Ruski internetski portal RG je objavio prijevod teksta koji nosi naslov "Iskander je daleko više od obične balističke rakete", a koji je objavljen u švedskom magazinu Svenska Dagbladet.
Prema mišljenju autora ovog teksta Robina Häggbloma, o ovom oružju se dosta često piše, čak mnogo više nego kada su u pitanju ostali tipovi ruskog naoružanja. Ovo je posljedica novinarske radoznalosti, koja je svjesna da tehničko-taktičke karakteristike "Iskandera" nisu do kraja objelodanjene. Jedno je sigurno. Obrana od raketnih sustava "Iskander" je izuzetno težak zadatak. Ovaj kompleks predstavlja sam vrh ruske raketne tehnologije kada su u pitanju udarni balistički sustavi.
Prema riječima švedskog analitičara, radi se o izuzetno brzoj raketi koja leti i do 3000 metara u sekundi (oko 10 000 km/sat). "Da biste se suprotstavili raketi koja leti ovom brzinom, morate imati izuzetno razvijen PZO sustav koji je raspoređen u blizini potencijalne mete. Raketni sustav 'Patriot' ima sposobnost oboriti ovu raketu, no njegova je učinkovitost veoma diskutabilna", napominje autor.
U skladu sa službenim informacijama, kvazibalistička raketa "Iskander" može ponijeti bojevu glavu težine i do 700 kg, dok je njezin maksimalni domet do 500 km.
Međutim, Šveđani sumnjaju u službene podatke koje su dali ruski proizvođači. Konkretno, profesor Stefan Forss smatra da pored klasične razorne bojeve glave ova raketa može ponijeti i tešku probojno-rušeću bojevu glavu, koja je praktički dvostruko teža od njezine proklamirane maksimalne nosivosti (težina i do 1300 kg). Uz to, autor teksta naglašava da i sa standardnom razornom bojevom glavom težine 700 kg "Iskander" može nanijeti ogromnu štetu, uzimajući u obzir njegovu visoku preciznost.
Autor je postavio pitanje kako se zaštititi od ovih raketnih kolosa, ukoliko oni na svoj nišan uzmu ciljeve od strateške važnosti?
Švedska je bacila oko na američki raketni sustav "Patriot", kojeg namjerava nabaviti. Šveđani smatraju da je ovaj sustav učinkovit protiv aerodinamičkih objekata na daljinama do 100 km, kao i protiv balističkih ciljeva, samo što je u tom slučaju učinkoviti domet znatno manji. Međutim, cijena sustava "Patriot" je prilično visoka i Švedsku bi cijeli posao mogao koštati i do 30 milijardi kruna. Primjerice, u Finskoj su upravo iz ovog razloga odustali od nabave ovih sustava. Oni su priznali da se ovaj sustav ne isplati nabavljati, jer nema što tražiti ukoliko bi došlo do organiziranog napada balističkim raketama koje bi bile lansirane iz "Iskandera".
U tekstu se govori da u ovom trenutku ruska vojska posjeduje 10-12 raketnih brigada koje su opremljene raketnim sustavima "Iskander". U svakoj od tih brigada se nalazi 12 samohodnih lansirnih jedinica koje su naoružane s po dvije balističke rakete. Teoretski, ruska vojska može koncentrirati stravičan balistički udar u kojem bi istovremeno bilo lansirano 288 raketa "Iskander". Naravno, ovo bi u praksi bilo teško izvedivo, no autor je ovaj podatak naveo kao mogućnost. I stotinjak raketa "Iskander" bi bilo dovoljno pa da se zemlja poput Finske suoči s velikim problemom, dodaje Häggblom.
No nije sve tako fatalistički negativno po finsku vojsku. Ona u svom arsenalu posjeduje krstareće rakete AGM-158 JASSM koje mogu neutralizirati lansirne jedinice "Iskander-M" prije nego što se s njih otvori vatra. Međutim, ovdje najveći problem predstavlja činjenica da se radi o mobilnom sustavu koji vrlo brzo može napustiti svoju lokaciju, što značajno usložnjava njegovo gađanje.
Rusija nije iscrpila sve mogućnosti visokopreciznog raketnog udara, jer se ne oslanja isključivo na sustave "Iskander-M". Robin Häggblom napominje da Rusi u svom naoružanju imaju i verziju "Iskander-K" koja može lansirati krstareće rakete "Kalibr". Ovo predstavlja još jednu vrstu ozbiljne opasnosti.
Autor je uvjeren da bi krstareće rakete "Kalibr" također mogle stvoriti velike probleme skandinavskim zemljama, koji bi po svojim razmjerima bili ništa manji u odnosu na napad kvazibalističkim raketama "Iskander". Na kraju krajeva, ove zemlje se nalaze u dometu borbenih efektiva naoružanih ovim raketama, a koji su raspoređeni u Baltičkoj i Sjevernoj floti ruske vojske.
Na kraju je švedski vojni stručnjak ostavio čitatelje pred dilemom: koji je sustav PZO učinkovitiji, švedski ili finski?
U prvom slučaju (misli se na Šveđane) fokus je usmjeren na nabavu američkog sustava "Patriot" koji imaju sposobnost obarati balističke ciljeve, ali je problem njegova cijena koja može opteretiti budžete bogatijih država, kakva je sigurno Švedska. Što se tiče Finaca, oni svoju PZO koncipiraju za obranu od klasičnih zračnih ciljeva, kakvi su zrakoplovi i helikopteri, uključujući tu i podzvučne krstareće rakete. Njihova PZO se oslanja na ešaloniranu obranu, s većim brojem vatrenih sredstava kratkog i srednjeg dometa.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu