Lansiranje je izvršeno s kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu, standardnom raketom "Sojuz-FG", u 14:31 po moskovskom vremenu. Posadu su činili kozmonaut Oleg Kononjenko iz Roskosmosa, Anne McClain iz NASA-e i David Saint-Jacques iz kanadske svemirske agencija CSA/ASC. Oleg je inače veteran svemirskih putovanja, s ukupno 533 dana provedena u svemiru, dok je njegovim suputnicima iz ove misije to prvo takvo iskustvo.
Do pristajanja na Međunarodnu svemirsku stanicu, i to na modul njezinog ruskog segmenta "MIM2 Poisk", došlo je nekih šest sati nakon lansiranja. O besprijekornosti operacije dovoljno govori reakcija glasnogovornika američke NASA-e Garyja Johnsona: "Ovo je udžbeničko lansiranje i postavljanje u orbitu... Sjajno polijetanje!"
Sama raketa korištena u ovoj misiji na Bajkonur je dovezena u kolovozu, dok je njezina priprema počela u studenom ove godine. Roskosmos je 12. studenog priopćio da su provjere curenja na raketi u vakuumskoj komori uspješno završene. Potom je uslijedila provjera razvnorsnih sustava na raketi. Za to su vrijeme, 19. studenog, na Bajkonur stigle glavna i rezervna posada Sojuza MS-11 radi finalne obuke. U sklopu toga provjerena je i zračna nepropusnost njihovih svemirskih odijela tipa "Sokol". Raketa je napunjena gorivom 23. studenog i istog dana upućena na finalne provjere. Konačno je, 30. studenog, na raketu montirana svemirska letjelica u kojoj će biti posada, a narednog je dana direktor misije dao zeleno svjetlo za postavljanje rakete na lansirnu platformu.
Nakon uspješnog lansiranja i četiri kruga oko Zemlje, što je sve zajedno trajalo nekih šest sati i pet minuta, "Sojuz" se s troje kozmonauta uspješno povezao s Međunarodnom svemirskom stanicom. Posada "Sojuza" je pričekala dva sata da uđe u stanicu, kako bi se pritisci na stanici i u njihovoj letjelici izjednačili. Sada su pred njima 194 dana boravka u svemiru.
Sve u svemu, jedna rutinska misija održavanja funkcionalnosti Međunarodne svemirske stanice. Međutim, dok su svi svjetski mediji bili zagledani u "Sojuz MS-11", ruska vojska je izvela jednu dosta tajnovitiju svemirsku operaciju. Naime, 30. studenog je modificiranom balističkom raketom lansiran grozd komunikacijskih mini-satelita namijenjen tajnoj orbitalnoj mreži. Službeno, raketom tipa "Rokot/Briz-KM" lansiranom s kozmodroma Pljeseck, u orbitu su postavljena tri specijalna komunikacijska satelita "Rodnik", međutim, zanimljivo je da je američki NORAD detektirao ukupno pet objekata unutar ovog lansiranja (tri spomenuta satelita, lansirno vozilo i neidentificirani objekt), pri čemu je peti napravio nekoliko neobičnih orbitalnih manevara kakve standardni komunikacijski satelit ne bi mogao izvesti. Slična se stvar dogodila i prilikom nekolicine prethodnih lansiranja "Rokota" s Pljesecka, i to u prosincu 2013. i svibnju 2014. Ruska vojska je i tada, zajedno s komunikacijskim satelitima, u orbitu stavljala "još nešto" promjera 0,3 metra, što je bilo u stanju praviti oštre manevre i naglo mijenjati svoj položaj nakon više mjeseci, pa i godinu dana mirovanja.
Američki analitičari iz svega toga izvlače zaključak da se radi o nekoj tajnoj ruskoj konstelaciji specijalnih vojnih satelita, čija bi namjena mogla biti ne samo špijunska, nego potencijalno i borbeno-antisatelitska. Štoviše, Amerikance naročito zabrinjava to što su njihovi promatrači isprva klasificirali ove tajanstvene objekte kao "svemirski otpad", pa nije sasvim jasno je li im neki od njih možda promaknuo.
Komentar nekadašnjeg direktora Roskosmosa Olega Ostapenka na konferenciji za medije iz prosinca 2015. samo je pobudio još veću radoznalost. Iako je rekao da objekti "Kosmos-2491" i "Kosmos-2499" (kako su službeno označeni) nisu "ubojice satelita", on je priopćio kako su oni napravljeni u suradnji s Ruskom akademijom znanosti u cilju "miroljubivog istraživanja" koje nije detaljnije objasnio. "Oni su ispunili svoju misiju", zaključio je tada Ostapenko, ostavljajući sve da se pitaju kakva je ta misija bila.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
