Vojne operacije koje su se vodile tijekom Drugog svjetskog rata pokazale su da je artiljerija prestala biti važna: zrakoplovstvo, koje se razvijalo u punom zamahu, pružalo je daleko veći domet i snagu pri napadu na neprijateljske ciljeve. Jedina slaba točka ove vrste naoružanja bila je činjenica da je zrakoplovom morala upravljati osoba - visoko kvalificirani pilot za čiju su obuku bile potrebne godine i velika ekonomska ulaganja. Europske vojske, uključujući i sovjetsku, počele su razvijati bespilotne leteće rakete, odnosno vođene rakete.
Projekt rakete konstruktorskog biroa Lavočkin, svojevrsne "bake" današnjih američkih Tomahawka ili ruskih Kalibara, pokrenut je dekretom objavljenim 1954. godine. Radovi biroa Lavočkin, poznatog po proizvodnji nekih od najmoćnijih lovaca koje je SSSR koristio protiv snaga Osovine, i Mjasiščeva bili su usmjereni na stvaranje supersonične krstareće rakete koja bi mogla doseći brzinu od 3 maha.
Uspješna testiranja su postignuta nakon službenog otkazivanja projekta, kada je projekt nastavljen kao tehnološka demonstracija. Burja je bila žrtva veće jednostavnosti i relativne nepovredivosti presretanja interkontinentalnih balističkih raketa. Smatra se jednom od prethodnica projekta Buran.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
