Sredstvo "globalnog udara": Nove rakete će povećati ofenzivne mogućnosti ruskih "Medvjeda"

Raketa H-101 je opremljena koncvencionalnom bojevom glavom, dok H-102 nosi taktičku nuklearku. Ove rakete je vrlo teško uočiti jer se kreću na vrlo maloj visini, a i njihov korpus se sastoji od kompozitnih materijala smanjene refleksije.

"Bazična verzija zrakoplova Tu-95 je zahtijevala hitnu modernizaciju, jer je sama koncepcija letjelice vrlo ranjiva na neprijateljsku protuzračnu obranu, kao i na njegova lovačko-presretačka djelovanja", navodi se u materijalu koji prenosi ruski internetski portal RG. Glavni cilj ove modernizacije bilo je tehničko unapređenje letjelice da nosi rakete dovoljno velikog dometa tako da zrakoplov uopće ne mora ulaziti u zonu neprijateljske PZO. Ove rakete po svojoj konstrukciji i ukupnim tehničko-taktičkim sposobnostima predstavljaju ozbiljan problem za sve sustave protuzračne obrane u svijetu.

Za razliku od supersoničnog zrakoplova Tu-160 koji svoj ubojiti arsenal nosi u unutrašnjosti trupa, to kod Tu-95 nije slučaj. Ovaj bombarder svoje rakete nosi na potkrilnim nosačima. Rakete H-101 i H-102 su klasični krstareći projektili, koji lete dozvučnom brzinom. Da bi dostigle maksimalni domet koji iznosi najmanje 5000 km, potrebno im je više sati leta (motor je sposoban raditi skoro 9 sati). Na ovaj način zrakoplov Tu-95MS može hipotetički izvesti raketne udare po cijeloj Europi, ali i dobrom dijelu SAD-a, a da uopće ne napušta zračni prostor Rusije. Zahvaljujući zaista odličnim tehničko-taktičkim karakteristikama ovih projektila, modernizirani ruski bombarderi će postati letjelice tzv. "globalnog zahvata".

Kako prenosi izdanje, zapovjednik Strateške avijacije koja se nalazi u sastavu Zračno-svemirskih snaga ruske vojske general Sergej Kobiljaš nedavno je izjavio da će duboka modernizacija "Medvjeda" produžiti eksploataciju ovih gracioznih zrakoplova na još 45-50 godina. Zrakoplovi su dobili fundamentalno novi kompleks avionike s instrument uređajima u kokpitu letjelice. Integriran je i novi radio-elektronski kompleks, koji je uvezan s perspektivnim sustavima navigacije, kao i sredstvima za protuelektronsku borbu. Pri tome je i značajno proširen ubojni arsenal koji letjelica može upotrebljavati ovisno o vrsti zadatka.

H-101/H-102 je krstareća raketa klase zrak-zrak, koju su napravili specijalisti konstruktorskog biroa "Raduga" u cilju zamjene postojećih sovjetskih raketa H-55. Projekt razvoja ove rakete je započeo 90-ih godina prošlog stoljeća. Prva njezina testiranja su počela 1998. godine, a serijska proizvodnja četiri godine kasnije. Međutim, raketa nije ušla u naoružanje ruske vojske sve do 2012. godine. Raketa se proizvodi u dvije varijante. H-101, koja je opremljena konvencionalnom rasprskavajuće-rušećom bojevom glavom ekvivalenta 400 kilograma TNT-a, i H-102, koja može nositi termonuklearnu bojevu glavu snage 0,25-1,0 megatona.

Ove se rakete zahvaljujući vrlo savršenom navigacijskom sustavu karakteriziraju kao vrlo precizno oružje. Britanski specijalizirani vojno-analitički medij Jane's Information Group smatra da je vjerojatno skretanje konvencionalne rakete H-101 do 20 metara, a nuklearne H-102 svega 100 metara, što i u jednom i u drugom slučaju predstavlja beznačajnu grešku s obzirom na snagu njezine bojeve glave.