Kompaktan i pouzdan: Stručnjaci usporedili ruski T-90S s azijskim oklopnim "zvijerima"

Kao što se vidi na fotografijama, najveći borbeni tenk, kada su u pitanju gabariti, dolazi iz Indije. Pri njegovoj izradi je uglavnom primijenjen "zapadni" stil u konstruiranju borbenog tenka, gdje su indijski inženjeri ponovili osnovne probleme koji karakteriziraju ovako napravljene tenkove. A to su prije svega velike dimenzije i masa samog tenka. Naime, težina Arjuna iznosi popriličnih 58 tona, prenosi internetski portal RG.

Unatoč ovolikoj težini, oklopna zaštita primijenjena na ovom tenku ne može se efikasno suprotstaviti suvremenim protutenkovskim projektilima. Pored toga, upitna je i njegova serijska proizvodnja koja je dosta skupa i komplicirana. Do sada je proizvedeno svega 120 strojeva, što je za potrebe Indije izuzetno mali broj. Ovaj je tenk iz gore navedenih razloga morao, čim je pušten u operativnu uporabu, proći etapu modernizacije koja se sastojala od integracije dinamičke oklopne zaštite "Kontakt-5", kao i dodatnog poboljšanja osnovnih elektroničkih sustava u tenku. Kao rezultat svih ovih unapređenja, težina Arjuna je narasla na 67 tona, što je bitno ograničilo mobilnost ovog tenka.

I dok su se Hindusi "mučili" oko povećanja oklopne zaštite tenka, problem se pojavio i na tenkovskom topu s ožljebljenom cijevi, koji je zastario, jer ne može ispaljivati protutenkovske rakete. Integracija novog topa bi dovela do daljnjeg rasta mase tenka, što bi bilo u potpunosti kontraproduktivno i u cjelini neperspektivno. Ali vidjet ćemo kako će ovaj problem riješiti indijski inženjeri.

Kada govorimo o druga dva tenka (ZTZ-99A i Al-Khalid), njih možemo nazvati bliskim rođacima ruskog tenka T-90S. Kod oba tenka su primijenjeni topovi u kalibru 125 mm s automatskim punjačem, napravljeni po uzoru na ruske originale. Sličan je i dizajn njihove šasije. Kinezi su svojevremeno uspjeli nabaviti ruske tenkove T-72 i mnogobrojne tehničke karakteristike primijeniti u nekoliko svojih samostalnih razvojnih projekata, uključujući i razvoj domaćeg tenka ZTZ-99A.

U odnosu na bazični model tenka, na kineskoj verziji ZTZ-99A je značajno povećana njegova oklopna zaštita, što je kao nuspojavu imalo povećanje gabarita ovog tenka. Prema pojedinim podacima, njegova masa je dosegla gotovo 60 tona. Vojni stručnjaci su već jednom naglasili da šasija s gusjenicama od šest kotača s obje strane nije predviđena za tenkove s tolikom masom i da je hitno treba ojačati. Dakle, na temelju ove procjene kineski tenk ZTZ-99A može imati kronične probleme kada je u pitanju njegova pouzdanost-pokretljivost.

Isto vrijedi i za osnovni borbeni tenk koji je napravljen u suradnji Kine i Pakistana, MBT-2000 Al-Khalid. Bez obzira na to što se radi o znatno lakšoj i kompaktnijoj verziji tenka (48 tona), na zajedničkom testiranju u jednoj arapskoj državi ovaj tenk je demonstrirao visok stupanj nepouzdanosti, jer su se na poligonskim testovima njegovi mehanizmi naprosto raspali.

Za razliku od ovih tenkova, ruski T-90S je bez ikakvih problema prošao sva testiranja, kako poligonska, tako i ratna. Ruski tenk je vrlo lagan (težak svega 46 tona), izuzetno kompaktan po gabaritima, dok je primijenjena oklopna zaštita, prema različitim autorima, jedna od najsnažnijih na svijetu. Nije ni čudo što mnoge zemlje žele nabaviti, a i nabavljaju ove visokopouzdane borbene tenkove. Ova komparacija je napravljena za tenk T-90S. U međuvremenu se pojavila njegova duboka modernizacija T-90SM koja se odlikuje još naprednijim tehničko-taktičkim performansama u odnosu na svog prethodnika.