SAD ne može bez ruskog uranija: Kako je "Rosatom" uništio američku nuklearnu industriju

Zabrinut zbog globalnog zagrijavanja, Bill Gates je pozvao SAD da se više osloni na nuklearnu energiju, vjerojatno ne znajući da je ta grana američke industrije u proteklih dvadeset godina potpuno degradirala, prije svega zahvaljujući ruskoj kompaniji "Rosatom".

Milijarder Bill Gates je pozvao Bijelu kuću da se posveti razvoju nuklearne energetike kao najboljem sredstvu protiv globalnog zagrijavanja. "Nuklearna tehnologija je idealna za borbu protiv promjene klime, jer je to jedini veliki izvor energije koji je na raspolaganju 24 sata dnevno i ne proizvodi stakleničke plinove", navodi Gates u pismu koje je objavio na svojoj stranici. "Problemi sa suvremenim reaktorima i opasnost od nesreća lako se rješavaju pomoću inovacija", prenosi RIA Novosti riječi Gatesa.

Osnivač tvrtke "Microsoft" je uvjeren da Amerika može postati lider u toj sferi zahvaljujući "znanstvenicima, poduzetnicima i investicijskom kapitalu".

Situacija, međutim, uopće nije toliko povoljna po Ameriku kako se čini Billu Gatesu, piše novinar Maksim Rupčenko na stranici RIA Novosti. Naime, američka nuklearna industrija je u proteklih dvadeset godina krajnje degradirala, ponajviše zahvaljujući ruskoj kompaniji "Rosatom".

Sve je počelo još krajem 1980-ih. SSSR je tada bio vodeća zemlja u pogledu tehnologija obogaćivanja uraijna pomoću plinske centrifuge. SAD je u te svrhe koristila tehnologiju plinske difuzije, koja je skupa, a nije učinkovita kao centrifuga.

Zbog toga su Amerikanci odmah po završetku Hladnog rata, u želji da uštede što više novca, počeli kupovati od Rusije obogaćeni uranij za svoje nuklearne elektrane, jer je to bilo 12 puta jeftinije od vlastite proizvodnje, piše Rupčenko.

Rezerve sovjetskog srednje obogaćenog uranija su brzo iscrpljene, ali je zahvaljujući smanjenju arsenala nuklearnog oružja ostalo 500 tona slobodnog visoko obogaćenog uranija koji je izvađen iz demontiranih bojevih glava. Stručnjaci dviju zemalja su došli na ideju da ga "razblaže" i od njega naprave gorivo za američke nuklearne elektrane.

Tehnologiju prilagodbe urana razvili su stručnjaci Uralskog elektrokemijskog kombinata. Ugovor je potpisan 1994., isporuka je počela u svibnju 1995., a posljednjih 60 tona ruskog vojnog uranija prerađenog u nuklearno gorivo isporučeno je Americi u studenom 2013. godine.

U međuvremenu je već sklopljen dugoročni ugovor prema kojem Rusi i dalje obogaćuju uranij za američke nuklearne elektrane. U tu svrhu Amerika izvozi u Rusiju svoj prirodni uranij. Doduše, američki zakoni zabranjuju direktan izvoz, ali su sami Amerikanci smislili shemu po kojoj se ti zakoni mogu zaobići. Naime, "Rosatom" je uz aktivnu potporu Washingtona kupio kanadsku kompaniju Uranium One koja izvozi ovu sirovinu, a izvoz prirodnog uranija iz SAD-a u Kanadu je dozvoljen. Tako je "Rosatom" ujedno stekao i nekoliko rudnika uranija koji pripadaju otkupljenoj kompaniji, a nalaze se u SAD-u, Australiji, Kanadi, Kazahstanu, Južnoafričkoj Republici i Tanzaniji.

S obzirom na stabilne narudžbe Rusija je sačuvala i uvećala kapacitete pogona za obogaćivanje uranija, ojačala kadrovski potencijal u ovoj sferi i osigurala financiranje novih postignuća u području razvoja nuklearne industrije.

S druge strane, Amerika je poslije dva desetljeća suradnje s Rusijom dosta zaostala u ovoj sferi. Američke energetske kompanije jesu uštedjele milijarde dolara kupnjom ruskog energetskog uranija, ali su s druge strane izgubile gotovo sve kompetencije u ovoj sferi, smatra novinar.

Dokaz je neuspješan pokušaj tvrtke Centrus (nekada USEC) da napravi prvu američku tvornicu za obogaćivanje uranija pomoću centrifuge. U veljači 2016. godine je službeno objavljeno da se obustavljaju svi radovi na ovom projektu.

Drugim riječima, SAD i dalje obogaćuje uranij po svojoj staroj tehnologiji difuzije. Prema ocjenama Svjetske nuklearne asocijacije, Amerika zauzima peto mjesto u svijetu po kapacitetima obogaćivanja uranija, iza Francuske, Kine i konzorcija Urenco, dok je Rusija nedodirljiva na prvom mjestu, budući da ima dvostruko više kapaciteta od konzorcija Urenco (drugog na rang-listi) i šest puta više od SAD-a.

Štoviše, Amerikanci u potpunosti ovise o uvozu prirodnog uranija. Prema podacima Ekonomske informacijske agencije SAD-a, njihova nalazišta osiguravaju samo 11% današnjih potreba za ovom sirovinom u industriji. To znači da Bill Gates može samo maštati o vodećoj ulozi američke nuklearne energetike u svijetu, zaključuje Rupčenko.