Jesu li Sovjeti eksperimentirali s Teslinim oružjem: Amerikanci oči u oči sa "Svjetlosnom kupolom"

Nedavno se na ruskom internetskom portalu RG pojavio zanimljiv tekst u kojem je glavna tema jedan bivši američki vojni pilot koji se susreo s tajnim projektom bivšeg SSSR-a. On je napomenuo da je uzak krug američkih vojnih stručnjaka odavno upoznat s njegovom tajnom.

Naime, cijeli događaj se dogodio u jesen 1988. godine. Zapovjedništvo 24. eskadrile strateškog izviđanja, u kojoj je služio Robert Hopkins, nalazilo se u zrakoplovnoj bazi Shemya koja se nalazila na Aljasci. Ova eskadrila je imala zadatak nadgledati poštivanje Sporazuma o likvidaciji balističkih raketa kratkog i srednjeg dometa, koji je potpisan između SSSR-a i SAD-a. Sovjeti su obavijestili Amerikance da će lansirati balističku raketu SS-20 ("Pioneer") koja će pogoditi svoj cilj na vojnom poligonu Kura. Nadgledanje cijelog ovog procesa na sebe su preuzeli piloti 24. eksadrile strateškog izviđanja, točnije zrakoplov u kojem se tog dana nalazio i Hopkins.

Zrakoplov radio-izviđanja RC-135S "Cobra Ball" je krenuo na svoj zadatak, u cilju prikupljanja izviđačkih informacija. Prema sjećanju pilota, nebeski svod je te noći bilo nekako "mutan". Nisu se vidjele zvijezde, pa čak ni Mjesec koji je isijavao najveću svjetlost. Ispočetka je sve išlo po planu, a onda su se počele događati vrlo čudne stvari. "Mi smo primijetili nešto što je nalikovalo na poluprozirni bijeli zid, koji se od kopnenog dijela teritorija SSSR-a uzdizao u smjeru sjevernog akvatorija Tihog oceana", govori Hopkins. Ova masa je zahvaćala praktički cijeli prostor od površine zemlje pa sve do razine dokle dopire naš pogled. Ono što je bilo posebno čudno bila je njegova brzina kretanja koja je značajno premašivala brzinu leta našeg zrakoplova. Ova svjetleća polulopta je naprosto presjekla našu trajektoriju leta, prošla kroz nas i nastavila se kretati dalje na istok, ostavljajući za sobom prazno i tamno noćno nebo", prisjeća se tog događaja američki pilot.

Nakon ovog su događaja piloti koji su sudjelovali u ovoj misiji međusobno razgovarali o tome što se dogodilo. Naime, svaki od njih je isprva pomislio da je riječ o halucinaciji. Nakon izvjesnog vremena američki piloti su se opet suočili sa zagonetnim fenomenom u obliku leteće "Kupole" (ovaj objekt je prozvan "Svjetlosna kupola"). Odmah je o tome obaviješteno zapovjedništvo eskadrile. Na brzinu je formirana stručna komisija sačinjena od specijalista iz Odjela za inozemne vojno-zrakoplovne tehnologije. Nakon proučavanja ovog fenomena oni su došli do zaključka da su u pitanju svjetlosni efekt koji je izazvan specijalnim tipom goriva koje koristi ruska balistička raketa ili primjena snažnog svjetlosnog uređaja koji može oslijepiti američke satelite.

Američki pilot Robert Hopkins nije bio zadovoljan konačnom formulacijom vojno-stručnog tima. On je samostalno počeo "kopati" po dokumentaciji da bi se dokopao istine. Proučavao je razne materijale, ali ni u jednom od njih nije saznao nešto što bi moglo postati ključni dokaz koji bi najpribližnije mogao opisati doživljeni fenomen. "Jedina stvar na koju sam naišao objavljena je u postsovjetskom razdoblju. Naime, u njoj su ruski znanstvenici potvrdili da znaju za projekt 'Svjetlosna kupola', ali nisu ulazili u njegovo šire obrazlaganje", kategoričan je američki veteran.

Na temelju svog iskustva i novinari su se zainteresirali za demistifikaciju ovog fenomena. I oni su se dali u potragu kakva je to jarka svjetlost zaslijepila američke pilote, dok su oni opažali istočne obale SSSR-a.

Zanimljiva publikacija o misterioznom oružju objavljena je u novinskom listu Los Angeles Times još 24. siječnja 1988. godine. U tekstu je naglašeno da Sovjeti posjeduju sustav koji može zamaskirati lansiranje interkontinentalnih balističkih raketa (IBR) tako što isti zasljepljuje satelite za rano upozorenje. Isto je to potvrdio i američki pilot Hopkins. Međutim, postojala su i još egzotičnija razmišljanja koja su pokušavala rastumačiti fenomen zagonentne svjetlosne kugle. Na nju su istraživački novinari naišli u časopisu Omni čiji broj je objavljen u ožujku 1988. godine.

Časopis se u biti bavi problematikom razvoja oružja budućnosti gdje sovjetski znanstvenici rade na konstruiranju borbenog sustava koji bi radio na principima koji je osmislio genijalni znanstvenik Nikola Tesla. Pristalica ove verzije je bivši američki potpukovnik Tom Bearden, koji je bio zaposlen u analitičkom odjelu jedne zračno-svemirske tvrtke koja se bavila razvojem svemirskog vojnog programa. On je godinama prikupljao materijale o neobjašnjivim eksplozijama diljem svijeta. Na primjer, on je proučavao čudni fenomen "gigantskog rasprostiranja svjetla" koji se širi "iz dubine Sovjetskog Saveza". Ovako nešto je primijećeno u Afganistanu 1976. godine. Po njegovom mišljenju, fokusiranjem i kombiniranjem elektromagnetskih i gravitacijskih valova može nse apraviti nevjerojatno moćno oružje. Nikola Tesla je ovaj fenomen nazvao "skalarnom elektronikom". U tekstu se nije dublje ulazilo u objašnjavanje funkcije ovog tipa oružja. Međutim, novinari su obratili pozornost na činjenicu da se o ovom oružju pisalo i prije nego što je Hopkins imao susret sa "Svjetlosnu kupolom".

U ovom trenutku "Svjetlosna kupola" dobiva na svojoj aktualnosti. Pentagon će vjerojatno svoje napore usredotočiti na stvaranje svemirskog sustava proturaketne obrane. S druge stane, najnoviji razvoj situacije će vjerojatno pokrenuti Rusiju da ponovno razmisli o projektu "Svjetlosne kupole" koja u glavama sovjetskih znanstvenika postojala prije gotovo 30 godina.