Kako nam proučavanje Sunca može pomoći da shvatimo "svemirsku klimu"?

Dana 10. rujna 2017. posada Međunarodne svemirske postaje (ISS) je morala prijeći u sklonište stanice kako bi se zaštitila od radijacije koju je oslobodila najsnažnija solarna baklja u posljednjih 12 godina.

Skupina znanstvenika je odlučila proučiti ovaj događaj, pa su razvili novu metodu za istraživanje i prognoziranje solarnih erupcija. Ova metoda prije svega omogućuje automatsko prepoznavanje velikih eksplozija elektromagnetske energije i plazme iz Sunčeve korone.

"Analiza nam je pružila novi uvid u ponašanje solarne plazme i njezine posljedice u međuplanetarnom svemiru, što je od velike važnosti za razumijevanje i prognoziranje ekstremnih svemirsko-klimatskih fenomena", rekla je jedna od sudionica istraživanja, profesorica sa sveučilišta Skolteh Tatjana Podladčikova.

Gigantski oblak solarne plazme i posljedični udarni val nisu opasnost samo za kozmonaute. Oni mogu stići do našeg planeta za samo jedan dan i izazvati ozbiljne geomagnetske oluje. Ovo su fenomeni s najvećim energetskim nabojem u Sunčevom sustavu i kreću se brzinama od 100 do 3500 kilometara u sekundi.

Solarne baklje oslobađaju ogromne količine energije, ekvivalentne desecima milijuna hidrogenskih bombi. Ovi izljevi energije utječu kako na ljude, tako i na električnu opremu.

GOES-R

Snažna geomagnetska oluja je izazvala spontanu detonaciju mina američke ratne mornarice tijekom rata u Vijetnamu 1972. godine. Godine 1989., nestanak struje u Kanadi je ostavio gotovo šest milijuna ljudi bez grijanja i energije, kao i komunikacije.

Svjetska ekonomija trenutačno ovisi o satelitima za komunikaciju, navigaciju, upravljanje katastrofama i usluge financijskih transakcija, a na njih lako može utjecati svemirska klima.

Prebacivanje satelita na sigurni režim rada, gašenje osjetljive opreme i promjena ruta zrakoplova mogu pomoći u izbjegavanju negativnih posljedica svemirske klime.

U skupini istraživača koji proučavaju ovaj problem nalaze se znanstvenici sa Sveučilišta u Grazu i iz Solarnog opservatorija Kanzelhöhe iz Austrije, s ruskog Instituta znanosti i tehnologije "Skolkovo", iz američke Nacionalne oceanske i atmosferske administracije i Kooperativnog instituta za istraživanje ekoloških znanosti iz SAD-a, Iz laboratorija za svemirske znanosti "Mullard" iz Ujedinjenog Kraljevstva, s Kielskog sveučilišta i sveučilišta u Potsdamu iz Njemačke, kao i sa Zagrebačkog sveučilišta iz Hrvatske.

Rezultati njihove studije objavljeni su u časopisu The Astrophysical Journal.