Kao što proizlazi iz izjave admirala Burceva, teški podvodni raketonosac klase 941 "Akula" (NATO kodifikacija SSBN "Typhoon"), koji po svojim dimenzijama i ukupnom deplasmanu predstavlja uvjerljivo najveću podmornicu na svijetu (uključujući tu i snagu njezinog nuklearnog naoružanja), u perspektivi bi mogao biti moderniziran u supernosač visokopreciznih krstarećih raketa koje su opremljene konvencionalnim bojevim glavama. Podmornica ovakvih dimenzija može postati podvodna platforma za čak 200 krstarećih raketa "Kalibr" i superoničnih protubrodskih raketa "Oniks", a već sutra, ili u vrlo bliskoj perspektivi, i nosač hiperzvučnih taktičkih raketa "Cirkon", koje se u ovom trenutku nalaze u finalnoj fazi testiranja uoči uvođenja u operativno naoružanje, prenosi internetski portal RG.
Možda se nekome ideja o preoružavanju ovakvih "kolosa" čini čudnom, ili u najmanju ruku zakašnjelim projektom. Međutim, treba istaknuti da se u rezervi trenutno nalaze dvije podmornice diva TK-17 "Arhangeljsk" i TK-20 "Severstalj" koje već godinama stoje u Belomorskoj vojnoj bazi koja se nalazi u gradu Severodvinsku. Prema riječima čuvenog akademika Sergeja Kovaljova, koji je inače glavni konstruktor ovih "divova", podmornice klase "Akula" su se pokazale kao vrlo pouzdana plovila.
Ukupan broj podmornica superteške klase 941 "Akula", koje je izgradio bivši SSSR, iznosi šest jedinica. Njih je projektirao Središnji konstruktorski biro za pomorsku tehniku "Rubin", a izgradilo brodogradilište "Sevmaš".
Tri "Akule", od ukupno šest, su uslijed poznatih povijesnih okolnosti (kolaps SSSR-a) povučene iz operativne uporabe. U razdoblju od 2005. do 2009. godine one su isječene i pretvorene u metalni otpad, a cijelu su operaciju unutar "Zajedničkog smanjenja opasnosti" financirale Sjedinjene Države. Prva izgrađena podmornica TK-208 je tom prilikom imala sreće, jer je Rusija uspjela osigurati financijska sredstva za njezin remont i modernizaciju na standard 941UM (preoružavanje "raketonosca" novom generacijom IBR "Bulava"), kada je 2002. godine ponovno vraćena u operativnu funkciju. Danas ova podmornica nosi ime TK-208 "Dmitrij Donski".
Pored podmornice TK-208 "Dmitrij Donski", postoje još dvije podmornice ovog tipa koje se nalaze u jednom komadu. Kao što smo već rekli, radi se o podmornicama TK-17 "Arhangeljsk" i TK-20 "Severstalj". Ove dvije podmornice će biti glavni kandidat za kapitalnu modernizaciju ukoliko dođe do razrade projekta njihove prenamjene iz strateške nuklearne podmornice u napadnu, koja će biti naoružana velikim brojem taktičkih raketa različite namjene.
"Dimenzije ovih podmornica su takve da one mogu nositi po 200 krstarećih raketa", nedavno je rekao načelnik Glavnog stožera ruske ratne mornarice. Kao kvalitetno rješenje prenamjene podmornica strateške namjene uzet je primjer američkog analoga "Ohio". Ove podmornice su inicijalno bile naoružane interkontinentalnim balističkim raketama "Trident-1". Amerikanci su četiri podmornice ove klase preoružali krstarećim raketama "Tomahawk". U ovom trenutku svaka od ove četiri podmornice pojedinačno nosi po 154 rakete ovog tipa.
Stručnjak je napomenuo da suvremeni ratni brodovi koji se nalaze u sastavu ruske ratne mornarice tehnički ni po čemu ne zaostaju za američkim konkurentima, ali da je osnovni problem u nedovoljno velikom borbenom kompletu udarnog raketnog naoružanja, gdje su Amerikanci ostvarili osjetnu prednost. Mi se ne možemo usporediti ni s Kinezima, rekao je ruski admiral. Njihov razarač klase 055 može nositi do 112 krstarećih raketa, dok npr. najnovije ruske raketne fregate klase 22350 "Admiral Gorškov", "Admiral Kasatonov" i "Admiral Golovko" zajedno mogu ponijeti do 48 udarnih raketa. Nove fregate iste klase, koje tek trebaju ući u naoružanje, imat će maksimalno 24 rakete po jednom brodu.
Prema riječima vice-admirala Burceva, radi se o očigledno malom borbenom kompletu u odnosu na konkurenciju, gdje bi modernizacija superteških podmornica klase "Akula" i njihovo pretvaranje u platforme za nošenje krstarećih raketa u ogromnoj mjeri vratile poremećeni balans.
Ruskim brodograđevinskim kompanijama nije strana transformacija nuklearnih podmornica. Jedan od najvećih projekata ovog tipa je nosio oznaku "Gruša". O čemu se tu radi?
Konretno, u pitanju je bila modernizacija serije atomskih podmornica klase 667A "Navaga". Ovaj projekt je podrazumijevao da se iz korpusa ovih podmornica u potpunosti isječe i ukloni odsjek sa silosima starih raketa, a na njegovo mjesto uklopi novi, u kojem se nalazilo osam torpednih cijevi u kalibru 533 mm. Tom prilikom su po prvi put torpedne cijevi postavljene pod kutom u središnjem dijelu podmornice, a ne u "nosu", kako je to do tada bilo uobičajeno.
Kao rezultat projekta "Gruša" dobivena je podmornica koja je mogla nositi do 32 dozvučne krstareće rakete strateške namjene S-10 "Granat". Ove rakete su se mogle lansirati iz navedenih torpednih cijevi, kao i standardna torpeda. Punjenje se obavljalo preko višecijevnog rotacijskog punjača u obliku ogromnog bubnja koji je bio integriran u unutrašnjosti korpusa podmornice.
Podmornica klase 667AT "Gruša" je postala prva koja je mogla nositi krstareće rakete S-10 "Granat". Istovremeno je s novim raketno-torpednim odsjekom integriran je i unaprijeđeni navigacijski kompleks "Tobol-667AT". Glavni pogonski blok i drugi pomoćni sustavi su ostali praktično netaknuti. Iako je planirano da se na ovaj standard podigne šest podmornica klase 667A "Navaga", radovi su završeni na tri ove podmornice. One su uspješno eksploatirane u jedinicama Sjeverne flote, kada su povučene iz operativne uporabe na prijelazu u 21. stoljeće. Zadnja podmornica klase 667AT "Gruša" s taktičkom oznakom K-395 povučena je iz borbenog sastava 1. rujna 2002. godine.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
