Zašto zone otuđenja na ruskom Uralu privlače strane urbaniste? (FOTOGRAFIJE)

Mladi istraživači iz 16 zemalja proučili su niz industrijskih zona Čeljabinske oblasti, a među njima i tvornicu magnezita u Satki, "izvanzemaljske" kopove u Karabašu i ogroman staklenik u Čurilovu. Poslije putovanja su napravili seriju dokumentarnih filmova i za portal Russia Beyond ispričali što ih je najviše impresioniralo na Uralu.

Karabaš

Timur Zolotojev/Institut Strelka

Igor Sladoljev (30 godina) iz Hrvatske ispričao je da su se oni orijentirali na pojedine "moćne i neobične objekte" kao što su kop i tvornica magnezita u Satki te tvornice u Mijasu i Čeljabinsku, ali je najjači dojam na ovom putovanju ostavio rudnik bakra u Karabašu. "Njegov sustav transporta pomoću sajli proteže se duž cijelog ovog prostora kao ski-staza. Moglo bi se pomisliti da su to uspinjače, samo kad snijeg ne bi bio žućkast poput senfa".

Karabaš

Timur Zolotojev/Institut Strelka

"Svaki put kada smo se zaustavili kraj puta osjećali smo krajolik ili grad daleko snažnije i neposrednije nego što je to moguće prikazati na filmu", kaže Igor. "Jedna od takvih postaja bila je benzinska crpka na granici između Europe i Azije blizu grada Zlatousta i njegovog čuvenog obeliska s natpisom Europa-Azija".

"Magnezit" Satka.

Timur Zolotojev/Institut Strelka

Indonezijski arhitekt Nashin Mahtani (27) impresioniran je raznolikošću uralskih krajolika. "Bilo bi jako dobro kada bismo više vremena proveli u rudnicima i razgovarali s ljudima koji žive unaokolo. Tako bismo bolje shvatili kako se taj predio mijenjao s vremenom i, što je posebno važno, kako su te promjene doživjeli ljudi koji su svakodnevno bili njihovi neposredni svjedoci", kaže on.

"Magnezit" Satka.

Maksim Tarasov/Institut Strelka

Sofia Pia Belenky (29), urbanistica iz Amerike, kaže da je bila upoznata s ruskim pojmom "monograd" (grad koji opstaje zahvaljujući jednom velikom poduzeću), budući da je odrasla u gradiću gdje je dominirala proizvodnja sira. Po njezinim riječima, mnogi gradovi koje su oni posjetili na svom putovanju mogu se tretirati kao monogradovi jer u njima dominira jedna gospodarska grana. Sofia kaže da nju to u nekom smislu podsjeća na velike američke kampove, kao što je kamp kompanije Google. "Tehnički gledano, to nisu gradovi, ali kamp pruža djelatnicima stambeni prostor, osigurava im školske ustanove, teretane i restorane. U nekom su smislu mnogi tehnološki kampovi kao novi gradovi jedne tvrtke koja podržava svoje radnike i potiče ih na maksimalno angažiranje i maksimalnu produktivnost", kaže ona.

Karabaš

Timur Zolotojev/Institut Strelka

Divovski staklenik "Čurilovo" posebno se svidio grčkom arhitektu i geografu Georgu Papamatthaiakisu (27). "Posjetili smo ovu 'tvornicu povrća' dva puta u istom danu: jednom ujutro i jednom kasno navečer", objašnjava on. "Ujutro su nas vodili kroz različite sektore, ali noćni posjet je bio fantastičan - vidjeli smo nekoliko tisuća žarulja koje su osvjetljavale nebo iznad nas i okolinu ovog agroindustrijskog kompleksa".

Visina 239.

Timur Zolotojev/Institut Strelka

Sofia se slaže sa svojim kolegom: "Noću se svjetlost iz staklenika širila nebom kao nekakvo 'kemijsko svitanje' čiji intenzitet opada ka periferiji. Pustili smo naše dronove da polete u taj jarko osvijetljeni horizont. Rekli su nam da je područje oko staklenika toliko dobro osvijetljeno da ljudi u susjednim zgradama ne pale svjetlo u stanovima."

Visina 239.

Timur Zolotojev/Institut Strelka

Na putovanju su istraživači upoznali dvije strane Uralske regije: jedno su tvornice i rudnici, a drugo su rezervati prirode i prelijepi pejzaži. Nabi Agzamov (29), pejzažni arhitekt iz Uzbekistana, kaže da je za njega najupečatljiviji bio kontrast između najzagađenijeg grada Karabaša i jezera Turgojak koje je jedno od najčišćih u Rusiji. Jezero pokriveno snijegom toliko ga je impresioniralo da je poželio ponovno posjetiti ovo mjesto.

Visina 239.

Timur Zolotojev/Institut Strelka

Studenti kažu da su zahvaljujući posjetu ovih zona bolje shvatili koliko smo mi ljudi odvojeni od ovakvih predjela. "Mi smo stajali iza staklenih prozora, na pješačkim mostovima, i gledali kako se ispod nas sijeku cijevi, a iskre padaju daleko od naših bijelih ogrtača i kaciga", sjeća se Sofia. "Tu strojevi formiraju krajolik, a ljudi ležerno prate na monitoru taj proces iz udobne zapovjedne sobe".

Visina 239.

Maksim Tarasov/Institut Strelka

Mladi istraživači su izrazili želju da nastave studirati u Rusiji. Pored drugih velikih gradova kao što su Perm, Irkutsk i Vladivostok, mnogi od njih maštaju o tome da posjete ruski sjever i Kamčatku, i da tjedan dana provedu u vagonu Transsibirske željeznice.

Ova studentska ekskurzija je postala dio Novog normalnog postdiplomskog programa na Institutu za medije, arhitekturu i dizajn "Strelka" koji proučava "zone otuđenja". Studenti su tijekom putovanja snimili seriju eksperimentalnih kratkometražnih filmova na ovu temu.

Posebno se zahvaljujemo ruskom Institutu za medije, arhitekturu i dizajn "Strelka" za pomoć u pripremi ovog materijala.