Najčudniji sovjetski pištolj

Mihail Degtјarјov/Časopis "KALAŠNJIKOV"
Jedinstveni pištolj VAG-73, koji može pucati rafalno, koristio je prvo sovjetsko čelično streljivo bez čahura.

Samouki sovjetski inženjer Vladimir Gerasimenko je 1973. godine napravio pištolj VAG-73 s čeličnim mecima kojima nisu potrebne čahure s barutom. Nažalost, ovaj izum iz nekolicine razloga nije mogao zamijeniti legendarni pištolj "Makarov" kod snaga sigurnosti, ali je napravio značajan doprinos ruskoj školi oružarstva.

Konstrukcija pištolja

Čini se kao da je ovaj malo poznati pištolj primjer prve razvojne inicijative potekle od "malog" čovjeka iz gigantskog vojno-industrijskog kompleksa. Prije toga su sve razvojne narudžbe za naoružanje dolazile "s vrha". Tako je to bilo kada je jedna osoba bez posebnog obrazovanja zakucala na vrata nadležnih sa svojim neobičnim pronalaskom.

Glavna odlika novog oružja bila je, kao što je već spomenuto, njegovo streljivo: ono nije imalo čahuru s barutnim punjenjem. Konstruktor je umjesto toga odlučio gotovo upola smanjiti masu metka, pa je tako udvostručio kadencu (brzinu paljbe) pištolja.

Umjesto konvencionalnih rješenja, Gerasimenko je odlučio propelant smjesitti u malu šupljinu na dnu čeličnog metka, prekrivenu bakrenim kapkom sa sagorivom kapsulom. Tako je princip funkcioniranja novog streljiva bio pomalo nalik na onaj kod artiljerijskog streljiva.

"Zahvaljujući ovim rješenjima, bio je to jedan od prvih pištolja u sovjetskoj povijesti koji je mogao pucati u punim rafalima. A pneumatska kočnica zatvarača je dodatno umanjivala trzaj pri djelovanju, što je rezultiralo većom preciznošću", rekao je za Russia Beyond bivši vojni analitičar novina Izvestija Dmitirj Safonov.

Slijede tehnički detalji za sve ljubitelje oružja: VAG-73 može djelovali kako s "pre-cocking", tako i sa "self-cocking" principom. Kod ovog drugog, pritiskanje obarača je trenutno, bez podizanja poluge udarača.

"Sva ova rješenja su omogućila uvećanje kadence oružja. Danas su oba principa djelovanja postala tipična kod pištolja, no ovo je ranih 70-ih bilo nešto poput tehnološkog prodora u sovjetskom oružarstvu", primijetio je stručnjak.

Pištolj je također imao i (za svoje vrijeme) veliki okvir s po 24 metka raspoređena u dva reda. Tako je VAG-73 ukupno imao 48 metaka. Meci iz stražnjeg spremnika bi se prenosili u prednji prilikom djelovanja.

Mane oružja

Ukoliko ga usporedimo s pištoljem "Makarov", koji je u upotrebi u vojsci, policiji i sigurnosnim agencijama, VAG-73 ima šest puta više streljiva u svom okviru. U okviru "Makarova" nalazi se svega osam metaka.

Međutim, takve mogućnosti su rezultirale i određenim manama. VAG-73 je 1,5 puta veći i masivniji od "Makarova". Novi pištolj je imao masu od 1,2 kilograma, dužinu od 23 cm i visinu od 13 cm (točnije 235 mm i 135 mm). Jednostavno rečeno, čak bi i dobro obučenom strijelcu bilo teško postići preciznost i efektivnost paljbe s tako gabaritnim oružjem.

Osim toga, proizvodnja streljiva bez čahura bila je nekoliko puta skuplja od konvencionalne.

Ni sama konstrukcija pištolja VAG-73 nije prošla "test Rusije". Oružje je bilo veoma "hirovito" i zahtijevalo je veliku pozornost pri održavanju - brzo se prljalo, a proces rastavljanja, čišćenja i sastavljanja je bio dug i zahtjevan (bili su potrebni i posebni alati za to).

Najveće razočaranje za vojsku, pa i samog konstruktora, bilo je to što se pištolj pokazao kao vrlo nepouzdan i brzo je podbacio u usporedbi s "Makarovim".

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće