Zemljin magnetski pol se pomiče ka Sibiru

Pitanje pomicanja sjevernog magnetskog pola Zemlje postoji odavno. Međutim, posljednjih godina je brzina tog pomicanja postala jednostavno senzacionalna - preko 60 kilometara godišnje, s tendencijom rasta. Sada se magnetski pol pomiče preko Atlantskog oceana, ali ako nastavi ovako, za par godina će "glavna referentna točka sjevera" uspjeti "dolebditi" do obala Rusije u Tajmirskoj oblasti. Znanstvenici upozoravaju da se tako intenzivna promjena u magnetskom polju mora uzeti u obzir kod navigacijskih sustava, naročito u zrakoplovstvu i plovidbama po Arktiku. Znanstvenici su se 15. siječnja okupili na hitnom sastanku kako bi u bliskoj budućnosti korigirali model magnetskog polja uslijed spomenutih promjena.

Posljednji put kada je Međunarodni referentni model Zemljinog magnetskog polja dopunjen 2015., geofizičari su se nadali da će nova dopuna biti potrebna tek 2020. Ali planovi su se promijenili.

Svi još sa satova geografije znamo za Sjeverni i Južni pol, premda je Sjeverni magnetni pol značajniji. 1970. se ovaj pol nalazio na teritoriju Kanade, gdje je mirovao još od početka znanstvenog proučavanja 1831. godine. U prvim godinama ovog stoljeća napustio je Kanadu i počeo se kretati ka Rusiji. Početkom 2018. znanstvenici iz Sjedinjenih Država i Britanije su izveli godišnju analizu toga koliko model obuhvaća sve varijacije Zemljinog magnetskog polja. Otkrili su da je relativno nova mapa iz 2015. već izgubila potrebnu preciznost, što zahtijeva brzu dopunu.

Razlog ubrzanja procesa je još uvijek predmet znanstvenog istraživanja. Bilo kako bilo, rapidna promjena magnetskog polja dovodi do očiglednih tehničkih problema. Čak i u eri globalnog navigacijskog satelitskog sustava (GPS ili GLONASS), potreba za korištenjem tradicionalne navigacije putem kompasa postoji, pri čemu na njegovo funkcioniranje utječe lokacija magnetskih polova. Međunarodni referentni model (Međunarodno geomagnetno referentno polje) je detaljna mapa Zemljinog magnetskog polja i pruža precizan odgovor na pitanje kuda igla kompasa pokazuje. Taj model će sada biti korigiran prije roka. Ali kako ovaj fenomen utječe na nas obične smrtnike? Što zapravo znači gdje se magnetni pol nalazi? Pitali smo Andreja Ljahova, direktora laboratorija Instituta za dinamiku geosfera Ruske akademije znanosti.

"Zapravo će se korekcije morati praviti samo u sferi avijacije. Suvremeni zrakoplovi su opremljeni čitavim nizom navigacijskih uređaja. Međutim, svaki pilot mora biti u stanju upravljati letjelicom oslanjajući se na magnetski kompas, ukoliko se nešto dogodi sa satelitskom navigacijom ili radio signalima. Već je bilo takvih slučajeva", navodi Ljahov. "Primjerice, neophodno je pratiti magnetski kurs piste pri slijetanju. U tom je slučaju razlika između pravog stupnja pod kojim zrakoplov slijeće i onoga što kompas pokazuje neprihvatljiva. Sada, koliko mi je poznato, svaki pilot ima tablet na koji se svi zračno-navigacijski podaci elektronski skidaju prije polijetanja. Postoji međunarodna služba koja pravovremeno korigira sve brojeve, tako da ne vjerujem da će biti nekih problema."

Global Look Press

Mnogo je važniji problem, prema mišljenju Ljahova, zašto Rusija ne može napraviti vlastiti magnetski model.

"Posljednji put su magnetska istraživanja na teritoriju Ruske Federacije vršena u vrijeme Sovjetskog Saveza krajem 1979. godine", objašnjava znanstvenik. "Od tada moramo vjerovati slici koju dobivamo iz inozemstva". Drugim riječima, koristi se američki model.

Naravno, nema tu ničeg kritičnog - i druge zemlje u svijetu koriste taj model. Međutim, znanstvenik jednostavno smatra da, s obzirom na to da Rusija ima tako ogroman teritorij i dovoljno kapaciteta da izvede vlastito istraživanje, - zašto to istraživanje ne izvesti?

Što se Rusa tiče, što je Sjeverni magnetni pol bliži Sibiru, to će češće ljudi u Rusiji moći na nebu promatrati prelijepi fenomen polarne svjetlosti.