Ruski znanstvenici otkrili kako su prije devet tisuća godina živjeli sibirski "Hiperborejci"

Prije devet tisuća godina žitelji Novosibirskih otoka uspostavili su trgovačke veze koje su sezale tisućama kilometara južno i istočno od njihovog prebivališta. Ova saznanja razobličavaju mitove o iskonskoj izoliranosti arktičkih naroda, zaključili su znanstvenici u tekstu objavljenom u časopisu Antiquity, prenijeli su ruski mediji.

To govori da su sociokulturološke veze stanovništva arktičkog istočnog Sibira prije devet tisuća godina bile na visokoj razini. Ovi ljudi, koji su živjeli na kraju svijeta, nisu bili izolirani. Naprotiv, kontakti unutar tih socijuma bili su daleko razvijeniji nego što se smatralo, rekao je Vladimir Pituljko iz Instituta za povijest materijalne kulture Ruske akademije znanosti iz Moskve.

Prvi ljudi na teritoriju suvremenog Arktika dospjeli su prije oko 24 do 17 tisuća godina, kada je završeno posljednje ledeno doba i kada se polarna kapa počela povlačiti. U narednih deset tisuća godina preci suvremenih autohtonih naroda Sibira naselili su euroazijski i sjevernoamerčki kontinent i stvorili mnoštvo jedinstvenih kultura, navodi se u tekstu.

Znanstvenici strahuju da bi globalno zatopljenje, rast razine mora i topljenje vječno smrznutog tla danas mogli uništiti naslijeđe ovih "Hiperborejaca". Zato Pituljko i njegove kolege već nekoliko godina intenzivno vrše iskopavanja i pomno katologiziraju te povijesne riznice u nadi da će spasti bar dio i doći do saznanja kako da se zaštite ostali artefakti.

Prije deset su godina ruski arheolozi počeli s proučavanjem staništa ljudi koji su prije devet tisuća godina živjeli na otoku Žohov. Danas je on udaljen 440 kilometara od obala istočnog Sibira, međutim, tada je cijeli arhipelag bio spojen s kontinentom dosta velikom kopnenom zonom.

Vladimir Pituljko

Iskopavanja su pokazala da se na otoku Žohov bez obzira na krajnje surove klimatske uvjete nalazilo prilično veliko naselje u kojem je živjelo između dvadeset i pedeset ljudi i bavilo se lovom na polarne medvjede i sjeverne jelene. Oni su ostavili nekoliko desetaka tisuća kamenih, drvenih i koštanih oruđa za rad, nakita, kao i obilje drugih artefakata. Veći dio bio je izrađen od "sirovina" lokalnog porijekla, međutim, prema navodima službe za odnose s javnošću Ruskog znanstvenog fonda, znanstvenici su nedavno pronašli nekoliko artefakata koji su ih naveli da se pozabave porijeklom tih resursa.

Radi se o tome da dio oruđa za rad nije bio napravljen od lokalnih škriljevca ili granita, već od egzotičnog vulkanskog stakla opsidijana i prozirnog kvarca kalcedona. Ni jednog ni drugog minerala nije bilo na Novosibirskim otocima, a njihove najbliže zalihe nalazile su se nekoliko tisuća kilometara dalje od staništa "Hiberborejaca".

Udio i odnos različitih metala u primjercima vulkanskog stakla do kojeg su znanstvenici došli, u principu jedinstveni za svaki vulkan, omogućili su im da točno odrede njihovo porijeklo.

Kako se ispostavilo, materijal za proizvodnju tih oruđa donesen je iz okoline jezera Krasno i jugoistočnog dijela Čukotke, gdje su se nalazile velike zalihe opsidijana. Jezero je od otoka Žohov udaljeno 1500 kilometara zračnom linijom i preko dvije tisuće kilometara kopnenim putem. Međutim, teško je zamisliti da su ljudi prije devet tisuća godina išli tako daleko. Najvjerojatnije je da su se sretali negdje između i razmjenjivali proizvode od opsidijana ili organizirali primitivnu trgovinu, kaže Pituljko.

Kako se na temelju iskopavanja i pronađenih ostataka pasa i primitivnih sanjki na otoku Žohov može pretpostaviti, psi su im pomagali da stignu do drugih staništa ljudi koja su se nalazila na prostoru ušća Kolime i Indigirke. U tom su slučaju mjesta na kojima se obavljala razmjena bila udaljena oko 700 kilometara, što u rano proljeće nije neizvedivo prijeći pasjom zapregom.

Po mišljenju znanstvenika, te prastare trgovinske mreže kasnije su prerasle u sajmove koje su stanovnici na sjeveru Istočnog Sibira organizirali prije Revolucije. Oni su održavani ne samo radi trgovinske razmjene, nego i razmjene informacija i sklapanja bračnih ugovora, koji su bili od vitalnog značaja za preživljavanje malobrojnih naroda arktičkog Sibira.