim motorom.
Nije imao sekciju za prtljagu, pa se tako sva prtljaga držala u specijalnoj pretkomori i predavala prilikom slijetanja.
Većinu incidenata s ovim zrakoplovom je izazvao ljudski faktor, a nekoliko letjelica Jak-40 je u oboreno zonama vojnog konflikta u Angoli i Libiji.
Poznavatelji vojnih zrakoplova s vertikalnim polijetanjem i slijetanjem, koji su se prvi put pojavili šezdesetih godina, slažu se da dva lovca, sovjetski Jak-141 i američki F-35B imaju mnogo toga zajedničkog. F-35B je predstavljen javnosti 12 godina poslije zrakoplova Jak-141. Može li se onda reći da je američki lovac s vertikalnim polijetanjem i slijetanjem kopija sovjetskog zrakoplova?
Razvoj zrakoplova Jak-141 u SSSR-u počeo je još sedamdesetih godina. SSSR nije imao velike nosače zrakoplova poput SAD-a, pa je težio razviti mlazni zrakoplov koji može uzlijetati s kratkih pista kao što su heliodromi ili platforme na protupodmornički krstaricama.
Jak-141 je po karakteristikama nadmašio svoje prethodnike (Jak-36 i Jak-38), ali i inozemne zrakoplove ( "Sea Harrier", Dassault Mirage IIIV) i najvjerojatnije je bio na putu da postane najbolji mornarički zrakoplov s vertikalnim polijetanjem i slijetanjem.
Međutim, sudbina mu nije bila naklonjena. Brojni incidenti prilikom uzlijetanja, raspad SSSR-a i kasniji financijski problemi učinili su da se projekt razvoja ovog zrakoplova prekine.
Jak-130, školsko-borbeni zrakoplov-dvosjed nove generacije, s reaktivnim pogonom, učinkovito omogućuje školovanje i bojevu obuku letačkog sastava Ratnog zrakoplovstva Rusije i tražen je na svjetskom tržištu ovakvih zrakoplova.
"Stručnjaci su se potrudili i napravili zrakoplov kao 'školsku klupu'. On je u zraku vrlo lak i oprašta mnoge pogreške pilota. To nije ono što je nekada bilo, kada smo mi bili pitomci. Ne daj bože da si tada izgubio brzinu - odmah ulaziš u kovit iz kojeg je jako teško izvući zrakoplov", govorio je general pukovnik Viktor Bondarev.
Potpuno je drugačija situacija sa zrakoplovom Jak-130. Njega je, naprotiv, vrlo teško uvesti u kovit. Ako se čak iz nekog razloga to i dogodi, dovoljno je samo pustiti kormila i novi školsko-trenažni zrakoplov će samostalno izaći iz kovita i nastaviti sigurno pilotiranje.
Jak-130 je prvi ruski zrakoplov dizajniran i proizveden od nule poslije kolapsa Sovjetskog Saveza 1991.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
