Podvodni alfa-predator: Prije ravno 52 godine u vodu spušten nenadmašni lovac na podmornice

Podmornica klase 705 "Lira"

Podmornica klase 705 "Lira"

Slobodan Đukić
Prije 52 godine (22. travnja 1969. godine) u vodu je spuštena nuklearna podmornica K-64, točnije prvo podvodno borbeno plovilo klase 705 "Lira". Ona je u to vrijeme predstavljala oružje na vrhu hranidbenog lanca, kao što je to, recimo, u životinjskom svijetu kit ubojica.

Zahvaljujući revolucionarnim tehničkim rješenjima K-64 je mogla uništiti bilo koji morski cilj, dok se ona vrlo teško ili nikako nije mogla uništiti. Protupodmornička torpeda tog vremena jednostavno nisu mogla doprijeti do sovjetske "Alfe", kako su ovu podmornicu kodificirali u NATO savezu.

Glavno oružje atomskih podmornica klase 705 "Lira" su bila njezina torpeda, šest komada u njezinom nosnom dijelu. "Lira" je projektirana za operacije lova na neprijateljske podmornice, posebno za podvodni 'dogfight'. U zrakoplovstvu se ovakvi borbeni strojevi nazivaju lovcima. U njezinom projektiranju su sudjelovali vrhunski sovjetski specijalisti za hidrodinamiku, koji su na kraju svog napornog rada uspjeli stvoriti pravog podvodnog predatora. Za njezino projektiranje je donesena i posebna odluka Vijeća ministara koji su dozvolili da se u slučaju potrebe može odstupiti od normi koje su jasno utvrđene standardima u izgradnji i projektiranju sovjetskih borbenih plovila, prenosi internetski portal RG.

Zahvaljujući integraciji izuzetno snažno nuklearnog reaktora kao osnovnog pogona, ali i jedinstvenog dizajna, ove podmornice su pod vodom mogle razviti čudovišnu brzinu od gotovo 76 km/sat, kao i prilikom izbjegavanja protivničkih torpeda zaroniti do 450 metara dubine. Uređaji za energetsko osiguravanje su bili vrlo kompaktni i lagani, a prilikom izgradnje podmornice ekipe stručnjaka su majstorski riješile vrlo kompleksnu fazu uvezivanja elektroinstalacija pomoću složenih shema pakiranja različitih cijevi i kilometarskih kablova kroz dosta skučenu konstrukciju plovila.

Podmornica nije bila velika. Njezin deplasman je iznosio 3000 tona, dok je brojnost posade po standardima sovjetske ratne mornarice bila vrlo mala. Naime, na podmornici je služila 31 osoba, od čega su 24 bile časnici.

Međutim, ovo smanjenje je nadoknađeno značajnom integracijom automatskih sustava koji su uspješno zamjenjivali ljudsku posadu. Naime, K-64 je bila prva podmornica kod koje se pojavio bojevi zapovjedno-informacijski sustav. On je pratio sve parametre koji su bili vezani za uvjete neposrednog okruženja, kao i stanje reaktora, hidrolokator i sustavi s naoružanjem su radili samostalno, a mehanizirana je čak i kuhinja za pripremu hrane. Članovi posade su bili pošteđeni davanja dežurstava u posebnim odjeljcima od kojih je sastavljena podmornica. Kompletne informacije su se prikazivale na središnjem postu, koji je bio zasićen velikim brojem indikatora koji su pratili sve sustave koji su se nalazili na podmornici. Odjeljci su se obilazili periodično, a dežurna smjena koja je pokrivala kompletnu funkciju podmornice u redovitim uvjetima sastojala se od svega osam ljudi.

Na podmornicama klase "Lira" se po prvi put pojavila i specijalna kapsula za spašavanje posade uslijed havarije. Naravno, radilo se o vrlo kompleksnom sustavu koji je imao veliki broj tehničkih problema, ali je indikativno da za 20 godina intenzivne eksploatacije ove podmornice nije poginuo niti jedan jedini član posade. Unatoč svoj kompliciranosti u opsluživanju ove podmornice, skučenom prostoru i "violentnom" karakteru njezinog pogona, mornari su voljeli služiti na podmornicama klase 705 "Lira". Naime, oni su itekako dobro znali da će zahvaljujući "šampionskim" tehničko-taktičkim karakteristikama ove podmornice oni imati daleko veću šansu da izbjegnu protivnički napad i pobijede u eventualnoj bici.

Za ove podvodne predatore su razvijeni posebni pneumatsko-hidraulični torpedni aparati, koji su osiguravali da podmornica može djelovati s bilo koje dubine. Nemagnetni korpus podmornice je prekriven specijalnim materijalima, koji su apsorbirali refleksiju akustičnih valova (sonar). Čak i prilikom eventualne detekcije od strane sonara, "Lira" je zahvaljujući svojoj superpokretljivosti mogla izbjeći napad. Munjevitim prodorima kroz morsku dubinu, energično mijenjajući svoj pravac kretanja, "Lira" bi se odjednom pojavila na potpuno drugoj strani od neprijatelja, na kojeg  bi izvršila poražavajući udar.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće