Rad u svemiru: Sve o najmodernijem ruskom svemirskom odijelu "Orlan MKS"

Roskosmos
Ruski kozmonauti Oleg Kononjenko i Sergej Prokopjev prošlog su tjedna izveli zahtjevnu, pa i rizičnu svemirsku šetnju koja je trajala gotovo osam sati, što su s velikom pažnjom popratili svi vodeći svjetski mediji. Ovako dugotrajna i psihofizički izazovna svemirska šetnja ne bi bila moguća bez kvalitetne i pouzdane opreme, odnosno svemirskih skafandera koji bi omogućili tako dug boravak u vakuumu svemira, pa ćemo ovom prilikom pozornost posvetiti upravo ovom važnom komadu ruske svemirske opreme.

Svemirski orbitalni skafanderi koje su Kononjenko i Prokopjev nosili prošlog tjedna pripadaju seriji "Orlan" (što je inače ruski naziv za bjeloglavog orla) koju pravi znanstveno-razvojno i proizvodno poduzeće "Zvijezda" iz Tomilina nadomak Moskve. Prvi modeli ovih skafandera su u potrebi od 1977. godine, a do sada je napravljeno više njihovih modernizacija, od kojih je najnovija ona s oznakom MKS (skraćeno od "modernizirani-kompjuterizirani-sintetički"), koja od 2017. predstavlja standardni dio opreme ruskih kozmonauta.

"Orlan MKS", prema riječima proizvođača, od noviteta posjeduje: potpuno automatizirani sustav kontrole temperature (ASTR), integrirano računalo, zaslon u boji s uvećanim prikazno-informativnim kapacitetom i baro-sloj za očuvanje tlaka napravljen od materijala unaprijeđene otpornosti. Ovo posljednje je osobito bitno, jer je dotični baro-sloj napravljen od izrazito izdržljivog poliuretana čime je potreba za rezervnim baro-slojem uklonjena, pa je tako masa odijela drastično smanjena (ona iznosi 110 kg). Osim toga, upotreba poliuretana uvećava i rok orbitalnog trajanja skafandera dva puta, pa se jedan "Orlan MKS" može koristiti za ukupno 20 svemirskih šetnji od po najviše devet sati. Pasivni rok trajanja odijela u orbiti iznosti 6 godina.

Sam skafander je fleksibilnih dimenzija, pa jedan isti mogu nositi kozmonauti visine od 165 do 190 cm. U usporedbi s prethodnim modelima, ovaj skafander se bolje i brže priprema za nošenje, a kozmonauti ga mogu obući bez veće pomoći drugih članova posade tako što u njega jednostavno "uskoče" i zatvore leđni otvor, umjesto da ga navlače dio po dio. Osim toga, napravljen je tako da se može lako održavati i popravljati u svemiru, umjesto da se vraća na Zemlju za remont.

Ipak, vjerojatno najvažnije unapređenje modela "MKS" je njegov kompjuterizirani klima uređaj. Iako kozmonauti i dalje mogu podešavati unutarnju temperaturu skafandera preko tradicionalnih ručnih kontrola, novi sustav je dizajniran tako da prati intenzitet aktivnosti kozmonauta i prema tome podešava klimatske uvjete odijela. Rezultat toga je da kozmonauti tijekom svemirskih šetnji troše manje dragocjenog vremena i pažnje na podešavanje temperature skafandera, čime se njihova operativna učinkovitost uvećava.

Što se integriranog računala tiče, njegov softver je programiran tako da neprekidno provjerava funkcionalnost skafandera prema 50 zadanih parametara, a, ukoliko je potrebno, ti parametri se prikazuju na rasklopivom LCD monitoru na desnoj strani psnog dijela skafandera.

Direktor NPP "Zvijezde" Sergej Pozdnjakov je u srpnju ove godine izjavio da bi skafanderi "Orlan-MKS" u dogledno vrijeme mogli dobiti praktičniji zaslon montiran na kacigu kozmonauta, kao i vlastiti mlazni pogon.

"Planiramo napraviti minimalna unapređenja na rukavima skafandera, a moguće je i da ćemo uvećati opseg ulaza u skafander kako bi uklonili smetnje krupnijim kozmonautima. Što se maksimalnih unapređenja tiče, planiramo u skafander ugraditi automatski spasilački sustav mlaznog pogona, kao i displej na kacigi koji bi kozmonautu prikazivao potrebne informacije", rekao je Pozdnjakov tada.

Prema dodatnim objašnjenjima, spomenuti displej bi trebao biti sličan sustavu koji koriste vojni piloti za prikazivanje informacija na staklu kokpita. Uz pomoć takvog dodatka, kozmonauti bi u realnom vremenu dobivali precizne savjete i podatke vezane za njihove zadatke.

Automatski spasilački sustav podrazumijeva ugradnju malih mlaznih motora u skafander, kako bi se kozmonaut koji se udalji od svemirske postaje ili letjelice mogao sigurno vratiti. Direktor "Zvijezde" je rekao da bi rad na ovoj komponenti mogao potrajati i više od tri godine.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće